Jedva da si izašao u 8, vratio si se u 9, ajde nazad na igralište!
To je bio deo svađe koji sam čuo između komšije i njegovog maloletnog sina. Zvučalo je čudno, baš suprotno uobičajenoj svađi sa mojim roditeljima u vreme koje je zvučalo ovako: "Znate li da je već ponoć. Gde ste sada???
Šetajući mojom ulicom sinoć oko 21 čas sreo san komšije, oca i maloletnog sina koji su sedeli na vratima i svađali su se.
Sin je hteo da ide kući, a otac je zapeo da se igra još malo.
Nisam mogla da verujem da dobro čujem. Nije da ne znam šta se dešava sa ovom decom i da više vole da sede ispred ekrana, nego da igraju fudbal, košarku ili podne u školskom dvorištu, ali kad neko čuje zvuk poput toga, ne može ostati ravnodušan, pogotovo kada je reč o našoj generaciji.
Dobro se sećam da smo uvek molili za još pet minuta igrajući se na klupama "Partizankse", u dvorištu J.A. Komenski, na meksičkom igralištu ili na uglu ulice.
A tih dodatnih pet minuta trajalo je najmanje pola sata.
Pa kad sam sinoć ćuo svađu između komšije i njegovog maloletnog sina, morala sam da prestanem da se uverim da li dobro čujem.
"Još malo da se igramo", govorio je očev sin, a ovaj sedeći na pragu njihove kuće, uporno mu je prepričavao da je do sada bio ponižen.
"Teško bi te mogao oterati u 20 časova, hoćeš li doći kući u 21 sat? Nema šanse da uđeš i uključiš računar. Ili se igraj neko vreme ili nema računar!" Otac, već ljut, izvukao je poslednji argument.
Nisam čudo da se razgovor završio, ali osećam se baš kao u prošlom veku! Letnji odmor i više vole da sede kod kuće, nego na ulici.
Oh, da nas nisu molili da se vratimo još malo na ulicu...
Šetajući mojom ulicom sinoć oko 21 čas sreo sam komšije, oca i maloletnog sina koji su sedeli na vratima i svađali su se.
Sin je hteo da ide kući, a otac je zapeo da se igra još malo.
Nisam mogla da verujem da dobro čujem. Nije da ne znam šta se dešava sa ovom decom i da više vole da sede ispred ekrana, nego da igraju fudbal, košarku ili podne u školskom dvorištu, ali kad neko čuje zvuk poput toga, ne može ostati ravnodušan, pogotovo kada je reč o našoj generaciji.
Dobro se sećam da smo uvek molili za još pet minuta igrajući se na klupama "Partizanske", u dvorištu J.A. Komenski, na meksičkom igralištu ili na uglu ulice.
A tih dodatnih pet minuta trajalo je najmanje pola sata.
Pa kad sam sinoć ćuo svađu između komšije i njegovog maloletnog sina, morala sam da prestanem da se uverim da li dobro čujem.
"Još malo da se igramo", govorio je očev sin, a ovaj sedeći na pragu njihove kuće, uporno mu je prepričavao da je do sada bio ponižen.
"Teško bi te mogao oterati u 20 časova, hoćeš li doći kući u 21 sat? Nema šanse da uđeš i uključiš računar. Ili se igraj neko vreme ili nema računar!" Otac, već ljut, izvukao je poslednji argument.
Nisam čudo da se razgovor završio, ali osećam se baš kao u prošlom veku! Letnji odmor i više vole da sede kod kuće, nego na ulici.
Oh, da nas nisu molili da se vratimo još malo na ulicu...
Prevod: majkaidete.mk
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
"ONA SA AUTISTIČNOM DECOM ČINI ČUDA!"
Proslavljena košarkašica Ljiljana Stanojević, nosilac nacionalnog priznanja posle dugogodišnje sportske karijere posveti...
8
5 veština koje dete treba da zna pre polas...
Prvi dan škole može predstavljati mali stres, ne samo za prvake koji su u glavnoj ulazi već i za roditelje koji žele da ...
8
Moje dete ima vaške!
Kada se spomenu vaške svi prevrnemo očima. Vrlo lako se prenose sa glave na glavu, pa se može desiti da ih dobijemo i vi...
6
7 načina da izbegnete najčešće roditeljske...
Za roditeljstvo ne postoji univerzalni pravilnik, kao ni roditelji koji savršeno odgajaju decu. Neke su greške zajedničk...
5