|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Kako izbeći još neke zamke modernog roditeljstva?

Darjana Nastić Jelača, diplomirani psiholog, 30.11.2018
Često čujem roditelje koji se nalaze u nekoj vrsti ćorsokaka pokušavajući da svom detetu pruže čak i više od onoga što finansijski, logistički i vremenski mogu, a sve u želji da deci obezbede što srećnije detinjstvo i što bolje mogućnosti kasnije, kad odrastu…

image
Photo by Benjamin Manley
/11


Moderno roditeljstvo je stavilo jednu novu vrstu balasta na roditeljska leđa: osim što dajemo sve od sebe da se naša deca oprobaju u svim aktivnostima koje vidimo u ponudi, stalno iznova preispitujemo svoje postupke, pitamo se koliko smo i čime naškodili svom detetu, trudimo se da ne izazovemo traumu, štitimo decu od svega što je negativno (u čemu idemo toliko daleko da se trudimo da nikada ne izgovaramo „Ne“, već pazimo da naše formulacije budu isključivo pozitivne), vodimo računa da nam dete ne padne, ne raskrvari kolena, odlučno se suprotstavimo dvogodišnjaku u parku koji je oteo igračku našem detetu i teatralno i neselektivno se oduševimo svim što naši mališani urade. Teško je podizati dete pod konstantnim pritiskom, u strahu od greške i sa strepnjom da naše dete može da ne bude srećno.

 

Veliko pitanje na koje se neprestano vraćam jeste – šta od ovoga zaista našoj deci treba i šta je za njih zaista dobro?

Sve je više stručne literature koja govori o tome da prevše izbora zapravo ima suprotan efekat od onog koji želimo da postignemo.

Evo jednog zanimljivog eksperimenta koji je sproveo Beri Švarc, profesor na Svortmor koledžu: dve grupe dece dobile su zadatak da crtaju – prva grupa je imala setove od po tri flomastera različite boje, druga 24. Kada su radovi ocenjivani, deca iz druge grupe su lošije prošla, što ukazuje na to da su bili više fokusirani na izbor boje nego na sam crtež (verujem da većini nas ovo „prokletstvo izbora“ nije tako nepoznato u sopstvenom iskustvu). U drugom delu eskperimenta deca su birala jedan marker iz seta koji će poneti kući kao poklon. Kada su izabrali, istraživači su pokušali da ubede decu da se predomisle i uzmu neku drugu boju. Deca koja su birala između 24 boje su lakše menjala odluke i prihvatala da uzmu drugi marker, nego deca kojima je u ponudi bilo samo tri boje. Da li to ukazuje na to da su deca koja imaju manje izbora postojanija u svojim odlukama koje se ovih izbora tiču? Sve ukazuje da – da. Istraživanje pokazuje da oni koji se fokusiraju na jednu stvar crpe zadovoljstvo iz rada, dok se u pokušajima da držimo sve opcije otvorene izmorimo i na kraju zaostanemo.

Ono što je važno da kao roditelji iz ovoga naučimo jeste da se deca osećaju manje anksiozno ukoliko imaju manje izbora, a da ih manje opcija čini posvećenijim onoj za koju se odluče. Deca sa mnoštvom izbora postaju hiperstimulisana i vrlo brzo nijedna aktivnost više ne drži pažnju. Naravno, ne govorimo o tome da deci ukinemo izbore, daleko od toga. Svakako da detetu treba ponuditi više aktivnosti, ali u nekom razumnom okviru, i da ne treba odustajati od odabrane, ukoliko posle nekog vremena dete odluči da mu je dosadilo. Kada decu naviknemo na mnoštvo izbora, uz poruku da oni mogu šta god žele, dozvoljavajući im da odustanu svaki put kada im nešto malo zasmeta, uz poruku da oni zaslužuju samo najbolje, odnosno idealno, stvaramo buduće odrasle koji će se povlačiti na malu naznaku nesavršenstva i koji neće shvatati da odabir jedne stvari nekada znači odricanje od svih ostalih.

Ovo pravo na savršenstvo je skupa lekcija koju deca plaćaju kada odrastu i suoče se sa surovim nesavršenim svetom. Svaki put kada se preterano oduševimo nekim postupkom, nevodeći računa da li se zaista radi o detetovom postignuću, neuspelom pokušaju ili rutinskoj radnji koju svakodnevno obavlja, zapravo šaljemo poruku da je sve što ono uradi jednako savršeno i zaslužuje ovacije. Kada se, u svetu odraslih, suoče sa šefom koji kaže: „Ovo je ok, ali treba korekcija“, ili ne daj Bože čuju „Ovo nije dobro“, deca koja su navikla da uvek sve urade bez greške pitaju se šta je odjednom pošlo naopako i šta sa njima nije u redu kada su toliko podbacili? Naravno, ne radi se o tome da treba otići u drugi ekstrem i podrazumevati svaki postignut uspeh, a ukazivati samo na ono čemu treba korekcija, već da je potrebno, zarad dobrobiti deteta, naći „zlatnu sredinu“ koja će izbalansirati ova dva pola. „Ovo si sjajno uradio/la!“ je rečenica koja treba da prati postignuće; „Bravo što se trudiš, sada je bilo bolje nego prošlog puta, ako nastaviš tako, uspećeš uskoro!“ je podsticaj za neuspeli pokušaj, dok postupak koji ne odobravamo (poput udaranja drugog deteta) treba da bude propraćen kritikom: „Ovo ponašanje nije u redu, hajde da to više ne radiš“, ili slično. Ne je reč koja postoji i koju je nekada neophodno koristiti.

Kada previše štitimo dete ono raste verujući da ništa ne može da reši samo – ako se umešamo u dečiju igru, jer nam se čini nepravednom, sprečavamo dete da padne, sklanjamo svaku prepreku na koju naiđe i ne dozvoljavamo im da iskuse bolna osećanja, zapravo sprečavamo razvoj „psihološkog imuniteta“ (termin dugujemo Denu Kindlonu, dečijem psihologu i predavaču na Harvardu). Kada dete savladava prepreke, ono uči kako da se sa njima nosi i kako da se od nekih situacija brani, slično organizmu koji se bori sa virusima. Na taj način dete gradi samopouzdanje i stiče svest o svojim sposobnostima i kapacitetima. Kada preuzmemo na sebe zadatak uklanjanja prepreka iz života našeg deteta, pokazujemo da smo mi ti koji možemo, a dete ne može (jer je malo, preteško je to, zašto bi se mučilo, nije fer…). Ne iznenađuje posle što ova deca, kada odrastu, odustaju u susretu sa prvom preprekom i čekaju da je neko drugi ukloni za njih. Jer su naučili da drugi (odrasli) može, ali oni ne. Naravno, ni ovde ne treba bežati u krajnost tako što ćemo očekivati od deteta da se sa svim izbori samo.

Ovaj začarani krug – u koji upadamo pokušavajući da podignemo samopouzdanje naše dece nekritičkim pohvalama svakog njihovog postupka, dok sa druge strane uklanjamo prepreke čije prevazilaženje zapravo stvara zdravo samopouzdanje, a stavljajući pred njih prekomplikovane razvojne zadatke poput prevelike mogućnosti izbora – usisava savremene roditelje. Deluje preteško izboriti se sa zahtevima koje bivanje roditeljem danas postavlja pred nas, a zapravo je za većinu stvari recept veoma jednostavan: pronaći sredinu u ekstremima i pružiti deci ljubav, sigurnost i toplinu, uz kvalitetno vreme provedeno u krugu porodice.


Literatura (i preporuka za sve koji govore engleski)

 


Autor: za Nadalište maštalište Darjana Nastić Jelača, diplomirani psiholog 


nadalište maštalište

Nadalište Maštalište je školica roditeljstva u kojoj se stavlja naglasak na značaj komunikacije između roditelja i dece. Naš prostor je mesto na kom se dečije potrebe i roditeljska pažnja susreću, gde roditelji uče zajedno sa decom i grade čarobnu vezu preko zajedničkih postignuća, uz podršku stručnog psihološkog tima.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Zašto UMORNE MAME ostaju BUDNE DO KASNO?
Volela bih da vam kažem da majke ovo vreme provode radeći one stvari u kojima uživaju, ali to ne bi bilo sasvim tačno. N...
21
Da li znate šta deca zaista žele?
Ono što deci treba više od ičega na svetu je naša ljubav, pažnja i vreme. Bez obzira na brojne igračke i lepo uređenu so...
9
MAJKE i SINOVI - to je jedna nežna i neras...
Ali postoji ta mekoća i nekomplikovana nežnost u odnosu majka-sin, nešto što postaje sve snažnije kako moji sinovi rastu...
8
HOROSKOP: Kako se slaže tvoj, sa znakom tv...
Može li kompatibilnost znakova zodijaka odrediti odnos majke i deteta? Kažu da su ovo kombinacije koje se najbolje slažu...
7





HOROSKOP: Kako se slaže tvoj, sa znakom tv...
Može li kompatibilnost znakova zodijaka odrediti odnos majke i deteta? Kažu da su ovo kombinacije koje se najbolje slažu...
5 stvari neurolog i psihijatar ne bi dozvo...
Mozak se najbrže razvija u detinjstvu, brže nego u bilo kom drugom delu života.



Click Here