Olga75
|
nije moj blam ali je antologijski pa da ga podelim : moja sestra od tetke se udala u jedno selo blizu Panceva i otisli mi na vencanje . Obicaji drugaciji ali Boze moj , prospartamo mi kroz selo do maticara a od maticara , peske naravno do crkve kad tamo , zakljucano. Ceka cela bulumenta sveta da se neko pojavi , dotrcava neka rascupana baba , otkljucava kapiju , crkva ne lici na crkvu , cekamo mi velecasnog . Nema ga , 15 minuta , pola sata , sat vremena ( da napomenem da sam na stiklama od 12 cm i polako pocinju da mi modre prsti ) posle puuuno vremena , dolazi auto , istrcava rascupani , neobrijani pop bez reverende ( to katolickom svesteniku ne bi smelo da se desi ) Ulazimo mi , mrtvi umorni i naravno da mu je svako po nesto dobacio , uzmuvao se on , mi posedali , pocinje misa . Sluzi je na madjarskom , sedimo moj brat , matori , ja , matori prevodi i pocinje pop : dragi moji , oprostite mi sto sam zakasnio , nisam andjeo , samo sam covek . Da sam andjeo ja ne bih zaboravio da dodjem na ovu sahranu tajac pocinju babe da ijujucu , pop jadan na ivici suza , krece da ih vencava samo da sto pre zavrsi , mlati onom svetom vodicom i ispadnu mu burme. Trazili smo ih jos petnaest minuta. Zavrsavam ovim : u moje palce na nogama se mogao ekser zakucati koliko su utrnuli a vencanje je trajalo po jedno cetiri sata sigurno
_____________________________
Marija je moj najveci uspeh JER SMO TAKO U MOGUCNOSTI !
|