Anoniman
|
Vasko Popa - Vrati mi moje krpice (selektovano) Padni mi, samo, na pamet. Misli, moje, obraz da ti izgrebu. Iziđi, samo, preda me, Oči da mi zalaju na tebe! Samo otvori usta, Ćutanje moje, da ti vilice razbije. Seti me, samo, na sebe, Sećanje moje, da ti zemlju pod stopalima raskopa! Dotle je među nama došlo! Vrati mi moje krpice! Moje krpice od čistog sna, Od svilenog osmeha, od prugaste slutnje, Od mog čipkastog tkiva. Moje krpice od tačkaste nade, Od žežene želje, od šarenih pogleda, Od kože s mog lica. Vrati mi moje krpice! Vrati kad ti lepo kažem. ........... Napolje iz mog zazidanog beskraja! Iz zvezdanog kola oko mog srca, Iz mog zalogaja sunca. Napolje iz smešnog mora moje krvi, Iz moje plime, iz moje oseke. Napolje iz mog ćutanja na suvom. Napolje, rekao sam, napolje. Napolje iz moje žive provalije, Iz golog očinskog stabla u meni. Napolje, dokle ću vikati, napolje! Napolje iz moje glave što se rasprskava. Napolje, samo napolje! Tebi dođu lutke, A ja ih u krvi svojoj kupam, U krpice svoje kože odevam. Ljuljaške im od svoje kose pravim, Kolica od svojih pršljenova, Krilatice od svojih obrva. Stvaram im leptire od svojih osmeha I divljač od svojih zuba, Da love, da vreme ubijaju. Kakva mi je, pa to, igra?! ........
|