|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Ipak...uz svu ljubav, nežnost, voljenje na potpuno nov, bezgranican način koji ide uz moju mamu...tata...tata je moja kuća, moj dom! Gde je on, sva sigurnost, zaštita, ljubav, i snaga su tu. Čak i sada sa njegovih 80...
Ključne reči:

image
/11



Dok god imaš roditelje, dete si, voljen si, željen si...nečije si dete, a i dete u duši. Živ si na najlepši moguci način. Ja jesam, ja se tako osećam...svaki damar u meni igra kada dođem kući kod njih, kod mojih, u utočište gde sam jedino potpuno, ogoljeno i iskreno svoja. Nijednu noć nisam prespavala od uzbuđenja, kada naredno jutro idem kući, svojima...i tako već 16 godina, otkako imam svoju kuću, svoju porodicu.

Ali nema lepšeg osećaja, koji ti tako daje snagu elan i pripadnost...baš kao što i vas deca pripadaju nekome, vama, tako je i sa vama, dok imaš roditelje ti znaš da tvoja senka uvek ima svoje mesto. Ipak...uz svu ljubav, nežnost, voljenje na potpuno nov,  bezgranican način koji ide uz moju mamu...tata...tata je moja kuća, moj dom! Gde je on, sva sigurnost, zaštita, ljubav, i snaga su tu. Čak i sada sa njegovih 80... Ne znam zašto, ali uz svaki njegov uzdah, težak korak ili tresnju ruke, ode deo moje radosti. Znam da je to normalno, da godine čine svoje, ali ne i mom tati, ne mom heroju, mom štitniku o koji se odbijaju svi moji problemi. Jer on me je naučio da je zubar prijatelj zubića, i da i iako ponekad zaboli, njegova ruka u mojoj i taj bol za tren nestane...on me je prizivao, kao sto se priziva maca, da bi mi pokazao put kojim idem, on me je naučio da plivam i u dubokoj vodi se održim, i da kada padnem sa rolšula, bicikla ili ljuljaske, otresem prašinu, stisnem zubice i nastavim dalje...i kroz život. On je moje bolesno dete neumorno učio da hoda, stavivši njene nogice na svoje i tako u beskrajan broj krugova, on je nosio kada ja od tuge nisam mogla, on je čekao satima, dok sam ja sa njom na analizama, vozio po snegu, kiši, parkirao na ledinama, trotoarima, ivicama...samo da je manje nosim...On je ćutke gledao svu moju patnju i bol i neverujuci ni sam sebi, ali on je tu manje vazan (jel), stalno pričao, biće bolje, biće to dobro,polako...I zato, kad je napravila prve samostalne korake, samo tiho prokomentarisao "ovarisala je" ,sasvim tiho, sebi u bradu  da ne bi ni tren moje sreće meni oduzeo...Tata, moj tata... I tako kroz sve faze mog života. Nikada nije pitao, nikada osuđivao...uvek samo pratio i tražio moj put ka sreći. Verovatno me često nije razumeo, nije ni prihvatao mnoge moje želje i odluke, ali to nije izgovorio, nije kritikovao...dapače...dok su svi drugi smatrali da ne treba ni da razmišljam o drugoj trudnoci, a kamoli je ostvarim...on je već bio u apoteci i kupovao folnu kiselinu.Hmmm...i sada se nasmejem kada razmišljam, kako li je to izgledalo... I zato kad se i rodila ona za kojom sam toliko čeznula, sva sreća je bila samo njegova, jer meni se ispunila želja.I zato njih dvoje imaju posebnu vezu, kojima su dozvoljeni nestašluci, koji nikome druge nisu...i zato sam presrećna, a nadasve podarena Božijim blagoslovom, da moje dete upozna, voli i ima takvog deku kraj sebe...mog tatu... I zato i kad sam daleko od njih, njega, kada nas je ova prokleta korona sve podelila na razlicite frontove, kada sam tužna ili neraspoložena, zamišljena ili umorna...dovoljno je da čujem njegov glas...i sve je opet kako treba! Opet sam njegova mala Duća, koja obuče njegovu pidžamu, kada nije kući i njegovim mirisom, oteram sve zle duhove i ružne misli. Jer to prave tate rade, zar ne?
Dubravka Bakoč Vujinović

 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

5 razloga za kuvanje na indukcionim pločama!
Uz elegantan dizajn, efikasnu upotrebu i bezbednost, Gorenje indukcione ploče su savršen izbor za bržu i lakšu pripremu ...
17
Oca je njegova majka ostavila. Nikada se n...
Kako je i sam nekoliko puta ponovio "dobio sam batina koliko 50 ljudi neće dobiti za 10 života". Seljakali su ga kao s...
3
HOTEL "FONTANA" - na raskrsnici lj...
Dođite i doživite nezaboravne trenutke i kreirajte najlepše porodične uspomene koje će vas uvek podsećati na ljubav, sre...
3
Dečji dani kulture od 5. do 9. aprila!
Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečji...
3





MOJ MUŽ NE VOLI JAVNO
Ljubav ne mora da bude glasna i javna da bi je svi videli, iako je u redu ako jeste.
Da li je našim roditeljima bilo lakše nego...
Prema nedavnom istraživanju, roditeljstvo 1980-ih i 1990-ih godina bilo je puno lakše za naše roditelje nego što je to z...



Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here