Rosita
|
Dobar dan zene. Ja evo sela da popijem kafu. Jutros sam ustala u 9.45, a dete u 7.45. Jesam nemajka, ali sam mu rekla da mi je to rano i da moram jos malo da odspavam, pa me zanelo, On je ispratio tatu na posao i gledao crtace, danas nema vise crtaca, vala se nagledao, sigurno sat i po. Sad cu da mu dam corbicu, uskoro, pa da idemo po tatu i onda do emezete da porucimo neki dvosed ako bude ok. Ograniceni smo puno dimenzijama, i sirinom i dubinom, a hocemo da se razvlaci i u celom Bg samo taj dvosed dolazi u obzir kad se svi kriterijumi ispostuju. Imao je jedan lep i ikei, ali ga nema, ne znaju kad se doci. Madre, super, nemas brige sa velikima pred bebin dolazak. Ja sam mozda malo i nemarna po pitanju pregleda, radim kako mi kaze dr iz doma zdravlja, a to nije cesto, nista privatno. To je sve u vezi i sa nekim mojim psiholoskim momentima koji sezu daleko pre ove trudnoce i sada su prisutni. Drugim recima, nekako posle onih prvih pregleda sam potpuno u okviru bice kako bude, kako Bog da, bice sve ok... ali kazem, to je sve nekako specificno vezano za neka moja iskustva i dozivljaje. Ljiso, jao, pa i ja sam od sve matematike oduvek najvise mrzela kombinatoriku! Najvise sam volela geometriju! Ok su mi bili polinomi, jednacine i tako to. Nisam nesto posebno ljubila ni integrale i te oblasti. Na faksu me docekala statistika sa matricama i kombinatorikom . Kao pravi streber dobila sam 10, ali da ne volim, ne volim. Sutra D i ja idemo da posetimo jednu bebu, sto se kaze- na babine. U subotu imamo decji rodjendan i dolazi nam deda. A onda jos jedna nedelja na poslu i od prvog odoh i ja na bolovanje i
_____________________________
Očiju tvojih da nije Ne bi bilo neba U malom našem stanu
|