Anoniman
|
Dugo,dugo sam razmisljala da li da otvorim ovu temu...I kada sam konacno resila,sramota me je da stavim svoj nick,ne zamerite sto sam Anonimna,nije mi namera da palim vatru. Imam sincica od 2 godine,nikada se nismo razdvajali,24h sam posvecena samo njemu.Nikada ga nisam udarila,viknula,uvek sam njegove nestasluke resavala ,,razgovorom'',koliko uspe da me razume,i zaokupiram mu paznju drugim stvarima. On je ceo moj svet,kao sto je svakoj majci svoje dete,trenutka jednog ne bih mogla bez njega. Moj problem je poceo pre dva meseca.(ne mogu da vam opisem koliko mi se ruke tresu dok ovo pisem,koristim ppriliku dok on spava). Do pre dva meseca on je uzivao da se igra samnom,da se mazimo,crtamo.Odjednom se to sve promenilo,sada mu je centar sveta baba-majka od mm-a. Kada je u njenoj blizini,on urla ako zelim da ga podignem i pomazim ne zeli ni da me pogleda,postaje histerican kada ja zelim da se poigram sa njim.Ne znate kako to boli...kada rodjeno dete ne zeli da vam pridje,kao da sam stranac sa ulice. malo cas ga uspavljujem i ljubim ga u celo...placem i sapucem mu da ne moze recima da se opise koliko ja njega volim,koliko to sve boli.Ne boli mene samo to,iako sam ja zena koja ne zivi od tudjeg misljenja,mene pogadjaju novonastali kometari...Kada god nam neko dodje,kada god je on u njenoj blizini-iako sam ja tu,cela mm-ova porodica ne moze da se nahvali da moje dete ne voli svoju majku,da on vise voli babu nego mamu.A ja...ja ne znam sta da kazem,kako da se odbranim. Osecam da postepeno tonem,ne mogu,verujte,ne mogu to vise da prozivljavam! Ja se nadam da je to samo faza,i ako jeste,koliko li ce jos da traje...Meni treba savet,meni treba objasnjenje.
|