|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Nensi27: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 15.2.2011
Sledećeg trenutka čujem plač, plač MOJE bebe, počinjem da se smejem i plačem u isto vreme, neverovatan nalet emocija, tako nešto nikad nisam osetila. Pokazuju mi ga, sav je krvav i zgužvan, ali je najlepši na svetu. Odnose ga na merenje i kupanje.
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Nensi27
 
Datum: 07.06.2010.
Tip porođaja: Carski rez u spinalnoj anesteziji
 
Broj dana u porodilištu: 9 (4 dana na patologiji)

Porodilište: KBC "Dragiša Mišović", Beograd
Ocena porodilišta: 4
 
Komentar ocene: Ocena je 4 samo zbog hrane,inače osoblje je bilo dobro…
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 

 

U bolnicu dolazim 03. 06. po savetu lekara jer je beba dosta velika, a i da budem tu ako nešto krene, jer kao što već svi znaju da u ovoj bolnici može da se desi da nema mesta. Meni ovo odgovara jer sam se baš plašila toga da će me vratiti kad porođaj krene iako me moja doktorka ubeđivala da to nema šanse da se desi ako celu trudcoću vodim tamo. Čekamo da me prime u bolnicu, a knedla mi stoji u grlu, nikada nisam bila u bolnici, a i nestrpljiva sam da vidim mog anđela iako sam se užasno plašila porođaja. Sestra me vodi u neku sobu da se presvučem, ljubim dragog i ulazim u lift sa suzama u očima.

Gore nisam imala vremena da razmišljam jer su se bacilli na otvaranje istorije bolesti, vadili mi krv, radili CTG, posle me poslali na UZ kod moje doktorke. Tu saznajem da beba ima preko 4kg, uh velika beba, a ja zatvorena skroz. Odmah mi kroz glavu prolazi da će me priključiti na indukciju, i toga sam se isto jezivo plašila. Sa doktorkom se dogovaram da ćemo sačekati pun termin (07. 06. ) da vidimo da li će se nešto promeniti po pitanju mog otvaranja, pa da se onda dogovorimo kako će me porađati.

Tih par dana na patologiji mi užasno sporo prolaze, ali tešim se time da će sve uskoro biti gotovo.

Dolazi i taj dan, 07. 06. 2010. Doktorka me pregleda, ja i dalje zatvorena skroz, a mislila sam da ću se poroditi odmah čim prestanem da pijem Gynipral. Predlaže da mi uradi carski rez, da ne bi mučili i mene i bebu. Potajno sam se i nadala da ću se poroditi carskim rezom jer kao što sam već napomenula da se užasno plašim. Sestra mi kaze da polako popakujem svoje stvari, da me uskoro void na pripremu. E tu već kreću da mi klecaju noge. Uzimam telefon da javim mm da će uskoro dobiti sina a ruke mi se tresu, jedva držim telefon. Sećam se da je rekao “Idem da javim na ringeraji, pa krećem u bolnicu. ” Zna koliko vas volim :).

Opet ulazim u lift, idem još jedan sprat gore. Sestra mi radi klistir ( i nije tako strašno kako sam zamišljala), brije mi stomak. Uvodi me u neku prostoriju koja je sva u staklu, priključuje me na CTG, stavlja braunilu, priključuje infuziju i stavlja kateter. Odlazi. Ostajem sama sa svojim mislima i sa zvukom otkucaja bebinog srca. Kroz staklo u drugoj prostoriji vidim televizor, pokušavam da gledam i da skrenem misli ali mi ne ide. Tu sam tako ležala oko sat-sat ipo, ne znam tačno, beba se rita, kao da je osetio šta mu se sprema :). Dolazi sestra i daje mi neki papir o vrstama anestezije da pročitam i da se odlučim koju ću. Ja sam već ranije razmišljala o tome da ću se poroditi u spinalnoj anesteziji ako budem išla na carski. Dolazi anesteziolog, daje mi neki papir da potpišem i krećemo u opracionu salu.

Do tad sam ih viđala samo u filmovima. Baš je grozan osećaj, svi u zelenom, sa maskama na licu, samo im se oči vide. Jedva se penjem na sto koliko mi se noge tresu. Kače mi one stvarčice na grudi, i stavljaju na prst “ono” za merenje pritiska. Anesteziolog mi kaže da legnem na bok da mi da anesteziju, ubada prvi put, ne uspeva da nađe pršljen, ubada drugi put, opet isto, mnogo sam otekla, tako i treći i četvrti put. Sad me već hvata panika, to “bockanje” ne boli puno, ali je neprijatno. Predlaže da probamo iz sedećeg položaja, tako je uspelo iz drugog puta. Opet ležem na sto. Počinje da deluje anestezija, oduzimaju mi se noge, više ne mogu da mrdam prstima na nogama. Doktorka je napravila rez, pita da li me boli, ne boli, ništa ne osećam. U pozadini čujem na aparatu otkucaje svog srca, baš je jezivo, slušam taj zvuk, pratim ritam i molim Boga da sve prođe dobro. Doktorka ima problema da izvadi bebu jer mu je pupčanavrpca obmotana dva puta oko vrata. Druga doktorka mi leže na grudi da potisne bebu napolje, e to je baš zabolelo. Sledećeg trenutka čujem plač, plač MOJE bebe, počinjem da se smejem i plačem u isto vreme, neverovatan nalet emocija, tako nešto nikad nisam osetila. Pokazuju mi ga, sav je krvav i zgužvan, ali je najlepši na svetu. Odnose ga na merenje i kupanje. Kreće čišćenje materice, to mi je bilo jako neprijatno, ne osećam bol, ali osećam kako mi struže po utrobi. Ja se mahinalno grčim i tad mi doktorka kaže “Nemoj da se pomeraš, creva mi ispadaju iz stomaka”. E tad sam se ukočila i nisam se više mrdnula. Anesteziolog počinje da lupa neke gluposti i da me zasmejava, da mi skrene misli, i uspeva mu, hvala mu na tome. Donose mi mog anđela, sveže okupanog, stavljaju mi ga na grudi, ljubim ga i tad postajem svesna da sam majka. Operacija se privodi kraju, i odvoze me u sobu.

Doktorka pušta mm da dodje da nas vidi, plačemo zajedno, grli me i ljubi. Počinjem da se tresem kao prut, to je kažu normalno posle spinalne anestezije. Dva sata posle operacije dovode Vuka u sobu kod mene, gledam ga i zahvaljujem Bogu što mi je podario ovako divnog anđela.

 

 

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!
  
 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
12
Regenerativna medicina i matične ćelije
Matične ćelije su osnovne ćelije ljudskog organizma, od kojih tokom razvoja nastaju sva tkiva i organi (neuroni, kosti, ...
4
Uobičajeni pregledi i analize u trudnoći
Pred vama je spisak svih uobičajenih pregleda i analiza koje se rade u trudnoći i približni period kada se oni rade.
4
Jedite, ali ne za dvoje!
Sad moraš da jedeš za dvoje! Ovu rečenicu će buduća mama tokom trudnoće čuti veoma često, čak i ako se stomak još ne naz...
4





D.L.: Moja porođajna priča
Doktor me prima na patologiju i kaze da ne mrdam, jer beba je po svim parametrima sitna i porođaj se može završiti elekt...
Milena: Moja porođajna priča
I eto. Toliko stresa, bola, tuge, suza, ni zbog čega. Znala sam da će moja beba doći na ovaj svet. Nemate pojma koliko b...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here