|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Kako “Roditelji Autizam-ratnici” štete autističnoj deci

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 20.7.2021
Roditelji koji na vreme nauče kako da primete i zanemare razmišljanja roditelja autizam-ratnika mogu život učiniti mnogo lakšim kako detetu, tako i sebi. Krenimo redom…

image
Ono što zaista autističnoj deci treba su roditelji koji se fokusiraju na prihvatanje detetove stvarnosti kao autistične osobe. (Foto: Freepik)
/11



Pristupi roditeljstvu se razlikuju, ali ono što smatramo dobrim i pozitivnim pristupom se uglavnom svodi na zadovoljavanje dve osnovne potrebe – da  je dete sigurno i da se oseća voljeno. Roditelji, kao i oni koji to (još) nisu, prezirno gledaju na bilo koji pristup koji ne zadovoljava te dve osnovne potrebe osim u slučaju kada je dete autistično. Prečesto se događa da su roditelji autistične dece ohrabreni da slede pristupe koji njihovu decu traumatiziraju i otuđuju od samih sebe. Takve roditelje nazivam “Roditelji Autizam-ratnici”, a osobe koje brinu o autističnoj deci iz njihovih grešaka mogu mnogo toga naučiti.

Roditelji autizam-ratnici radije insistiraju na tretmanima koji će njihovo dete “izlečiti” ili ih izlažu prevelikim zahtevima, nego da pokušaju razumeti kako se njihovo diete oseća i kakav uticaj njihova neurološka različitost ima na njihov život. Ironično, odluke tih roditelja ne samo da su u suprotnostima sa detetovom srećom i sigurnošću, već i doprinose društvenim predrasudama koje autističnim osobama, bez obzira na starost, onemogućuju pristup podršci kakva im je potrebna. Najgore od svega je što su javno se ograđujući od detetovog autizma i negirajući autizam svog deteta, kao i ponašanja povezanog sa autizmom, oni delimično odgovorni i za sklonost da javnost više saoseća sa roditeljem, nego sa autističnim detetom. U ekstremnim slučajevima to može značiti i opravdavanje roditelja ili staratelja prilikom optužbi za ubistvo svog deteta.

Ali, roditelji koji na vreme nauče kako da primete i zanemare razmišljanja roditelja autizam-ratnika mogu život učiniti mnogo lakšim kako detetu, tako i sebi. Krenimo redom…

Svako roditeljstvo je teško. Maia Szalavitz se u svojoj knjizi “Unbroken brain” našalila kako roditeljstvo ima mnogo toga zajedničkog sa nezdravim navikama ili zavisnošću. Drugima baš i nema smisla nešto kada im se predstave brojnija negativna iskustva od onih pozitivnih. Iako nitko ne može razumeti roditeljstvo dok i sam ne postane roditelj, većina budućih roditelja ima tipična očekivanja: bebe ne spavaju noću i puno plaču; rastopite se kada vam se nasmeše, snimate ih kada počnu da guguču; kasnije počnu ozbiljno da govore i delite snimke na društvenoj mreži, objavljujete njihove divne izjave.

Kada se ovakva tipična roditeljska očekivanja ne ostvare, a pogotovo kao u slučaju poput autizma gde nema niti jasnog objašnjenja niti čarobnog štapića, roditelji obično padnu u očaj. Da stvar bude još teža, okolina se postavlja prema tim očajnim roditeljima kombinacijom sažaljenja, izbegavanja i neiskrenih pohvala, a to  sve “novodijagnostikovane” roditelje ostavlja usamljenima. Šta usamljeni, zbunjeni i izgubljeni ljudi rade? Hvataju se za bilo što što im daje neku smernicu. I tu nastupaju Roditelji Autizam-ratnici koji mogu nadomestiti obe nedostajuće karike – vođstvo i već pripremljenu zajednicu.

Roditelji Autizam-ratnici nisu samo ograničeni na davno pobijenu ideju da su njihova zdrava deca oštećena vakcinama, a ne neurološki drugačija, već uključuju i promotore i finansijere upitnih naučnih studija. Njima nisu važna lična iskustva autističnih aktivista. Drugim rečima, odraslim autističnim osobama koje se mogu izraziti pisanjem ili rečima je potrebna manja podrška nego deci Roditelja Autizam-ratnika, te ih zato treba ignorisati. U osnovi, Roditelji Autizam-ratnici su oni koji bez obzira iz kojeg razloga odbijaju prihvatiti sigurnost i potrebe svog autističnog deteta, te umesto toga troše energiju kako bi u potpunosti promenili svoje dete.

Ti roditelji radije insistiraju na borbi nego da pokušaju da razumeju kakav uticaj ima autizam na konverzaciju i život autistične osobe. Kada se takav roditelj fokusira na “poteškoće” u detetovom ponašanju radije nego na uzroke tog ponašanja, on osnažuje bezvrednu predstavku kako je autizam misterija i strašan roditeljski teret. Činjenica je da autistične osobe, kao i sve druge osobe sa nekim hendikepom, najbolje funkcionišu uz primerena prilagođavanja.

Roditelji Autizam-ratnici su pretvorili internet u minsko polje po pitanju informacija o autizmu. To je posebno frustrirajuće za roditelje koji u svojoj zajednici nemaju pristup terapeutima, stručnjacima specijalistima i drugim ključnim izvorima informacija. U svojoj knjizi “Unstrange Minds”, autor Roy Richard Grinker opisuje tradicionalnog južnoafričkog iscelitelja koji je preko interneta ispravno dijagnostikovao dečakov autizam nakon što je to promaklo stručnjacima. Ali, internet takođe mami lakoverne ili očajne roditelje da pokušaju sa neutemeljenim, pa čak i za zdravlje opasnim “tretmanima” poput intravenske kelacije ili inekcijama matičnih stanica. I kada se jednom roditelji poistovete sa porukama Roditelja Autizam-ratnika da su njihova djeca projekat, a ne osobe, nije teško za shvatiti zašto saosećaju sa osobama koje su ubile svoju autističnu decu.

Ono što zaista autističnoj deci treba su roditelji koji se fokusiraju na prihvatanje detetove stvarnosti kao autistične osobe, na način da ta deca nisu samo podržavana da se sa svojim stanjem nose, nego da budu i uspešna. Obzirom da ostatak sveta baš i nema milosti prema deci koja izlaze iz društvenih i ostalih okvira, važno je da se prema autističnoj deci odnosi ljudski, a ne kao porodičnom projektu. Svi ti Roditelji Autizam-ratnici svojim razmišljanjem i delovanjem čine da se deca ne samo ne osećaju voljeno, već i nesigurno u vlastitim domovima. Stoga nije čudo da su autistična deca prepoznata po visokoj stopi anksioznosti.

Kako da roditelji postupe ispravno? Preporučujem da osiguraju da njihovo dete zna da je autistično i da je kao takvo prihvaćeno i voljeno, kao i da ima njihovu punu podršku. Emily Page Ballon, autistična spisateljica je dobro primetila: “Kada bi vaše dete bilo homoseksualno ili transvestit, biste li od njega očekivali da kroz život ide bez samosvesnosti i samoprihvatanja? Ili bez mogućnosti da potraži informacije, adekvatnu zdravstvenu zaštitu, emocionalnu podršku ili da živi u zajednici sa sličnim osobama ako to želi? Zašto se onda to uskraćuje autističnom detetu?”.

Vaše autistično dete zavisi od vas, ali ako niste i sami autistični onda trebate naučiti biti roditelj kakvog ono treba. Perspektiva autistične osobe vam u tome može značajno pomoći. Stoga se potrudite upiti kako autistična osoba razmišlja i doživljava svet. Ako neko opiše vaše dete kao nisko ili visokofunkcionalno recite mu kako Amy Sequenzia, autistična aktivistkinja, smatra te termine beskorisnima. Ako stručnjaci insistiraju da vaše neverbalno dete mora pohađati logopedske i ABA tretmane, recite im kako je fokusiranje na te terapije sprečilo Idu Kedara da razvije odgovarajuću komunikaciju i dobije primerenu edukaciju dok nije postao tinejdžer. Ako dete govori ponavljajuće reči ili fraze za drugima, citirajte Amythest Schaber koja objašnjava zašto je eholalija funkcionalna komunikacijska strategija. Ako vam je rečeno da negirate detetove “poteškoće” prihvatajući autizam, uputite ih na Ruti Regan koja govori kako prihvatanje autizma nije isto kao i ljubav prema svakom aspektu hendikepa.

Slušajte one osobe koje slušaju autistične osobe poput dr. Clarrise Kripke koja je stručnjak u razumevanju i podršci autističnim osobama koje imaju agresivna i autoagresivna ponašanja. Slušajte osobe poput Kerime Cevik i Steve Silbermana

Pokažite poštovanje prema svojoj deci kao prema ljudskom biću. Nemojte o njima govoriti ružno ili podcenjivački, pa čak i onda kada to radite u ime “iskrenosti”. Otvoreno izražavajte njihovo prihvatanje na načine koji su dobri i za vas i za dete. Ako vaše autistično dete ne voli dodire ne dozvolite prijateljima i obitelji da insistiraju na grljenju. Pokažite im i objasnite na koji način vaše dete pokazuje privrženost. Ne upadajte u zamku pretpostavki da je sve što vaše dete radi zbog autizma, i nemojte sve što je vezano za vaše dete pripisivati autizmu. Dopustite detetu da voli što voli – poput  pamćenja dijaloga ili vožnju liftom. Kada god možete idite ukorak sa vašim detetom umesto da se brinete šta će neautistične osobe misliti.

Potrudite se da svom detetu osigurate prilagođavanja. Ako mu zbog buke trebaju slušalice, nabavite mu. Ako mu je potrebna tiha soba, predmet kojeg će vrteti po prstima, ako ne može komunicirati rečima – dajte mu sve što je potrebno kako bi funkcionisalo i komuniciralo, i uverite se da to isto rade i sve one osobe koje su u kontaktu sa vašim detetom. Pronađite zajednicu u kojoj ima osoba koje cene autiste, koje ih uključuju kao vođe i sebi jednake, koji stoje iza njih. Kada vaše dete odraste ta zajednica će ga prihvatiti i uključiti bez obzira može li i u kojoj meri ono sudelovati.

Naučite da prepoznate i izbegnete sve one organizacije koje naglasak u svom radu stavljaju na izlečenje, preoblikovanje i kažnjavanje umesto na pomoć i podršku. Često su takve organizacije zavaravajućeg naziva poput National Autism Association ili Medical Academy of Pediatric Special Needs. Ako ste nesigurni, pogledajte njihove ciljeve i misiju, diskusiju članova, imaju li u članstvu ili vođstvu autistične osobe, komuniciraju li o autizmu sa poštovanjem i empatijom, kao i da li podržavaju nepouzdane i neutemeljene intervencije.

Ako ste stalno preopterećeni zahtevima roditeljstva, možda je to zbog toga što delite osobine sa svojim detetom. Mnogi roditelji saznaju da su i oni autistični tek nakon što je i njihovom djetetu dijagnostikovan autizam. Greg Love, autistični otac autističnog deteta piše: “Briga o mojoj deci me stalno preopterećuje. Nije ni čudo kada mi je mnoštvo osnovnih stvari kod odraslih predstavljano kao stalno preopterećenje”.

Verujem da je osnovni problem Roditelja Autizam-ratnika što autizam predstavljaju kao nešto što treba pobediti, poraziti. Predaju se u borbu protiv najvažnijeg dela detetova života. Zapleteni u strahu i gađenju prema autizmu, dovode se u stanje da zaborave kako su njihova deca pre svega osobe, ljudska bića, a da ljudi najbolje reaguju na saosećanje. Želite li izbeći da upadnete u zamku Roditelja Autizam-ratnika, budite pre svega dobri prema sebi kako biste tu dobrotu mogli deliti sa svojim autističnim detetom.


Shannon Des Roches Rosa

Izvor: autizamsite.wordpress.com

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Zašto UMORNE MAME ostaju BUDNE DO KASNO?
Volela bih da vam kažem da majke ovo vreme provode radeći one stvari u kojima uživaju, ali to ne bi bilo sasvim tačno. N...
61
MAJKE i SINOVI - to je jedna nežna i neras...
Ali postoji ta mekoća i nekomplikovana nežnost u odnosu majka-sin, nešto što postaje sve snažnije kako moji sinovi rastu...
33
ĆALETOVA PESMA
Kad otac voli. Ponekad može i da boli. Da bude ljuto i grubo kao sukno. Kabasto, ćoškasto i četvrtasto. Da škripe kosti,...
7
SVE JE POŠLO NAOPAČKE, ZA VRAPCE I MAČKE
Pesma iz legendarne emisije za decu - Na slovo, na slovo. Autor: Duško Radović; Peva: Vlastimir Đuza Stojiljković.
7





Evo zašto nije dobro da budete previše stroge
Deci svakako treba postaviti pravila, ali nije dobro ni da majke budu previše stroge – evo i zašto!
Mucanje – Psihološki uzroci i posledice
Psihološki faktori, naročito oni koji dolaze iz porodične sredine, imaju značajnu ulogu u nastanku mucanja kod dece.



Click Here