|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Tasha RR: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 16.4.2010
...Sledeće čega se sećam je glas moje doktorke „Jel me čuješ? Čestitam, dobila si sina"
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Tasha RR
 
Datum: jul 2006.
Tip porođaja: carski rez
 
Broj dana u porodilištu: 5

Porodilište: Betanija, Novi Sad
Ocena porodilišta: 4
 
Komentar ocene: Bila bi čista 5-ica da nije bilo jedne grozne noćne smene sestara i bakteriološki neispravne vode na slavini.
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Pošto nosim naočari, morala sam na carski rez. Ne, naravno da ne mora svako ko nosi naočari na carski rez, ali treba da poseti očnog lekara koji će vam pogledati očno dno. Postoji neka „kritična dioptrija" između, ako se dobro sećam 3.5 i 10, koja se može, ali ne mora, duplirati pri naprezanju na porođaju. Ali nije samo dioptrija bitna, nego i očno dno, i ne znam šta sve, najjednostavnije je konsultovati se sa očnim lekarom.
Porodila sam se 10 dana pre termina, u dogovoru sa lekarom.
Sa doktoricom sam se dogovorila da dođem u utorak uveče da me „zaprime" u bolnicu, odnosno da me „izbodu“ onim „šestarom" kojim mere kukove (pazite žene, ne boli jako, nego je neočekivano, a sestre ne upozore da može malo da zaboli ali je više neočekivano), provere dal je sve ok sa bebom, zavedu dokumentaciju i sl, i da me onda puste kući da spavam, a da ujutro u 6.30h budem u bolnici.  Ujutro sam ustala, ništa nisam jela i pila zbog anestezije, i ušetala sam u bolnicu jako opušteno, tek kasnije sam se uplašila – no, o tome ću da pišem kasnije. Skinula sam se i poveli su me na brijanje i klistiranje. Obrijala sam se kod kuće, što savetujem i ostalim trudnicama (za carski rez se brije i donji stomak i sve ono dole naravno), „očistili" su me, onda braunila, kateter, usput su me prikačili na CTG, i onda su me odgurali u salu. E tada me je uhvatila panika – dal će oni dobro da mi iseku stomak da bebi ne bude ništa? (GLUPOST!)

Porođaj su mi radili dr Vejnović i dr Tešić.
Sala, bar ova u kojoj sam ja bila, izgleda sablasno. Neke bele pločice od poda do plafona, ali je jako malo dnevnog svetla pa nekako izgledaju sivo, na sred sale je sto, sa onim svetiljkama (ja to zovem svemirski brod; ne znam dal ste nekada tonule u anesteziju a gledale u ta svetla – kao svemirski brod na filmovima), metalni stolovi za instrumente – no sve to tako mora da bi bilo sterilno. Ali zar ne može da bude sterilno u nekoj drugoj boji tipa narandžastoj, roza? Ja sam se porađala u totalnoj anesteziji, nisam bila za epiduralnu ili spinalnu jer mislim da bih pala u nesvest, ovako je bilo ok. Svi lekari su bili u zelenom, sa belim plastičnim keceljama i maskama, samo oči su im se videle. Gadno je – ali to shvatite da tako mora za vaše dobro! Legla sam na krevet, podmetnuli su mi čaršav pod jednu stranu zadnjice, tako da sam ležala blago nagnuta, vezali su mi ruke i noge i glavu. Tada sam već bila jako uplašena. Znam da sam mrdala prstima na nogama, anesteziolog me je pitao šta mi je, a ja sam rekla da se jako bojim i da mi što pre daju anesteziju – tako je i bilo, časkom sam zaspala. Sledeće čega se sećam je glas moje doktorke „Jel me čuješ? Čestitam, dobila si sina", onda sledeće je bilo „Hajde, prebaci se na drugi krevet", tada sam i otvoila oči, užasno me je bolelo, i samo sam vikala da boli, onda su mi rekli da su mi dali novalgetol sa trodonom i da će proći. Bebac se rodio u 7.55h, ja sam u 8.30h bila budna i uspela sam da ubedim doktoricu da mi prošvercuje mamu i muža u šok sobu. Bol je brzo nestao, naravno, ležala sam ceo dan, uopšte mi se nije spavalo, nije mi se povraćalo – nije mi bilo ništa. Nastojala sam noge savijati i spuštati, jer sam tako navikavala sebe na taj neki blagi bol (daleko je od blagog, ali nije za neizdržati), jedino kada me je bolelo je ako kašljem, kijam. Taj dan je tako prošao. Naravno, bebu su mi doneli da vidim.

Sledeće jutro u 5h su me probudili i rekli su da moram da ustanem. Naravno, sestra mi je pokazala kako se ustaje i pomogla mi da ustanem. Rekla je da moram da prošetam zbog tromboze, samo malo, do lavaboa i nazad. Lavabo je inače na 2-3m od kreveta, a meni se činilo kao da su km u pitanju. To je užasno bolelo, to ustajanje – imala sam utisak da su mi se svi organi nekako posložili kad sam ustala. Sve u svemu – to mi je bio najgori trenutak vezan za ceo porođaj! Kasnije u toku dana su me izmestili iz šok sobe. Mislim da još taj dan nismo dobile ništa da jedemo i pijemo, samo infuzija. Treći dan smo dobile čaja, a čini mi se tek četvrti dan nešto da jedemo (ali nisam baš sigurna, možda smo već treći dan dobile i da jedemo). I tu negde, treći – četvrti dan su nam izvadili i kateter – tako da smo češće ustajale da bi išle u WC. Tih dana su počeli da nam donose i bebe na svakih 3 sata na podoj.
 
Betanija je tada izgledala odlično, bilo je čisto, sestre su bile predusretljive. Od 5 dana imala sam samo jednu lošu smenu, noćnu, pa me baš brigalo – spavala sam. Sem te smene u kojoj je dotična sestra bila previše naparfemisana, žvakala žvaku „iz zaleta“ i navukla gumene rukavice do lakata da bi nas dodirnula, ostale sestre su bile divne. U jednom momentu je užasno počelo da me boli mesto na kom mi je bila braunila. Požalila sam se sestri, bila je jutarnja smena. Pitala sam je da li postoji mogućnost da mi prebaci braunilu u drugu ruku, pošto mi je ostalo još 2,5 boce infuzije da primim. Pogledala je, i rekla je da bi ona pokušala da sredi venu, a ako ne bude išlo, da će prebaciti braunilu. Donela mi je oblog i pokazala kako da masiram to mesto i kako da držim ruku. Radila sam to neko vreme, onda sam zaspala. Ne znam koliko sam spavala, možda sat-dva, ali kada sam se probudila, poslednja boca infuzije je već bila pred kraj. Kažu mi žene koje su bile sa mnom u sobi, da je ta sestra dolazila na svakih 15-30min, da mi je masirala venu, i menjala boce. Morala je biti mnogo nežna kada ja to nisam ni osetila.

Znači, u sredu ujutro sam se porodila, u nedelju ujutro sam izašla iz bolnice. Lepo sam hodala, malo je boluckalo. Ali taj bol mnogo brzo prolazi, posle 14 dana više nema ni konaca ni bola, ni ništa. Ustvari, bola nema i ranije, a onda 14-ti dan ni konaca. Vađenje konaca ne boli.

Imam pozitivno iskustvo sa porođajem putem carskog reza.

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!
  
 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
8
Pol deteta na osnovu oblika stomaka i drugog?
Može li se na osnovu oblika trudničkog stomaka ili nečeg drugog odrediti pol deteta? Imate stomak u obliku lopte, gadne ...
7
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
6
Uobičajeni pregledi i analize u trudnoći
Pred vama je spisak svih uobičajenih pregleda i analiza koje se rade u trudnoći i približni period kada se oni rade.
3





Maja Mačak Joldžić: Moja porođajna priča
Prebaciše me na operacioni stol. Govorim hirurgu da mi spasi dijete, on odgovara to nam je i cilj i to je zadnje čega se...
Porođajna priča: Moja beba je imala moždan...
Mali Tim je bio dugo očekivano dete. Svi smo mu se radovali, i mama i tata, kao i njegova starija sestra Tia.



image
Aleksandra*
Definitivno ih preporučujem svakoj trudnici i porodilji.
Pre dve godine i tri meseca na svet je došla moja devojčica, prvo dete. Dojenje je bilo nešto oko čega se uopšte nisam razmišljala. Težak porođaj, zbunjenost, bol su doveli do toga da uopšte nisam sigurna da li i koliko imam mleka. Beba je plakala, a ja sam došla u iskušenje da posegnem za adaptiranim mlekom. Drugarica koja je za Fitolat saznala na ovom forumu mi je poslala link. Iskreno, bila sam skeptična, ali bih sve uradila da imam što više mleka. Suprug je kupio isti dan ove divne tablete. Nisam verovala, ali sam uredno pila. Posle par dana sam imala osećaj da beba manje plače i da mleko više ide! Od tog trenutka kreće i uživanje u dojenju. Mogu slobodno napisati da od tog trenutka sam i ja mnogo srećnija i zadovoljnija bila. Nekoliko meseci sam ih redovno pila. A moja bebica je sisala punih godinu dana. Sada to više nije bebica nego devojčica koja će uskoro dobiti batu, a mama ovog puta ne ide u porodilište bez ovih fantastičnih tableta.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here