Ako ispišeš sve i jednu pogrešnu vrijednost ovog Internet doba na tu tako neokaljanu hartiju postojanja, šta ćeš dobiti?

/11 /11

U časovima dokolice, maestralno uznemiravam svoje moždane vijuge zadiranjem nosa u živote Banjalučana s kojim, hvala Gospodu, nisam niti jednom krvnom vezom uvezana. No, tješim se da je taj kuriozitet sasvim prirodna pojava te da nisam jedini mali Mujo. Kako bilo, dokoličarenjem dođoh do spoznaje da je novi trend u gradu na Vrbasu eksploatacija djece zarad sticanja „prestiža“ u jedinoj sredini prema kojoj zaista osjećamo kakvu-takvu društvenu odgovornost – Intern(a/e)tu.

Prije no se zaključi da je ovaj tekst direktan atak na natalitet Republike Srpske, nužno je konstatovati sljedeće:

Sasvim je prirodno da majke, tetke i strinke žele da upoznaju svoje mališane sa dalekom rodbinom iz Kuvajta te da je, eto, rođenje djeteta nešto poput mature – ivent o kojem bi valjalo izvjestiti užu i širu familiju putem društvenih mreža. Jednako je prirodno da će majke, tetke i strinke dati krv, sreću i znoj da njihovo dijete bude najljepše, kako u stvarnom, tako i u online ćivotu. (Ako postoji bilo šta morbidnije od izbora najljepše bebe, neka se oglasi.)

Ali…

Pretvoriti dijete u artikal ili pak asesoar kojim se inicira lavina lajkova ili džekpot šerova, ne samo da nije prirodno, nego je groteskno do te mjere da povlači pitanje uvođenja dozvola za seksualni čin zarad reprodukcije.

Jedna je stvar biti u mogućnosti da svom „cijelom svijetu“ priuštiš kvalitetnu i skupocjenu robu, ali sasvim je druga stvar da djetetu od prve godine usađuješ „Dolce & Bahatanna“ princip kao osnovno mjerilo vrijednosti, te da zanemaruješ komfor zarad većeg stepena slatkoće.

Jedna je stvar da ti se klinkica igra sa šminkom, slijedeći primjer velikih teta iz svog najužeg okruženja, ali sasvim druga stvar da djetetu dopuštaš da prije početka osnovne škole izgleda kao da se spremila za zavođenje i razvođenje u Drami.

Jedna je stvar da objaviš svoju golotinju, bilo zarad društvenog odobrenja u vidu lajka, bilo zarad masturbacije dušmanskih glava koje su mislile da se nakon trudnoće nikad nećeš vratiti na staro, ali sasvim je druga stvar da eksponiraš nago tijelo djeteta na društvenim mrežama te time izložiš to nevino i nedužno tijelo javnoj sferi u kojoj vrebaju svi, od pedofila do trgovaca ljudskim organima.

Biće da je osnovni problem činjenica da je nemali broj mladih roditelja zaboravio šta je negdje poenta stvaranja života. Bogu ugodni će reći da je smisao reprodukcije stvaranje nove ovce Isusovog stada. Nedefenisane, ali društvenim normama okovane persone će zaključiti da to tako naprosto treba. Velika većina će, ipak, da se drži klasika „moraš nešto da ostaviš iza sebe“.

A mene, evo, živo zanima u ovom času dokolice šta će Insta(nt)gram majke i očevi da ostave iza sebe? Nije baš nužno da posjeduješ nekakav IQ da bi shvatio da je novi život zapravo nova prilika za promjenu društva nabolje, te da su djeca, pomalo paradoksalno, neispisane hartije čiste genijalnosti. Brzo uče, posjeduju nevjerovatnu sposobnost jednostavnog rezonovanja kompleksnih problema i, sve u svemu, predstavljaju jedini sloj društva kojem zaista malo šta možeš da zamjeriš, osim da su u tim nekim baznim godinama kenjkavi.

A ako ispišeš sve i jednu pogrešnu vrijednost ovog Internet doba na tu tako neokaljanu hartiju postojanja, šta ćeš dobiti? Šta ćeš ostaviti?

Da zaključim u hrišćanskom duhu – ovcu. Eto šta ćeš ostaviti.

I, za ime Boga, neka nekome padne na pamet da donese zakon koji će uvesti nekakvu provjeru podobnosti prije penetracije zarad baby-boom kulminacije.

Tekst preuzet sa Lolamagazin.com

Izvor: eTrafika.net – Jelena Bjelaković