Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Od algoritama društvenih medija do automatskog ispravljanja, većina nas se svakodnevno oslanja na veštačku inteligenciju putem naših omiljenih aplikacija, bilo da smo toga svesni ili ne. Ali sada, više nego ikad, većina tinejdžera se okreće veštačkim četbotovima poput ChatGPT-a — bilo da su roditelji toga svesni ili ne.
Sedam od 10 tinejdžera uzrasta od 13 do 18 godina koristi barem jednu vrstu generativnog veštačkog inteligentnog alata, ali samo 37% njihovih roditelja zna za to, piše Parents. Iako većina tinejdžera navodi da koristi veštačku inteligenciju za pomoć oko domaćih zadataka i prevođenje jezika, nisu svi veštački alati jednaki – niti su rizici povezani sa tim koliko deca postaju zavisna od njih.
Titania Jordan, generalna direktorka u kompaniji za bezbednost na mreži Bark Technologies objašnjava da deca mogu razviti intenzivne emocionalne odnose sa kompjuterski generisanim tekstualnim programima, jer četbotovi uvek odmah reaguju i pružaju naizgled beskrajnu podršku.
Kako možete znati da li je korišćenje AI kod vašeg tinejdžera prešlo granicu zavisnosti? U nastavku stručnjaci analiziraju kako izgleda „zavisnost od AI“, kako utiče na decu i koje korake roditelji mogu preduzeti da bi ih zaštitili.
Šta je „zavisnost od veštačke inteligencije“ i zašto je važna?
Termin „zavisnost od veštačke inteligencije“ nije formalna dijagnoza. Formalno, zavisnost je hronično medicinsko stanje. Umesto toga, stručnjaci često koriste „problematično korišćenje“ da bi opisali nezdrave navike korišćenja ekrana koje odražavaju simptome slične zavisnosti, objašnjava dr Yann Poncin, dečji i adolescentni psihijatar na Medicinskom fakultetu Yale.
Zavisnost od veštačke inteligencije može izgledati slično problematičnom korišćenju društvenih medija, prema Ponsinu, što je obrazac ponašanja koji uključuje:
Erin Walsh, autorka knjige "It’s Their World", ističe da platforme veštačke inteligencije umesto da pomognu deci i tinejdžerima da se snađu u stvarnim ličnim i društvenim izazovima, daju prioritet angažovanju, pažnji i vremenu provedenom na mreži.
Adolescenciju obeležava rastuća želja za autonomijom, privatnošću i istraživanjem identiteta. S obzirom na taj razvojni kontekst, nije iznenađenje što se adolescenti okreću veštačkoj inteligenciji kako bi sredili svoja iskustva u onome što se čini kao privatan, potvrđujući i neosuđujući prostor.
Prema Walsh, ovo su najproblematičnije karakteristike dizajna veštačke inteligencije:
Roditelji treba da obrate pažnju na znakove poput promena u navikama spavanja ili ishrane, povlačenja od porodice i prijatelja, lošeg uspeha u školi, povećane anksioznosti kada nisu na internetu, promene raspoloženja i bilo koje druge upozoravajuće promene u ponašanju tinejdžera.
Šta roditelji mogu učiniti?
Ako vaše dete pokazuje znake zavisnosti od veštačke inteligencije, budite mirni - „Panika, predavanja i postavljanje ograničenja upotrebe mogu potkopati komunikacione kanale koji su nam potrebni da bismo pomogli mladima da se snađu u izazovima veštačke inteligencije“, kaže Walsh. Umesto toga, stručnjaci preporučuju preduzimanje sledećih akcija:
- Razgovarajte otvoreno sa detetom o upotrebi veštačke inteligencije
- Postavite jasne i svrsishodne granice vezano za upotrebu tehnologije
- Budite im dobar primer što se tiče upotrebe AI i digitalnih uređaja
- Nemojte se fokusirati samo na ograničavanje tehnoloških navika deteta, već podržite njegove emocionalne i socijalne potrebe, a ukoliko je potrebno uključite i stručnjake
- Budite strpljivi i otvoreni za razgovor, a ukoliko je problem ozbiljan potražite pomoć doktora ili terapeuta