|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Da, ona je moja svetlost, jer ne postoji niko na zemaljskoj kugli, koga više volim da vidim od nje...Da, ona je moj vazduh, jer najviše kiseonika dobijem smejući se sa njom. Moj bol, moj blagoslov...moja tuga,moj okean...moja robija, moje nebo...
Ključne reči:

image
/11


Verovatno u životu, treba da se dese neke da li lepe ili ružne stvari, da bi shvatili šta treba da se ceni, za šta da se živi i ko treba da se voli. Verovatno se učimo na svojim ili tuđim greškama, tek toliko da izbegnemo zid, ali ne i svaki ćošak. Verovatno naučimo da živimo sa bolom koji posle "useljenja" postane deo nas i na neki čudni način, prestanemo da ga primećujemo, osećamo...Verovatno se vremenom uvučemo u svoju čauru, čauru koja od nas pravi slabiće, kukavice i male toliko da nam je dovoljan i taj prostor u kom smo učaureni...Verovatno sam i ja to sve, ne verovatno, već ako cu biti iskrena i prema sebi i prema njoj, jesam...ali ipak, želim da verujem u sutra...u bolje sutra i jos lepšu današnjicu... 



Nakon svih ovih godina, traženja, preispitivanja, sabiranja...shvatih-isuviše je lako, sažaljevati samog sebe. To ti postane kao dnevna rutina, kao pijenje jutarnje kafe ili zalivanje cveća. Lako, jer ne moraš drugačije, ne moraš da se menjaš, pravdaš ili objašnjavaš. Prosto to je tako. I navikneš i sebe i druge, a postediš se i gomile nekih bespotrebnih pogleda i komentara. Mozak jednostavno prestane na drugi način da funkcioniše. Belo postane crno, lepo ružno, leptir više izgleda kao slepi miš, a život puko preživljavanje. A, dani neumorno teku, idu, beže glavom bez obzira, bez ikakve šanse da se više vrate...Raduješ se noćima, jer tada ćeš bar na trenutak zaboraviti na svoj život i svoj nemir, i pobeći u neki drugi... 

 

 PROČITAJTE I OSTALE DUBRAVKINE TEKSTOVE

 

I onda se probudiš...i iz sna i iz svog nepisanog ludila... 

Shvatiš da je njen osmeh, potreba koja te gura napred. Njena beskrajna ljubav je pokretač svih motora u ljudskom telu. Njena svakodnevna borba, sa demonima je nimalo ne promeni, ne poružni, ne napravi gorom...dapače, čini je najlepšom i najmilijom...Pa, se postidiš...Jer ti na mnogo lakšem testu padaš. Pa, te sramota, što te uči onaj kojeg si ti stvorio, onaj kojeg ti trebaš da usmeravaš i vodiš kroz život. Prokleta sam što toliko patim nad njenom, svojom sudbinom...Prokleta jer sam toliko sebična. Prokleta, jer ona to nije zaslužila! Ona veruje u mene, u nas, u dobrotu, u ljubav...u sve ono sto sija, svetli i obasjava njene lepe stopice...Ali ono što ne zna, je da ona obasjava. Da budi u ljudima, ono najbolje. Da najgori postanu najbolji, najružniji-najlepši. 

Da, ona je moja svetlost, jer ne postoji niko na zemaljskoj kugli, koga više volim da vidim od nje...Da, ona je moj vazduh, jer najviše kiseonika dobijem smejući se sa njom. Moj bol, moj blagoslov...moja tuga,moj okean...moja robija, moje nebo... 
I kada sledeći put pomislim bilo sta samosažaljivo, tužno, glupo ili razočaravajuće...pogledaću u nju, u njen osmeh i najlepše oći na svetu u čijim dubinama se pronalazi svako ko želi da vidi samo dobro, lepo i posebno! Jer ona nije rođena ni bogom data, da vidi, čuje ili oseća bilo šta drugačije... 
I verovaću...jer, njena vera je dovoljna za nas obe! Verovaću, jer s' razlogom je odabrala mene za majku!


Dubravka Bakoč Vujinović

 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Moje dete ima vaške!
Kada se spomenu vaške svi prevrnemo očima. Vrlo lako se prenose sa glave na glavu, pa se može desiti da ih dobijemo i vi...
16
On ima pet godina i 76 kilograma. I još se...
Maleni Misael Kaldonjo Obrej iz Brazila pati od Preder Vili sindroma, zbog kog stalno oseća glad. Njegov centar za sitos...
15
Kako da deca budu zdrava i tokom hladnih dana
Uverenje da prehlada nastaje zbog hladnoće samo je rasprostranjena zabluda. Za kašalj i kijavicu po pravilu su krivi vir...
6
Moja mama divno priča svake noći
Autor: Svetislav Sveta Vuković, Peva: Dečiji hor Kolibri
6





Ako ikada kažeš mom detetu: „Nemoj reći mami“
U našoj kući iznenađenja su dozvoljena... Tajne nisu.
Šta vreme detetovog odlaska u krevet govor...
Pročitajte zabavne pretpostavke o tome, šta vreme kada tvoje dete ide na spavanje, govori o tebi kao roditelju.



Anketa

Мама дечака.
пеперутка16

Да ли сте ставили пенис/скротум/курку ваших дечака лицем нагоре пре него што сте их повили? И ако јесте, зашто?

Click Here