Maminasrec@
|
Pozdrav svima! Pre deset__ak dana sam prijavila nevencanog supruga za nasilje u porodici, nakon sto me je 3 puta odalamio dok sam drzala bebu u rukama, a sve to je posmatrala nasa trogodišnja cerka. Razlog, naravno, glup da gluplji ne moze biti. Neko je, srecom, pozvao policiju, sve sam prijavila, nisam povukla, da naglasim, dobio je mere. Sve je gotovo za dva dana. Za ovih 5 godina nismo imali potpuno poremećen odnos, kao sto sam primetila da su mnoge zene zrtve nasilja i imale. Bilo je tu naznaka, bilo je mnogo puta uvreda, ali nisam ostajala duzna nikad i nikada se nisam mirila sa bilo cim ili trpela, vec sam na razne nacine delovala, savetovaliste, terapije, nista nije pomoglo. Medju nama nikada nije bilo ljubomore, nekih zabrana i slicnih pritisaka, ekonomskog nasilja, ograničavanja slobode itd. Samim tim na proceni rizika on se nije pokazao kao visokorizican. U startu sve oko dece ok funksionise, krsi zabranu prilaska uz moje odobrenje, na svoju odgovornost da mogu pozvati policiju bilo kad, kako bi bio sa decom. Naravno, pokusava da me izmanipulise na razne načine da mu oprostim, stp se nikad nece desiti. E, sad, moj problem bi bio utoliko manji, da on ima gde. Naime, stranac je u Srbiji, ovde nema nikoga, od svojih ne zeli nista da trazi. Nema boravak, nema papire, sad nema ni posao zbog korone, ni pare, spava kod prijatelja trenutno, cak mu i pomazem finansijski ( znam, budala), ali pored svega nisam necovek i jos je dobio upalu bubrega, jedva hoda. Kuka na najjace. Iako sam cvrsto pri svojoj odluci, ne zelim vise nikada da imam nista emotivno, niti da zivim sa njim, pecka me savest, jer tako vesto ume da mi nabije krivicu sto je sam, sto nema gde, sto je sad i bolestan bla bla. Kako da se postavim sama u svojoj glavi prema svemu tome? Da imam dovoljno novca dala bih mu i za stan. Samo da mi savest bude mirna ako nista, ono zbog dece
< Poruku je uredio Ana RR -- 12.12.2020 20:06:39 >
|