Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Mnogi roditelji se vrlo detaljno sećaju momenta kada im je saopšteno da njihovo dete ima ozbiljne zdravstvene probleme, ili kad je dobilo dijagnozu koja upućuje na hronične smetnje. Kako će porodica u budućnosti prevladati stres zavisi velikim delom od načina na koji su dobili inicijalne informacije o dijagnozi ili detetovom stanju. Prateći te informacije roditelji počinju da razvijaju drugačije predstave o svom detetu, koje uključuju saznanje o njegovom hroničnom zdravstvenom stanju.
Veliki pomak u razumevanju roditelja čije dete ima ozbiljnu hroničnu bolest ili smetnje u razvoju napravili su Pianta i Marvin ( Pianta & Marvin, 1993 ) koji su definisali konstrukt „razrešenja dijagnoze“ ( resolution of the diagnosis ili resolved state of mind ).
Oni razrešenje definišu kao prestanak aktivnog tugovanja i refokusiranje na sadašnju i buduću realnost. Suprotno tome odsustvo razrešenja dijagnoze se definiše prisustvom roditeljskih kognitivnih distorzija i neprihvatanje detetovih mogućnosti i ograničenja.
Dakle, razrešenje je predstavljeno kao proces u kome roditelji prevladavaju svoja teška osećanja povezana sa saznanjem detetove dijagnoze. Roditelji koji su „razrešili“ početnu tugu izazvanu saznanjem detetovog stanja su sposobni da se usmere na sadašnjost i da prihvate detetovo realno stanje uvažavajući detetove mogućnosti i ograničenja. To ne znači da oni neće i dalje tugovati, ali ta osećanja nisu više preplavljujuća kao na početku, što roditeljima omogućava da se lakše reorjentišu na realnost i senzitivno reaguju na detetove potrebe.
Ono sto ukazuje na razrešen odnos prema dijagnozi, tj da je roditelj prihvatio postojeće stanje ili dijagnozu svog deteta jesu neki od sledećih parametara:
Roditelji dece sa smetnjama u razvoju koji jesu razrešeni, koriste takođe različite strategije koje im služe da lakše prihvate svoje dete.
Neki od njih usmereni su na osećanja, te pokazuju da je izražavanje osećanja i suočavanje sa njima bilo ključno za prevladavanje traume sa kojom su se suočili. Drugi pak, su orjentisani na akciju i usmeravajući se na aktivnosti obezbeđuju brigu i negu za dete, prilagođavajući se njegovim teškoćama. Treći su usmereni na mišljenje, tj. ovim roditeljima su najviše od koristi informacije i saznanja koja dobijaju o detetu i njegovom zdravstvenom stanju.
Tim Centra Viva Verbum je vođen uverenjem da je podrška detetu sa teškoćama u razvoju onoliko uspešna koliko i mreža podrške njegovim roditeljima, a to znači celoj porodici. Stoga smatramo da je ključno za uspešan tretman osnažiti roditelje, obezbediti im mesto i vreme samo za njih, u kojem će moći da iskažu svoje strahove, brige, otpuste teške emocije i postave pitanja.
Telefon: 064-953-44-16 Email: office@vivaverbum.rs Adresa: Miloša Zečevića 8, Beograd
|
Iako razrešeni roditelji pokazuju manje teškoća u svojoj svakodnevnici, to ne znači da ne tuguju ili da im podrška nije potrebna.
Neki od pokazatelja nerazrešenog odnosa su:
· Iskrivljivanje realnosti
· Aktivno traganje za razlozima i uzrocima detetovog stanja
· Stalno vraćanje u prošlost
· Poricanje sadašnje dijagnoze
· Konfuzija i mentalna dezorganizacija u odnosu na doživljeno iskustvo
Kada govorimo o razrešenju, prvo što donosi razrešenje jeste viši nivo funkcionalnosti celokupnog porodičnog sistema i bolji nivo životnog blagostanja. Roditelji koji su „razrešeni“ sposobni su da uspešnije prevladaju stres izazvan saznanjem o dijagnozi. Takođe uspešnije obezbeđuju socijalnu podršku tražeći odgovarajuće institucije za svoje dete i imaju bolji bračni odnos.
Ono što je još važno naglasiti jeste da je u nekoliko istraživanja potvrđena veza između roditeljskog razrešenja i obrasca sigurne afektivne vezanosti. Nalazi Marvina i Piante pokazuju da su kod 82% majki koje su imale razrešen odnos prema dijagnozi, deca imala pokazatelje sigurne afektivne vezanosti. Nasuprot ovome, obrasce sigurne afektivne vezanosti pokazalo je samo 19 % dece majki koje su procenjene kao nerazrešene.
Da bi se formirao uspešan i kvalitetan odnos roditelj-dete, od izuzetnog značaja je „razrešen“ roditelj, jer je na taj način senzitivniji na detetove stvarne potrebe.
Želimo Vam puno radosti i uspeha
u praćenju Vašeg deteta na putu školovanja i odrastanja!
Autor: Viva Verbum
Kada ste roditelj deteta koje ima problem, nedostatak, dijagnozu ili bilo koju drugu poteškoću u svakodnevnom funkcionisanju često dođe trenutak kada i samo dete zatraži odgovore, jer primeti da se možda razlikuje od ostale dece u njegovom okruženju. Tada na scenu stupamo mi- roditelji, odrasli.
Međutim, to sto smo odrasli ne znači da uvek znamo sve, niti da imamo prave odgovore, pa iako za našu decu želimo najbolje, često se dogodi da se i sami spotaknemo i osetimo zbunjeno. U tekstu koji je pred vama, možda pronađete neke smernice ili savete koji bi mogli da vam olakšaju suočavanje sa pitanjem : „Mama, jesam li ja drugačiji?“ i nekim drugim sličnim pitanjima.
Dete shvata da se razlikuje od ostalih, a ako se o tome ne govori ili se izbegava tema, vrlo lako bi moglo razumeti da se radi o nečemu što je “loše” ili “nepoželjno”. Samim tim bi se moglo osetiti manje vredno , nepoželjno , nesigurno ili odbačeno.
Za decu mlađeg uzrasta dečije knjige o određenoj vrsti nedostatka mogle bi na jednostavniji i detetu bliži način objasniti njegovo stanje, a takođe mu pokazati da postoje i druga deca koja se bore sa istim problemima. Ako ne postoje knjige sa takvom tematikom , pokušajte da osmislite sami priče na neku od sličnih tema.
Razgovarajte sa detetom o izazovima sa kojima će se susretati, načinima na koje je moguće prevazići poteškoće i pokažite mu da postoji način da se poteškoće savladaju.
Ukažite detetu ili zajedno sa njim otkrivajte šta je to što ga interesuje , u čemu je dobar i negujte te veštine. Osećaj da je u nečemu dobar ili bolji od ostalih utiče pozitivno na njegovo samopouzdanje i sliku o sebi.
Vi kao roditelji igrate važnu ulogu u tome kako vaše dete sebe vidi i doživljava. Možete ga na primer pitati da vas nešto nauči i posle toga ga ohrabriti sa rečima: “ Znao sam da ti to možeš!” i sl. Deca treba da se osećaju važno i kompetentno da bi imali motivaciju za učenje i napredak.
Omogućite vašem detetu a i vama da se izbegne frustracija kad god je to moguće. Ukoliko dete ima teškoće sa rešavanjem određenih zadataka pokušajte pojednostaviti aktivnost pre nego što se dete naljuti ili odustane. Takođe je važno da postavite realne ciljeve koji su lako dostižni , što će vašem detetu omogućiti da izgradi samopouzdanje i veru u sebe.
Pohvalite ga ukoliko je njegov uspeh ili ponašanje za pohvalu, ali isto tako ukažite na ono što je nepoželjno ili neprihvatljivo u ponašanju. Budite jasni i dosledni u tome što radite.
Promo objava