Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2024
Danu media d.o.o. Beograd
Kad ih preplavi ljutnja, deca ne znaju kako da regulišu to stanje. Ona mlađa od 6 godina još uče povezanost između uzroka i posledice, pa često ne znaju što ih je tako razljutilo, kakav ih je to grozan osećaj obuzeo i zašto su na primer, nekog udarili, gurnuli ili ugrizli. Naime, kad diete napravi neki agresivni prestup, roditelji često imaju tendenciju da pitaju malo dete zašto je nešto uradilo, ali retko dobijaju odgovor. To nije zato što deca ćutnjom prikrivaju odgovornost za svoj postupak, već ona vrlo često zaista ne znaju zašto su nekog fizički povjedila i ne mogu to racionalno objasniti.
Kada je dete ljuto, od njega nećemo dobiti nikakav suvisli odgovor o uzrocima te ljutnje, niti će dete znati objasniti što tačno oseća. Udarac, ugriz, čupanje i slična ponašanja upravo su odraz frustracije i nemogućnosti deteta da tu negativnu emociju kanališe, “svari”, reguliše ili izrazi na ispravan način. Ali, takve su prilike izuzetno dragocene za učenje prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja i podsticanje zdravog socio-emocionalnog razvoja deteta.
U dečjoj psihologiji postoji terapeutski pravac koji se naziva – terapija igrom. On pomaže roditeljima da pomognu sebi, a potom i svom detetu da razviju zdrave, pozitivne i prihvatljive obrasce ponašanja kako bi odrasli u emocionalno stabilne i dobro socijalizovane pojedince. Terapija igrom kaže da povređivanje sebe, drugoga ili uništavanje imovine mora biti detetu jasno objašnjeno kao nedozvoljeno. Ako je potrebno, roditelj treba dete fizički da onemogući (da stisne u zagrljaj, podigne, odmakne od situacije) da nanosi bol sebi ili drugima ili da nanosi štetu porodičnoj ili tuđoj imovini.
Vrlo je važno, možda najvažnije, da u toj situaciji roditelj ostane smiren i da detetova ljutnja ne podstakne njegovu ljutnju. Naime, smireni roditelj u situaciji izražene detetove ljutnje prvo mora dete smiriti. Kada je preplavljeno srdžbom, dete je jako motorički nemirno, puno negativne energije, aktivno, stimulisano i probuđeno. To je takođe jedan od razloga zbog kojeg je neposredno nakon agresivnog incidenta najčešće teško s detetom razgovarati.
Kad se dete fizički umiri, roditelj treba da mu prenese njegove emocije, odnosno da mu kaže što oseća, jer dete to ne zna imenovati i samo sebi u glavici objasniti. U praksi to izgleda ovako: “Vidim da si jako ljut i besan zato što ti je Ivan rekao da se ne možeš s njima igrati“. Na taj način detetu pokazujete i da ga shvatate i poštujete njegove emocije, a time i njegov integritet.
Tek kad se složite oko toga šta dete oseća i “pustite” ta negativna osećanja, možete mu ponoviti zašto je vama i drugima važno da ne tuče/gura/čupa/grize drugu decu. Možete pri tom koristiti i metodu stavljanja u tuđe cipele: “Kako bi se ti osećao da te Ivan udario? Ili da te ugrizao?“. Isto tako, detetu možete ponuditi alternativni način izbacivanja ljutnje i te negativne energije – neka baca loptu u zid, udara jastukom u krevet, skače u vazduh uz “aaaaaa”. Nekoj djeci potrebno je to fizičko izbacivanje energije.
Ako se epizode agresivnosti ponavljaju, na roditelju je da pokuša da shvati što je u pozadini svega. Da li se nešto promenilo u porodičnoj dinamici? Da li je došlo do bilo kakve promene u detetovom životu? Kakvo je po temperamentu? Da li mu nešto drugo nedostaje na emocionalnom planu?
Cilj je da shvati uzroke frustracija i treba ponavljati, ako treba i hiljadu puta, da agresivnost nije prihvatljiva u vašem domu, u vašoj porodici, u vrtiću niti bilo gde, u bilo kojoj situaciji ili društvu. Niko ne voli da ga tuku za to itekako postoje posledice. Ponekad, kada dete zaista pretera u agresivnim ispadima, važno je da ga kaznite i da mu pokažete da posledice postoje. Kazna nikada ne sme biti uskraćivanje osnovnih životnih potreba (hrana, voda, fizička aktivnost i sl.), već, na primer, oduzimanje nečeg bez čega dijete može, ali mu je važno. Jednom kada odredite kaznu, držite je se i ne popuštajte. Naime, često se dogodi da mama ili tata odrede da sedam dana nema igranja igrice na mobilnom, a onda nakon tri dana popuste. Time šalju pogrešnu poruku, odnosno uče dete da kazna postoji, ali da isto tako uz dugotrajno insistiranje ona može biti i poništena pa će dete proći bez posledica.
Učenje regulacijie negativnih emocija proces je koji traje celi život. I odrasli se svako malo nađu u nekoj novoj situaciji, odnosu ili iskustvu koje u njima probudi ljutnju za koju nisu ni znali da se tako lako može raspiriti. Zato budite strpljivi s decom. Njihov socio-emocionalni razvoj zavisi upravo od vašeg razumevanja i strpljenja i čvrsto i jasno postavljenim granicama.
Izvor: Klinfo
Да сазнате...
пеперутка16
...да носите тројке, шта бисте радили?