Leki 77
|
IZVORNA PORUKA: Anoniman Moja zaova nikako da shvati da kuća u kojoj je živela pre udaje nije više njena kuća.Jeste jer su joj tu roditelji i ima pravo da dođe kad poželi-Ali ona se ponaša kao da je još uvek ovde sa roditeljima. Sa mužem provodi jako malo vremena jer je stalno kod nas. Svaki dan .Udala se u septembru i od tada možda 3 puta nije bila.Tj.Tri dana. Počinje da mi smeta, legne i raširi se u dnevnoj, sama sebi kuva kafu kao da ja niwsam tu, čačka po frižideru ... ne želim da ispadnem loša osoba ona je ok prema meni inače.. ali mi ponekad zasmeta tolika njena sloboda.Krenula sam da sadim cveće a ona se ponaša kao da je to i dalje njeno dvorište... uzme i čeprka korov... kao da sam ja nesposobna. Auuuuu....meni ne bi palo na pamet da udajom kuca mojih roditelja vise nije moja Imam i dalje kljuc stana, naravno. Skoro su dodavali neku bravu, pa su mi dali i taj. Kada dodjem kod njih, naravno da cu sama da se posluzujem, sigurno necu maltretirati nekoga da me sluzi A redovno i čeprkam po cveću na terasi Da moj brat ima suprugu, svašta bih pomislila Šalu na stranu, kuća mojih roditelja će uvek biti i moja kuća. Ako bi mome bratu palo na pamet da tu živi sa svojom budućom suprugom, mislim da se ništa ne bi promenilo. Ja se u kući roditelja moga supruga ne osećam odomaćeno. Ok, i tamo se sama služim i sl, ali svakako ne sredjujem cveće i sl. Da živimo sa njima, osećala bih se kao u zatvoru, jer to ne bi bio moj stan, već njegov i njihov. Ali, to sam ja. A pišem ne da bih te nervirala, ili kontrirala, ili bilo šta slično,već samo zato što bih ja kao zaova postupala slično, a ne bi mi palo na pamet da je to loše. Možda je takva i tvoja zaova? Prosto, nikada ne bih stan u kome bi moja snaja (ili šta bi meni već bila bratovljeva supruga) doživljavala kao njen, kao što nikada ne bih stan u kome bih (ne daj bože) živela sa suprugovim roditeljima, doživljavala kao svoj. Na kraju krajeva, u ostavinskom postupku se taj stan/kuća deli na decu, a ne na supružnike dece. A i ovaj deo ne mogu da ne prokomentarišem: IZVORNA PORUKA: Anoniman Počinjem da ludim jer ne znam šta da radim da joj na fin način kažem da malo posveti vremena mužu sa kojim se inače svađa jer mu bukvalno ne kuva ručak (stalno je ona kod nas) i sve joj svekrva radi. A meni se petlja!!! Je li se njen muž oženio ili je nabavio sluškinju!? Ja nisam kuvala do porođaja, a ne mislim da sam zbog toga bila loša. Ne znam otkud u 21. veku obaveza žene da kuva? Radim ja, radi moj muž, zašto samo ja da radim po stanu!? To kod mene ne ide tako. (to ja samo da prokomentarišem, pošto vidim da nije ista situacija, jer zaova, koliko sam shvatila, ne radi. Meni bi, na njenom mestu bilo dosadno, ali mogu da razumem da će radije biti sa svojim roditeljima nego sa suprugovima po ceo dan ) I opet da naglasim, sto ljudi-sto ćudi. Napisah ovo ne da te nerviram ili kontriram Anonimna, već zato što sam se skroz prepoznala u tvom postu (osim u onom delu sa izležavanjem ). Inače, moja zaova je fenomenalna, njen suprug još fenomenalniji, sin im je šećer, i uopšte ne bih mogla ni na koga da se požalim, ali kada bih živela sa njima , baš kao i kada bih živela sa svojim roditeljima, poubijali bismo se.
|