|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

mlada_mama: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 27.1.2013
Gledam CTG i vidim da su njoj otkucaji u sekundi pali sa 140 na 97... tu sam mislila da ću umrijeti. Zovem, vrištim, doktoreeeee, sestroooooooo, oni iz daljine govore DIŠI!!! ja opet zovem, i vičem CTGGGGG! Oni dolaze, vide jaki bolovi i počinjemo.
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnikmlada_mama
 
Datum: 24.10.2012
Tip porođaja: prirodni porođaj 
 
Broj dana u porodilištu: 9

Porodilište: Klinički centar Banja Luka
Ocena porodilišta: 
 
Komentar ocenesve prihvatljivo, malo više ljubaznosti osoblja i malo bolji uslovi
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Moja ljubav najveća stigla je 24 oktobra ove godine. Termin je bio 30 oktobar. Redovno sam išla na kontrole, preglede, CTG, UZV... od 7mjeseca sam bila uloživa za vrh prsta a od početka 9og i za čitav prst. Ništa posebno se nije mjenjalo ulaskom u 9mj i nisam znala kakav porođaj da očekujem i kako će sve to da počne. Imala sam plan da porođaj dočekam kod kuće i da ne žurim u porodilište. Međutim... početkom 9mj trudnoće ustanovljeno mi je kamenje u žučnoj kesici i upala iste. Imala sam 20tak napada u toku tog mjeseca i stvarno mi je bilo u cilju da što prije završim sa trudnoćom jer su napadi mučili i mene a samim tim i bebu. Zadnji napad desio se 23 oktobra, završila sam na hirurgiji, i kada sam se vraćala, na 5om spratu ispred vrata mi pukne vodenjak. Istuširam se, spremim na brzinu i krećem u porodilište (moj plan da odugovlačim je propao jer je vodenjak pukao). Ja se osjećam odlično, samo se smješkam, znam da je brzo kraj... Nemam bolove. Dežurna doktorica me pregleda i kaže prst otvorena, nećeš do ujutro sigurno, tad je bilo 22:15h. Sestra radi brijanje, klistir (mislila sam da je mnogo strašnije ali nije uopšte) Pozdravljam se drhteći sa roditeljima i mužem, ja njih hrabrim da će sve biti u redu...U rađaonu idem u 22:30h i ostavljaju me sa savjetom da spavam ako mogu jer neću do ujutro... Slušam njihov savjet i do 07:00h ujutro sam ajmo reći odspavala. Budili su me na svakih pola sata bolovi u leđima, ali blagi i podnošljivi. Do 07:00h porodila se jedna žena pored mene i ostala sam sama u boksu. Dolazi šef odjeljenja GAK-a i pregleda me... kaže : "Samo prst otvorena, beba visoko, nema promjene od sinoć, uključite drip da ide polako" okreće se i ode. Meni muka od same pomisli da nisam napredovala od sinoć i pitam se koliko će to da traje. Svako malo zovu moji, pitaju... Meni se bolovi pojačavaju na svakih 15minuta... podnošljivo. U 12:00h pregleda me doktorica Rodić, kaze dva ipo prsta otvorena...i dalje ništa...Ja već pucam... Nisam jela ništa dan prije, zbog napada sam sve izbacila povraćanjem i bila na infuziji. U 15:00h kreću jači bolovi, i dalje podnošljivi ali jaki. Dolazi doktorica Rodić i kaže: "Mila , moramo polako, ne smijemo forsirati zbog žuči, da ne dobiješ napad, beba je visoko, ti se slabo otvaraš jer si prvorotka" i daje mi neku inekciju koja pojačava bolove da se što prije otvorim. Inekcija počinje da djeluje i ja od 16:00h počinjem da osjećam bolove na svakih 7, pa 5, pa 3 minute, doktorica me pregleda u 16:30h i kaže: "8 prstiju otvorena" vjerujte, kad sam čula to, sunce mi je sinulo. Kontam, ajde, nek boli al brzo će to, jer su ženu do mene porodili sa 7.5 prstiju otvorena. U tom svemu, mene uhvati napad žuči i počinjem da povraćam, vjerujte mi, ta dva bola kada su se spojila, mislila sam da je gotovo... doktori se okupili, ne znaju šta će sa mnom... ja jaučem, bolovi na svakih 3 minute, leđa ne osjećam, masiram ih sama sebi, molim za gazu sa vodom, tražim bubrežnjak da povraćam... haos. U sebi mi idu misli (da li da ih molim za CR, da im nudim pare, dal da zovem svoje) nemam snage, a kad god ih zovnem oni govore DIŠI... ja nemam kiseonika, u jednom momentu doktorica dolazi, i gleda CTG, kaže da imam jake kontrakcije... a ja počinjem da gubim svjest, daju mi kisik, stavljaju mi masku, njeni otkucaji se mjenjaju, ja mislim opet gotovo je, umirem... Vrištim da ne mogu više, da nemam snage, neću moći izgurati. Oni me ne slušaju, samo prođu kraj mene i govore da je još rano. Gdje rano, ja 20 sati ležim... U 18:00h kad me uhvatila kontrakcija imala sam potrebu da guram, međutim bila sam sama, nisam mogla da ih dozovem. Gurnula sam, osjetila jak bol i prestala. Došla je sestra koja mi je sa smješkom na licu rekla: "ajde pokušaj kad si dosadna, da vidim jel znaš" (kako da znam kad nisam nikad rađala) Ja pokušam, ona kaže ne može još, otvorena si skroz ali beba je jako visoko. I onda, u 18:15 ja počinjem da guram opet sama, i tako 3-4 puta, došao je doktor koji mi je rekao kako šta da radim i otišao. Ja već pri kraju snage, mislim ako me ne porode za 15 minuta, tražiću telefon da zovem svoje, nek im plate za CR. U tom momentu, ležim na boku... gledam CTG i vidim da su njoj otkucaji u sekundi pali sa 140 na 97... tu sam mislila da ću umrijeti. Zovem, vrištim, doktoreeeee, sestroooooooo, oni iz daljine govore DIŠI!!! ja opet zovem, i vičem CTGGGGG! Oni dolaze, vide jaki bolovi i počinjemo. Raštimavaju sto, ja guram... stanem, nemam snage...Iz 8 napona, babica je sjela na stomak, i čuo se plač mog malog borca... Malena, ljepljiva, krvava, sa puuuno crne kose, kad sam je vidjela mogla sam da poletim od sreće, porođaj? Ko se porodio, ko se mučio 21 sat? Ja? Ma recite mi kako mi je beba, jel zdrava, jel dobro?! Dok sam je gledala doktor me je ušio, nisam ni znala šta radi, samo sam htjela da je uzmem, da je poljubim... Moji kažu, da kad su nas izveli da nas vide, da sam bila nasmijana kao da sam rodila za 15minuta. Sve sam iste minute zaboravila. Sofija je imala 2.900g i 50cm... Dugo je bila bez plodne vode pa je dobila kasnu infekciju i žuticu. 9 dana smo bili u bolnici. Sad je Sofija jedna vesela i nasmijana beba, koja sa 2mj ima 4.800g i 56cm. 
Obećala sam sebi jednu stvar, drugo djete ne rađam bez epidurala
 

Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
12
Lečenje hemoroida u trudnoći
Hemoroidi (šuljevi) su proširenja vena u predelu anusa (čmara) i rektuma (pravog, zadnjeg creva), prouzrokovana zastojem...
4
Kristina90: Moja porođajna priča
Čekajte, čekajte... boli. boli... uf prestalo je, uhvatio me grč u nogu" Pored sve muke, mene grč uhvati. Posle par n...
4
Procedure u porodilištu-od prijema do otpu...
Od ulaska u bolnicu do završetka porođaja i otpusta kući, trudnice se podvrgavaju određenim procedurama. Pošto su one st...
4





VIDEO: Beba spava u vodenjaku, doktori je ...
Neverovatan video bebe rođene u plodovoj vrećici, dok je lekari bude pre dolaska na svet.
ODLUČILA JE DA RODI DETE, IAKO ONO NEĆE MO...
Ona je uspela u jednoj minuti da shvati da će njeno dete umreti, ali i da oseti potrebu da drugoj deci pomogne. To je bi...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here