|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

U 3. godini deca počinju shvatati osećaje

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 14.4.2018
Preveliki zahtevi vode do nezadovoljnih mališana.

image
/11


Zato je važno znati šta u kojim godinama možete očekivati od deteta: od 3. do 5. važna im je igra za razvoj mozga, u 4. uče samokontrolu...


Detinjstvo bi trebalo biti bezbrižno i neopterećujuće, no zbog ubrzanog tempa života kojim većina odraslih živi ponekad se povećavaju i roditeljska očekivanja od dece.


Roditeljsko okruženje i dom je sredina koja detetu predstavlja sigurno utočište od spoljnog sveta, mesto gde se oseća sigurno, voljeno i prihvaćeno. Međutim, ako roditeljska očekivanja u bilo kojem segmentu značajno prelaze detetove mogućnosti, dete tad postaje frustrirano, a roditelji nezadovoljni.


- Najčešća nerealna očekivanja roditelja su da će dete moći regulisati svoje emocije. Detetu treba roditelja da mu pomogne da se smiri jer ono još nema veština da bi samo sebe moglo smiriti. Nadalje, drugo često nerealno očekivanje od roditelja je da će dete, ako razgovara s njim o određenom ponašanju, upute ‘kako da se ponaša’ moći primeniti u sledećoj stresnoj i izazovnoj situaciji. Zapravo je ovo povezano s prvim nerealnim očekivanjem – ako dete ne zna samo sebe smiriti, tad ne može ni promeniti ponašanje - pojašnjava mag. psihologije Tatjana Gjurković iz Centra Proventus. Ponašanje je rezultat detetovih osećaja i misli o sebi i drugima isprepletanima određenim telesnim senzacijama. Tako da je potrebno prvo učiti i biti podrška detetu u regulisanju njegovih emocija, prepoznavanju telesnih senzacija, da bi potom dete moglo promeniti svoje ponašanje u novoj izazovnoj situaciji.


Kako bismo shvatili što uopšte dete u kojoj fazi odrastanja do 5. godine može postići, potrebno je detaljnije upoznati etape razvoja deteta i njegova ponašanja. U periodu do 12 meseci dete se treba osećati sigurno i zaštićeno te mu treba bezuslovna ljubav i nežnost. U ovom razdoblju dete intenzivno plače kad želi nešto poručiti, a svet istražuje tako da stavlja stvari u usta ili ih dira ručicama. Između 1. i 2. godine dete postaje istraživač, počinje hodati i govoriti te brzo uči veliki broj reči. Voli svoju nezavisnost, ali je želi vežbati u sigurnom okruženju i ne razume da ga roditelj želi zaštititi kad mu govori: “Ne!”. U ovom razdoblju dolazi do detetovih ispada ljutnje jer još ne može jasno reći kako se oseća. Između 2. i 3. godine dete počinje polako shvatati svoje osećaje, počinje se bojati mraka jer počinje shvatati pojam opasnosti te razume osnovnu razliku između stranih ljudi i roditelja.


Ako se roditelj udalji iz prostorije u kojoj je dete, ono će vrlo verovatno početi plakati jer ne zna kad će se roditelj vratiti. Stoga u ovom razdoblju dete još nije spremno za to da ostane samo u nekom prostoru i nema još dozu samostalnosti vezanu uz takvo ponašanje, koju roditelji često očekuju kod trogodišnjaka. U razdoblju između treće i pete godine igra je neophodna za razvoj dečijeg mozga, a kroz nju dete uči empatiju i sagledavanje tuđih stajališta. U ovom periodu roditelji trebaju dopustiti detetu da im pomaže u svakodnevnim zadacima jer tako uči važne veštine. A da roditeljska očekivanja često prelaze detetove mogućnosti pokazalo je i nedavno nacionalno istraživanje provedeno u Americi. Grupa američkih naučnika okupljena u grupaciji “Zero to three” provela je istraživanje među roditeljima o njihovim očekivanjima od dece u periodu do tri godine. Istraživanje je pokazalo da većina roditelja preuveličava sposobnost samokontrole kod mlađe dece, kao i kontrole nad njihovim osećajima.


Rezultati su pokazali da 56 posto roditelja veruje da deca imaju kontrolu impulsa odupreti se želji da naprave nešto zabranjeno i pre perioda od tri godine, a 24 posto roditelja veruje da deca imaju sposobnost kontrolirati svoje emocije i ispade besa (tantrume) u periodu od samo godinu dana.


Dr. Matthew Melmed pojasnio je rezultate istraživanja rekavši kako su realna očekivanja roditelja o sposobnostima svoga deteta ključna za potporu zdravom razvoju i smanjenju stresa kod roditelja i tog deteta.


Na primer, ako roditelj misli da dete ima sposobnost veće samokontrole nego što je zapravo ima u određenom periodu, to može dovesti do velike frustracije kod roditelja.


Psiholozi, naime, kažu da se samokontrola kod deteta zapravo razvija između 3. i 4. godine te treba još toliko proći dok se može koliko-toliko početi dosledno koristiti njome. Veština deljenja s drugima i osnovna kontrola emocija razvija se takođe između 3. i 4. godine. Psiholozi poručuju da je u ranim dečjim godinama važno poučavanje, a ne kažnjavanje.


 Da bi se dete osećalo dobro i gradilo pozitivnu sliku o sebi što čini samopoštovanje, potrebno je da su očekivanja roditelja i drugih roditeljskih figura u detetovoj okolini u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima i sposobnostima. Kad su roditeljska očekivanja dugotrajno previsoka, u detetu to može izazvati osećaj napetosti, nesigurnosti, anksioznosti i sram jer ne uspeva ostvariti roditeljska očekivanja - pojašnjava Gjurković.


Na primer, ako roditelj očekuje od deteta da reguliše svoje emocije tako što će mu reći da se “prestane ljutiti” i da “razmisli o svojem ponašanju u svojoj sobi” te ga u isto vreme oblači i hrani, šalje mu dvostruku poruku – s jedne strane ima previsoka očekivanja da će petogodišnjak moći samog sebe smiriti/iz regulisati, a s druge strane potiče nesamostalnost u onim aktivnostima (oblačenje, hranjenje) u kojima dete može biti samostalno s obzirom na razvoj. Stoga, želimo li podsticati kod deteta pozitivnu sliku o sebi i svojim mogućnostima, važno je da su naša očekivanja nešto malo viša od onoga što dete razvojno može. Tako ćemo ga stavljati u malo izazovne situacije, što će mu biti zanimljivo da ostvari, te ćemo ostvarivanjem malog uspeha motivisati dete da sledeći put pokuša opet.

 

Izvor: 24sata.hr

 

 

Zato je važno znati što u kojim godinama možete očekivati od deteta: od 3. do 5. važna im je igra za razvoj mozga, u 4. uče samokontrolu...
Detinjstvo bi trebalo biti bezbrižno i neopterećujuće, no zbog ubrzanog tempa života kojim većina odraslih živi ponekad se povećavaju i roditeljska očekivanja od dece.
Roditeljsko okruženje i dom je sredina koja detetu predstavlja sigurno utočište od spoljnog sveta, mesto gde se oseća sigurno, voljeno i prihvaćeno. Međutim, ako roditeljska očekivanja u bilo kojem segmentu značajno prelaze detetove mogućnosti, dete tad postaje frustrirano, a roditelji nezadovoljni.
- Najčešća nerealna očekivanja roditelja su da će dete moći regulisati svoje emocije. Detetu treba roditelja da mu pomogne da se smiri jer ono još nema veština da bi samo sebe moglo smiriti. Nadalje, drugo često nerealno očekivanje od roditelja je da će dete, ako razgovara s njim o određenom ponašanju, upute ‘kako da se ponaša’ moći primeniti u sledećoj stresnoj i izazovnoj situaciji. Zapravo je ovo povezano s prvim nerealnim očekivanjem – ako dete ne zna samo sebe smiriti, tad ne može ni promeniti ponašanje - pojašnjava mag. psihologije Tatjana Gjurković iz Centra Proventus. Ponašanje je rezultat detetovih osećaja i misli o sebi i drugima isprepletanima određenim telesnim senzacijama. Tako da je potrebno prvo učiti i biti podrška detetu u regulisanju njegovih emocija, prepoznavanju telesnih senzacija, da bi potom dete moglo promeniti svoje ponašanje u novoj izazovnoj situaciji.
Kako bismo shvatili što uopšte dete u kojoj fazi odrastanja do 5. godine može postići, potrebno je detaljnije upoznati etape razvoja deteta i njegova ponašanja. U periodu do 12 meseci dete se treba osećati sigurno i zaštićeno te mu treba bezuslovna ljubav i nežnost. U ovom razdoblju dete intenzivno plače kad želi nešto poručiti, a svet istražuje tako da stavlja stvari u usta ili ih dira ručicama. Između 1. i 2. godine dete postaje istraživač, počinje hodati i govoriti te brzo uči veliki broj reči. Voli svoju nezavisnost, ali je želi vežbati u sigurnom okruženju i ne razume da ga roditelj želi zaštititi kad mu govori: “Ne!”. U ovom razdoblju dolazi do detetovih ispada ljutnje jer još ne može jasno reći kako se oseća. Između 2. i 3. godine dete počinje polako shvatati svoje osećaje, počinje se bojati mraka jer počinje shvatati pojam opasnosti te razume osnovnu razliku između stranih ljudi i roditelja.
Ako se roditelj udalji iz prostorije u kojoj je dete, ono će vrlo verovatno početi plakati jer ne zna kad će se roditelj vratiti. Stoga u ovom razdoblju dete još nije spremno za to da ostane samo u nekom prostoru i nema još dozu samostalnosti vezanu uz takvo ponašanje, koju roditelji često očekuju kod trogodišnjaka. U razdoblju između treće i pete godine igra je neophodna za razvoj dečijeg mozga, a kroz nju dete uči empatiju i sagledavanje tuđih stajališta. U ovom periodu roditelji trebaju dopustiti detetu da im pomaže u svakodnevnim zadacima jer tako uči važne veštine. A da roditeljska očekivanja često prelaze detetove mogućnosti pokazalo je i nedavno nacionalno istraživanje provedeno u Americi. Grupa američkih naučnika okupljena u grupaciji “Zero to three” provela je istraživanje među roditeljima o njihovim očekivanjima od dece u periodu do tri godine. Istraživanje je pokazalo da većina roditelja preuveličava sposobnost samokontrole kod mlađe dece, kao i kontrole nad njihovim osećajima.
Rezultati su pokazali da 56 posto roditelja veruje da deca imaju kontrolu impulsa odupreti se želji da naprave nešto zabranjeno i pre perioda od tri godine, a 24 posto roditelja veruje da deca imaju sposobnost kontrolirati svoje emocije i ispade besa (tantrume) u periodu od samo godinu dana.
Dr. Matthew Melmed pojasnio je rezultate istraživanja rekavši kako su realna očekivanja roditelja o sposobnostima svoga deteta ključna za potporu zdravom razvoju i smanjenju stresa kod roditelja i tog deteta.
Na primer, ako roditelj misli da dete ima sposobnost veće samokontrole nego što je zapravo ima u određenom periodu, to može dovesti do velike frustracije kod roditelja.
Psiholozi, naime, kažu da se samokontrola kod deteta zapravo razvija između 3. i 4. godine te treba još toliko proći dok se može koliko-toliko početi dosledno koristiti njome. Veština deljenja s drugima i osnovna kontrola emocija razvija se takođe između 3. i 4. godine. Psiholozi poručuju da je u ranim dečjim godinama važno poučavanje, a ne kažnjavanje.
 Da bi se dete osećalo dobro i gradilo pozitivnu sliku o sebi što čini samopoštovanje, potrebno je da su očekivanja roditelja i drugih roditeljskih figura u detetovoj okolini u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima i sposobnostima. Kad su roditeljska očekivanja dugotrajno previsoka, u detetu to može izazvati osećaj napetosti, nesigurnosti, anksioznosti i sram jer ne uspeva ostvariti roditeljska očekivanja - pojašnjava Gjurković.
Na primer, ako roditelj očekuje od deteta da reguliše svoje emocije tako što će mu reći da se “prestane ljutiti” i da “razmisli o svojem ponašanju u svojoj sobi” te ga u isto vreme oblači i hrani, šalje mu dvostruku poruku – s jedne strane ima previsoka očekivanja da će petogodišnjak moći samog sebe smiriti/iz regulisati, a s druge strane potiče nesamostalnost u onim aktivnostima (oblačenje, hranjenje) u kojima dete može biti samostalno s obzirom na razvoj. Stoga, želimo li podsticati kod deteta pozitivnu sliku o sebi i svojim mogućnostima, važno je da su naša očekivanja nešto malo viša od onoga što dete razvojno može. Tako ćemo ga stavljati u malo izazovne situacije, što će mu biti zanimljivo da ostvari, te ćemo ostvarivanjem malog uspeha motivisati dete da sledeći put pokuša opZato je važno znati što u kojim godinama možete očekivati od deteta: od 3. do 5. važna im je igra za razvoj mozga, u 4. uče samokontrolu

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Ide zmija - VIDEO!!!
Malo zabave za najmlađe
15
Ivin voz
Peva: Dragan Laković
8
Kad možete decu da uključite u kućne poslove
Ako ste i vi jedna od onih mama koje mogu sve i sve stižu, iako padate s nogu od umora, evo kako da se malo rasteretite....
6
Slon lepotan Dondolan
Autor: Minja Subota, Peva: Minja Subota
6





HOROSKOP: Kako se slaže tvoj, sa znakom tv...
Može li kompatibilnost znakova zodijaka odrediti odnos majke i deteta? Kažu da su ovo kombinacije koje se najbolje slažu...
Prof. dr Bojanin o razmaženoj deci
Dr Svetomir Bojanin, profesor i dečji psihijatar, govorio je mnogo puta o dečjem razvoju i pravom putu vaspitanja koji t...



image
tacatic
Živi i zdravi svi bili i uz Pharmalife proizvode se svi lepo izlečili, kao i mi.
Fitobalm smo kupili odmah po izlasku iz porodilišta i koristim ga i danas nakon tri godine, uvek kad je pri kraju kupujem novi da bude pri ruci. Sirup sa cinkom IMMuno smo koristili sa navršenih godinu dana, sve je tako brzo prošlo, zbog povratka na posao i polaska u vrtić želela sam da pomognem svom detetu i ojačam mu imunitet, da nas malo zaobiđu virusi, mislim da je jako dobar sirup i da nam je dosta pomogao. Da li imma veze ili ne, jako brzo smo prešli na adaptirano mleko, puno problema sa stolicom i Isilax nam je takođe bio preko potreban, takvo olakšanje, znaju mame koje su imale problema kod dece. Sve pohvale sa naše strane, a da ne zaboravim i Apis Gola sprej za grlo, najbolji i najukusniji i olakšanje nakon prvog prskanja, lakše se guta i diše! Hvala sto ste tu za nas!  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here