Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
/11
Nikad nisam mislila da stvoriti prijateljstvo sa nekom drugom mamom može da bude teško.
Mislim, obe ste mame. Obe imate decu. Naravno da imate mnoštvo toga zajedničkog.
Zar ne?
E pa, ne.
Sklapanje prijateljstva sa drugom mamom podrazumeva da ste podudarne više nego za “obična” prijateljstva.
Nije dovoljno da ste sličnog obrazovanja, socijalnog statusa, interesovanja, blizine stanovanja i/ili usklađivanja ličnih obaveza.
U sve ovo se upliću i najmanje 2 nestaška.
I počne sve sjajno. Jedno divno popodne, klinci uživaju, vi ste odmakli sa pijenjem kafe, a onda ona strana kaže nešto i vi se zapitate – “Šta je ovo?”.
Ne podudaranje roditeljskih stilova, razlike u podrazumevanju discipline, različiti stavovi o vakcinaciji, sve to dovede da se zapitaš šta uopšte radiš tu i zašto gubiš svoje vreme.
Lako je shvatiti gde nastane zabluda.
Deca idu u iste vrtiće, škole, vodite ih na iste vannastavne aktivnosti, predstave, dešavanja. Možda i na isto igralište.
Vi ste tu, i drugi roditelji su tu.
Te površne i lake konverzacije stvore iluziju da ih je lako produbiti i pretvoriti u prijateljstva.
Zar ne bi bilo divno? Vi se družite dok vaša deca obavljaju šta imaju da obave.
Dvostruka zabava.
E da, ako se zvezde poklope.
Ali šta ako je različitog stepena obrazovanja, različite platežne moći, teška osoba, gleda glupe serije, pametuje šta treba da radiš/ili ne, voli takmičarsko roditeljstvo itd.?
Ima li smisla pokušavati?
Ne želim da svoje slobodno vreme provodim u tenziji, nadmudrivanju, ili da slušam zašto je neko bolji roditelj od mene.
Ja kao introvertna mama i inače se teže odlučujem da se upustim u avanturu površnih druženja.
A i kad sakupiš određeni broj loših iskustava, svaku sledeću mogućnost doživljavaš kao da ćeš hodati po trnju.
Pa se i trudiš manje.
Osuđuješ na propast unapred, manje – više.
Svaku netaktičnost druge osobe doživiš tragično. Kao da kaže – ma znaš da nije vredno.
Priznajem da nekad ne znam šta da radim. Jer nekad su deca kamen spoticanja. Onako, u suprotnom smislu – deca odgovaraju jedno drugom.
I tako, ujedem se nekad za jezik. I prihvatim da su sve to samo poznanstva.
Prolazna.
I tih 8 godina će proći, zar ne?
Autor: Milena Kostić
Izvor: mamaizmagareceklupe.com
7
6
6
6