|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: [1] 2 3 4 5   Sledeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   Poezija u meni
2.3.2009 20:11:50   
Laura
Volite li poeziju?
Najvise volim da citam neprikosnovenog
Miroslava Antica user posted image

Ova me pesmica danas podsetila na Vas, drugarice moje user posted image

Pronadjes ljude, nalik na sebe,
i stanes tako
i ne verujes
da ima neko, kao ti - isti,
bas isti, na ovom drugacijem svetu.
I nista ne moras da im kazes.
Sve se unapred zna i razume.
I ne znas koliko kao ti - istih
za susret sa tobom,
bas se sad spremaju.
I ne znas ko su ti kao ti - divni,
i sto su jastuke suzama vlazili?

A lepo ste se mogli sresti,
samo da ste se malo potrazili.
I prodjes kroz zivot
s' pogresnim nekim,
s' drukcijim nekim
s' nekim dalekim ...


_____________________________

Snovi nikad ne umiru, umiru samo sanjari ...
Direktna veza do poruke: 1
   RE: Poezija u meni
3.3.2009 16:11:22   
eugenija
Draga Lenka, i ja obožavam Antića, tog večnog dečaka koji nam dirka po duši decenijama.. Imam sve njegove radove, čitam ga kad god imam vremena i danas..
"U sredu smo se prvi put sreli
a do tada se nismo ni znali.." user posted image


_____________________________

ŽENA JE STENA!



(odgovor članu Laura)
Direktna veza do poruke: 2
   RE: Poezija u meni
3.3.2009 21:26:11   
Laura
Obozavam ga, cini mi se oduvek,evo jos jedne
pesmice koja mi je jako draga user posted image

Opomena

Vazno je mozda i to da znamo
covek je zeljan,tek ako zeli
i ako sebe celoga damo
tek tada mozemo biti celi.

Saznacemo tek, ako kazemo
reci iskrene i istovetne,
i samo onda kad i mi trazimo
moci ce neko i nas da sretne.
user posted image


_____________________________

Snovi nikad ne umiru, umiru samo sanjari ...

(odgovor članu eugenija)
Direktna veza do poruke: 3
   RE: Poezija u meni
3.3.2009 21:32:34   
afrodita
Volim poeziju
Volim kada se sa malo reci puno kazeuser posted image


(odgovor članu Laura)
Direktna veza do poruke: 4
   RE: Poezija u meni
9.5.2009 17:31:14   
eugenija
ТИ СИ ИПАК МОЈА

Ти си честа слика моје жалосне љубави
ти си моја самоћа у којој смо присутни обоје
ти си моја Синагога ограђена жицом
ти си моја нарочито у ово доба, поготову сада
ти си мој разговор који се у почетку односио на нешто друго
ти си мој Пабло Пикасо  и његова љубав према непојамном
ти си моја игра која почиње каменчићима
ти си моја Сахара са једним цветом па чак и без њега
ти си моја девојка о којој ти нисам говорио
ти си мој племић који је некада живео на Кавказу неки Всволд
ти си мојих неколико година од оне ноћи
ти си моја жена- поноћни воз са једним путником
железара у каменом добу- ти маја рускаја земља
једина жена коју мењам свакога дана
и прави смисао толико хваљених слобода
ти си мој херој који се постидео и ипак починио издајство
ти си моја љубав славних људи
ти си моја јуначка љубав како сам већ рекао
ти си моја обећања која никада нису ништа значила
ти си моја љубав иако сам без ње као што је познато
ти си моја ипак.

Тако је било одувек и узалуд сам се бунио
и срамотио обоје
ти си једна ствар коју је волела једна жена
ти си једна жена колико и свака друга
ти си моја упркос познатим истинама.
То су бедни подаци којима располажем
то су сва дела моје извитоперене љубави
то сам све могао лепше рећи, али нема разлога.
Ионако само нагађам и претпостављам
ти си моја болест болешћу излечена
ти си моје дете и ништа не разумеш
и ја дословно морам рећи- да те  в о л и м.

Матија Б.


_____________________________

ŽENA JE STENA!



(odgovor članu afrodita)
Direktna veza do poruke: 5
   RE: Poezija u meni
10.5.2009 13:37:27   
Ana RR
Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima
prije spavanja
ne govorim ti nesto njezno
i ne grlim ti dusu
ali ovo ti moram reci
previse je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
jos uvijek te ono najljepse u meni
voli i ljubi

Zeljko Krznaric

_____________________________

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines, Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.

Jer smo tako u mogućnosti!

(odgovor članu eugenija)
Direktna veza do poruke: 6
   RE: Poezija u meni
10.5.2009 13:52:01   
Ana RR
PESMA ZA NAS DVOJE

Znam, mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.
Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?
Il' je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.
Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?
Da. Mora biti da je tako.


Miroslav Antić


_____________________________

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines, Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.

Jer smo tako u mogućnosti!

(odgovor članu Ana RR)
Direktna veza do poruke: 7
   RE: Poezija u meni
10.5.2009 17:02:56   
Dora
Moja omiljena pesma:

Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
Noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
Stizati iz daleka
Čekaj i kada čekanje dojadi
Svakome koji čeka.

Čekaj me i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
Kako je vreme da zaboraviš
I da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
Da više ne postojim
neka se tako umore čekati
I svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kraj ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima
I nemoj piti ništa.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna taj neće shvatiti
Niti će znati drugi
Da si me spasla ti jedina
čekanjem svojim dugim.
nas dvoje samo znaćemo kako
Preživeh vatru kletu-
Naprosto ti si čekati znala
Kao niko na svetu.

Konstantin Simonov


(odgovor članu Ana RR)
Direktna veza do poruke: 8
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:09:50   
jelena038
Mojih omiljenih ima za četiri ovakve teme user posted image
Dižem temu, proleće je, prija poezija.
Evo, za početak, jedna od najlepših Brane Petrovića...


Čistilište

O prokleta da si ulico rige od fere
i proklet da je čas ljubavi nagle
posle kog te milicajci kao zvere
uginulo
odnose iz gradskog blata
kroz užasne
svetske magle

Milicajci umnoj patnji nestasali
sve brđani kršni orni da pretuku
nas koji smo niz ulice popadali
i sve koji
sustanuli
ko psa
srce svoje vuku

Pa me bace u podrume kao vreću repe hmelja
škljocne brava kao iza džeparoša ludog brata
pa u duši zleduha se javne želja
nikad da se ne otvore
teška
vrata

Glava puna dimničara polenovog praha slave
na pesnicu uvežbanu pade klonu
sa usana po betonu popadaše ljubičice plave
svi trepeti
u tom trenu
utihnuše
sve
potonu

Pred sudiju izvode te dan kad svane
pred sudiju izbrijanog uhranjenog okupanog druga
budi čovek na svlači se na pokazuj rane
u tom nedostojnom času
budi bašta u mostaru
budi svetlost
juga

Budi višnja kad procveta budi šuma posle kiše
i puževi rogove kad puste nežne
budi krčag vrućeg mleka pa da dečja zamiriše
soba
budi ptica što doleće
iz daklele zemlje
snežne
sve budi pre
groba

Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu
ti si vatra na poljani koju deca lože
pa zaboga ljubio si jednu lepu ženu neutešnu
i sad
možeš
ako treba
i bez svoje
kože

Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu
imao si lakih krila pune štale
pa zaboga ljubio si jednu stvarno lepu ženu grešnu
i sad moraš
niz potoke
niz orlove
niz
kristale.

Brana Petrović


_____________________________

dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...

(odgovor članu Dora)
Direktna veza do poruke: 9
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:14:36   
pepeljuga
divno, niko kao m. antic user posted image

(odgovor članu Ana RR)
Direktna veza do poruke: 10
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:24:35   
Anoniman
Moj omiljeni pesnici su Miodrag Pavlovic i Vladislav Petkovic Dis

MOZDA SPAVA - DIS

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il'' te oci da su moja dusa van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti jos znam.
Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
Sto me cudno po zivotu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.  


MIodrag PAvlovic - Pocetak pesme


Jedna je žena prešla sa mnom reku
po magli i mesečini,
prešla je
uz mene reku
a ja ne znam ko je ona.

U brda smo pošli.
Kosa
joj duga i žuta,
bliska u hodu njena su bedra.

Napustili smo
zakone i rođake,
zaboravili miris roditeljske trpeze,
grlimo se
iznenadno,
a ja ne znam ko je ona.

Nećemo se vratiti krovovima
grada,
na visoravni živimo međ zvezdama,
vojske nas neće naći,
ni
orlovi,
ispolin jedan će sići među nas
i nju obljubiti
dok ja
budem gonio veprove.

I deca će naša u dugim pesmama
pričati o
početku ovog plemena
poštujuć begunce i bogove
koji pređoše reku.










< Poruku je uredio OTI -- 18.5.2010 22:25:54 >

(odgovor članu eugenija)
  Direktna veza do poruke: 11
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:26:58   
Anoniman
Jelena...user posted image


Ne ljuti se na sudiju i presudu smešnu
imao si lakih krila pune štale
pa zaboga ljubio si jednu stvarno lepu ženu grešnu
i sad moraš
....


----ovo bih posebno izdvojila. Nije uzalud na kraju pesme.


< Poruku je uredio kaliopi -- 18.5.2010 22:27:58 >

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 12
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:32:21   
Anoniman
Rekvijem- Miodrag Pavlovic

Ovoga puta
umro ne neko blizu

Rekvijem
u sivom parku
pod zatvorenim nebom

Žene su pošle za mrtvim telom
smrt je ostala u praznoj sobi
i spustila zavesu

Osetite
svet je postao lakši
za jedan ljudski mozak

Prijatna tišina posle ručka
bosonog dečak sedi na kapiji
i jede grožđe

Zar iko ostane veran
onome što izgubi


Ne žurite se sa smrću
niko na nikog ne liči
sinovi misle na igračke

I ne opraštajte se pri odlasku
to je smešno
i pogrdno



(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 13
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:37:50   
pepeljuga
moja omiljena :


Poslednja bajka

Usunjam se u tvoj jastuk
kao tisina perja,
kao trsave siske veceri
mirisave od lisca,
od mesecine na pescanim obalama,
od uvele svezine oktobra,
- bas tako se usunjam
i slusam,
slusam sta sanjas.

Nikome necu kazati.
Ali hocu da znas:
cuo sam,
cuo sam sve sto sanjas,
jer drugo nista i ne znam
samo se u snove razumem,
kao sto se kauboji razumeju u laso,
kao sto se tvoj tata razume u politiku,
kao sto se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.

U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produzujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produzujemo se kroz oci i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive sare pticjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez cizama od sedam milja,
osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.

Usunjam se u tvoj jastuk
da ne znas,
usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noc,
a pre no sto se probudis
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo nista i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao postari pisma
velikom belom kocijom
koja necu da ti kazem kako se zove,
ali sam ces se set_iti.

M. Antic


< Poruku je uredio pepeljuga -- 18.5.2010 22:38:44 >

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 14
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:38:05   
jelena038
Cure! user posted image user posted image user posted image Baš mi prija ovo večeras...

Kaliopi, Brana je divan. A najbolja njegova - Čitajući Katula... jeste duga, ali kad je pročitaš, ti si bio u njegovoj sobi, u njegovom životu, u njegovom svetu, Pančevu, selu... Bio si šta god si hteo! I voleo kog si hteo...


ČITAJUĆI KATULA
 
1
 
Šta da ti kažem, Katule, sad, kad sam se napio tvojih pesama?
Kad sam se tako napio kao kad mi se majka udala!
Jer,
Katule brate,
iako mudar (svakako najmudriji na svom imanju)
ovo sigurno nisi znao:
2000 godina posle Katula,
jedan deran čitajući Katula, peva i plače čitajući Katula – peva
zbog lepih pesama,
a plače za jadnim Katulom.
 
Ti si ljubio Lezbiju, divni brate.
A ja,
najnesnalažljiviji među vršnjacima,
2000 godina posle tebe (znaš li gde je to?)
ljubim i lezbiju i onu koja je rodila Lezbiju –
svim Rimljanima ćerku, a sebi suparnicu.
 
Sa Lezbijom u bioskopu (znaš li šta je to?)
Sa Lezbijom u avionu iznad Misisipi vode moćne
koju je dva puta preplivao,
četiri puta prepevao na engleski i jedne
rujne zore posle Velikog Rata naiskap ispio Sandberg (ti ga ne poznaješ iz više razloga)!
 
Sa Lezbijom u slavne dane proleća,
kada ratuju ruže, kada se javlja kos –
pre podne na boks-meču,
uveče na košarkaškoj utakmici! (Ti si je vodio na borbe gladijatora.)
Lezbija miriše kao ruža,
ali ja spavam sa onom koja je slatka kao nar,
ali ja sa onom koja je rodila Lezbiju,
rodila ružu a tako nevina i čista,
a tako miriše kao ruža i rujni nar,
i dok me ljubi, žalim te, Katule, što nisi na mome mestu
i osećam se kao savezničko ostrvo
pre nego što će odleteti dovraga!
 
Ti si, Katule, mudar i hrabar pesnik.
NESREĆAMA VEKA nazivao si pesnike kojima bogovi ne pomažu.
Ja, može biti, nisam tako mudar i hrabar, kao ti, Katule,
ali,
da si ti znao ono što ja znam, moj Katule,
pesnike kojima bogovi ne pomažu poštovao bi više no bogove
i od silnog uzbuđenja, kao ja, gubio pred njima dah.
 
Ti si Lezbiji pisao divne stihove,
a ja onoj koja je rodila Lezbiju
ljubim trbuh pod kojim se Lezbija praćkala.
 
Ti si,
kao jedan od boljih sinova Rima,
poznavao grčke filosofe,
zvezdoznance,
matematičare
i bogove,
i često
uz vino
nazivao sebe neznalicom
u odnosu na njih –
u odnosu na tebe, Katule,
ja sam
običan
ovan
i rogovi su moja pamet,
ali ovo,
što ću sad reći,
da si ti,
slavni Katul,
rekao
ne bi te lakrdijašem smatrali ljudi:
OD SVIH FILOSOFA
(RAČUNAJUĆI I ARISTOTELA)
(I HERAKLITA)
(I SVE VODIČE GRČKE)
OD SVIH MATEMATIČARA
(KOJIMA INAČE SVAKA ČAST)
OD SVIH ASTRONOMA
TRAGIČARA I BOGOVA,
SVIH PROŠLIH I SVIH BUDUĆIH,
LEZBIJA KOJU SI OPEVAO –
MUDRIJA JE! (ŠTETA ŠTO NIJE
RAZUMELA TVOJE STIHOVE – LEPO BI SE UPIŠALA!)
 
Ali ja,
budući dvadeset_ vekova stariji i od tebe i od Lezbije,
ljubičice i krčage planinskog meda
nosim jednoj daktilografkinji
u Pančevu.
Tvoja je slava što su te pesme nadživele.
Ja, manje otmen, molim bogove da nadživim i tvoje i moje pesme.
Lezbija je (znam ja šta te kopka) naučila
algebru
i sad
proučava
miris
jednog
drveta.
Majstori
na glasu
koji prave
tranzistore
avione
i parne kotlove
šalju joj
ulje
narandže
i cvet
jasmina.
U tamnom vrtu koji danju cveta
a noću
samo
miriše i peva
ja uzeh
grumen
zemlje
i ZDRAVO KATULE rekoh
a potom onoj što dotrča stazom: LEZBIJA, KATULA EVO!
EVO KATULA!
EVO MANGUPA!
NAJBOLJEG RIMSKOG PESNIKA EVO!
KATULE, EVO LEZBIJE!
KATULE! NAJBOLJI SINE RIMA!
SA BREGA NOVE ERE!
IZ TVOJE DALEKE BUDUĆNOSTI!
IZ TVOJE VEČNE TAME!
IZ KOMUNIZMA! –
SALUTE!
 
 
2
 
          Prošao sam, Katule, brate, mnoge opasnosti i preživeo nečuvena zla. Možeš zamisliti radost roditelja kad pojmiše besmrtno da im je čedo. Sad mogu mirno da umrem, reče otac. I učini tako.
          Majka se, bar tako pripovedaju matematičari i mudri starci, preudala, ali ona je mnogo patila i zaslužila je bar muškarca u krevetu. Sestre su otišle – jedna autobusom druga na konju – o njima znam tek toliko da su nekoliko država u rat uvele i rado bih im poslao buket ruža po nekoj tihoj ptici, dragim sestricama, ali, Katule brate, ni ruža više nemam, ni ptice, ni nade, ni vremena da nešto preduzmem, ni krila da odletim, ni ljubavi za ovaj grad, za ovaj svet, a niti mogu bez ovoga grada, niti bez ovoga sveta mogu.
 
Da pijem više neću –
piće je svinjarija!
Jahati konja!
Jahati val na moru!
Jahati ostrvo! – eto,
to ja hoću.
Trčati
nag
po kiši!
Biti munja na nebu!
Drugima piće biti! – eto,
to ja hoću.
 
3
 
Ona odlazi mesec dana kod dede na selo.
Spasa nema – već pakuje stvari
i sluga timari mazgu koja će da je nosi kroz vazduh i ljiljane.
Tamo mirišu lipe, pevaju ptice, momci se takmiče u trčanju!
Šta bi ti radio, brate, pred takvom opasnošću?
Noću, uoči njenog odlaska, ja sam pročitao sve knjige koje su ikad
na
pi
sa
ne –
o mom iznenadnom jadu nigde ni jednog slova.
Lažni su problemi, brate, koje rešava knjiga.
I zato sada kažem: nema mudrih knjiga. Nema knjiga uopšte.
Mudra je šuma.
Mudro je sunce. (Sunce je genijalno.)
Mudra je pčela koja povezuje
cvet sa cvetom.
Mudar je revolver.
Jaki su momci koji se takmiče
U skokovima i trčanju.
Lepa je ona koja odlazi mesec
i po dana kod dede na selo.
Deda je sigurno gluv
i neće čuti kada je budu
dozivali.
Opasno, Katule brate.
 
Neka ih pusti nek je ljube.
I ona njih neka ljubi.
I neka spava s njima.
Ako.
I nek im rađa decu.
Nek čini što god hoće u tom prokletom selu!
Neka se svlači pred svima.
Neka ih muči.
Neka ih čini srećnim.
Nek plače kad je ne primete.
Neka postupa po zakonima svoga srca.
Neka postupa kao vetar.
Neka postupa kao vojska.
Neka se ponaša kao zarobljen ljiljan.
Nek čini sve protiv mene!
Protiv budale koja ovo piše!
Samo da nikom ne kaže
onako kao meni: de... de... dečko moj!

_____________________________

dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 15
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:43:03   
Anoniman
OTI njegove pesme me podsećaju na neke stihove Vaska Pope... Tebe?

(odgovor članu jelena038)
  Direktna veza do poruke: 16
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:45:18   
Anoniman
uuuuu a tek Vasko Popa...
sad cu i njega da vam prebacim...kako on ima dobrih...

dobro si me podset_ila..

a inace volim Miodraga Pavlovica jer ima dosta "staroslovenskih" tema i paganskih motiva/..
moje  omiljena je Epitaf slovenskog prapesnika ali me mrzi sada da kucam a nema na netu...



< Poruku je uredio OTI -- 18.5.2010 22:46:57 >

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 17
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:47:19   
Anoniman
Daj mi hiljadu poljubaca, pa sto, pa još hiljadu, pa još sto, pa drugih hiljadu i drugih stotinu. Na kraju, kad razmenimo milion poljubaca, pomešamo ih zajedno sve dok ih ljubomorni što nas gledaju više ne budu mogli izbrojati...(Katul)           user posted image

(odgovor članu jelena038)
  Direktna veza do poruke: 18
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:49:07   
jelena038
IZVORNA PORUKA: kaliopi

Daj mi hiljadu poljubaca, pa sto, pa još hiljadu, pa još sto, pa drugih hiljadu i drugih stotinu. Na kraju, kad razmenimo milion poljubaca, pomešamo ih zajedno sve dok ih ljubomorni što nas gledaju više ne budu mogli izbrojati...(Katul)           user posted image
user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image ne zna se koji je ludji user posted image si procitala braninog katula? "ŠTETA ŠTO NIJE
RAZUMELA TVOJE STIHOVE – LEPO BI SE UPIŠALA!"
user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image


_____________________________

dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 19
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:50:53   
lothroniell
Propovedanje ljubavi


Nema mene al' ima ljubavi moje;
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti
Slično muzici slično praznini, spokojem.
Ona će sačuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuće mrtve rođendane po milosti.
U podnožju vetra nemarljiva sen oholosti
Nestaće u pepelu onih što više ne postoje.
U pusto srce, u mrtvo vreme me zovi,
Minula čeznjo, da se svet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
Pa mi je prazan dan koji još došao nije,
Ko granu koja se izdužuje u uzaludan šum
Neka me nedostojnog vetar obavije.

Branko Miljkovic

_____________________________

¸¸ja volim sve što se kreće jer sve što se kreće kreće se po zakonima mirovanja i smrti volim sve istine koje nisu obavezne jer prava istina je stidljiva kao miris.¸¸

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 20
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:52:28   
Anoniman
Red poezije red proze ...

"Odavno sam primetio da se Jelena javlja sve redje, sve nejasnije,
ali dugo mi je trebalo da priznam sebi tu cinjenicu.
Da to ne bih mogao uciniti, ja sam se zadovoljavao sa malo, sa
sve manje, nadajuci se uvek visem.
Tako sam celo jedno leto ziveo od jednog nerazumljivog i munjevitog
vidjenja....
Tako sam putovao svetom, najsrecniji covek sa najlepsom zenom kakva se mogla samo sagledati u predvecerje dugog dana mog samotnickog
leta, punog odricanja.

Ni putovanja izgleda vise ne pomazu. Ono od cega bih hteo da
pobegnem ide sa mnom .....
A ono sto bih , sa potajnom i nepriznavanom nadom u sebi, zeleo
da vidim-ne javlja se vise ni u snu.
Jelene nema...
Putovanja za mene gube draz i smisao.

Izmedju nas je uvek bilo tako: kad je nema, onda je nema kao da
se zaista vise nece pojaviti, a kad je tu, onda je prisutna tako kao
da je najprirodnija stvar na svetu i kao da ce doveka ostati i bez promene ostati tu. Ali sad mi se cini da je to bila obmana
samoobmanutog coveka. U stvari, ona i ne zna za mene, a ja samo
za nju......
Moglo bi se reci da sam uvek ziveo od osecanja na jedno prividjenje,
a sada zivim od uspomena na ta svoja secanja.

Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam.....

Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema.

Samo da ne izgubim nadu da je cekam!"


(-----------kakva sam balavica bila dok sam čitala prvi put ovaj roman ... pih!... user posted image
I to krišom, mislila sam da se radi o nekoj erotici pa sam se kao 13-godišnjakinja sklanjala da me mama ne uhvati dok je čitam hahaha)












"Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena."

                                                Jelena, žena koje više nema ... I.Andrić


(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 21
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:53:29   
Anoniman
Jao devojke...
Pero Zubac

MOJA TE REČ DOTAKLA

Moja te reč dotakla
u trenu kad si odlučila
da ne veruješ nikome ko je
odrastao i ko pokušava
da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,
kao žuti list koji te
u šetnji presretne naglo
i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.

Kao da gledaš veliku reku
u predvečerje koja odnosi
bele lađe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
možda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.



Ne bira se ljubav
Pero Zubac


Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozes
niti preskociti dan.

Kao sto ne mozes
tudji san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom casu
volim.


SPIRAM TE SA KOŽE


Spiram te sa kože,
Sa minulih leta,
Miris hladnog limuna,
Zelen martovski prhut,

Iskašljavam te,
Talog ispod jezika,
Vreo šljunak u krvi,
Ljustim te sa nokata
Oštrim nožem kajačem
Nema te, nema te,
Nema te.

Reči te se odriču i
u laž me ušuškuju,
Nisi postojala
sem u pesmama, nisi
postojala ni toliko
da bi se pomirili
sa iščeznućem,

Istresam te iz džepova
starih košulja,
Stružem te okom
sa fotografija
Stresam te sa kose,
Davni prosinački sneg,

Proklinjem pesme
u kojima stanuješ,
jedeš, spavaš, umivaš se,
Sve bih ti oprostio
samo da te ima,
Da ima krvi u tebi.

Srce od najfinijeg drveta
izvajao bih i pod rebra
ti ga sakrio,
More bih ti u san
donosio.

Vetrovi bi ti bili pokorni,
Kišama bih te uspavljivao,
Samo da te ima
imalo izvan reči,
Samo da postojiš.

Kako ćeš i ovu
Molitvu čitati
Ako te nema
Ako uporno tvrdiš
Da te nema,
Da sam te
izmislio.




(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 22
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:55:07   
jelena038
user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image ''de me nadje!!! meni drugarica iz klupe za vencanje kupila komplet andrica user posted image user posted image user posted image pisala sam maturski o andricevom apsurdu, i zna da imam komplet, al ovaj da bude moj, da ga ponesem user posted image

OTI, Spiram te sa koze je... brrrrrrrrr, da se smrznes!!! Super!


< Poruku je uredio jelena038 -- 18.5.2010 22:56:38 >


_____________________________

dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 23
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:57:30   
Anoniman
OTI naježila sam se....
Neka mi oprosti ovaj dragi čovek što spava na dva metra od mene ali šta sam sve iskopala iz sebe dok sam čitala ove pesme...user posted image

(odgovor članu jelena038)
  Direktna veza do poruke: 24
   RE: Poezija u meni
18.5.2010 22:59:26   
jelena038
Kakvi psihijatri, psihoanalize, hipnoze i bakrači... user posted image user posted image user posted image user posted image  

_____________________________

dvoje da naprave dvoje,
ili troje,
ili bilo koje,
svoje...

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 25
Stranica:   [1] 2 3 4 5   Sledeća stranica >   >>
Stranica: [1] 2 3 4 5   Sledeća stranica >   >>
Idi na:







Moje putovanje kroz vantelesnu oplodnju
Zaista ne znam odakle da počnem. Vraćam se u mislima godinu dana unazad...bila sam ljuta, frustrirana, beznadežna. Nikak...
Jelena S.: Moja porođajna priča
Termin 12.12., odem na pregled (nećeš ti skoro, hajde kući)... i tako svaki dan do petka 21.12. Probudim se ja, bolovi k...
Zdrava ishrana najmlađih tokom zimskog per...
Tokom hladnih zimskih meseci, redovan unos voća i povrća ključan je za jačanje imunološkog sistema dece, pomažući im da ...
Prof. dr Bojanin o razmaženoj deci
Dr Svetomir Bojanin, profesor i dečji psihijatar, govorio je mnogo puta o dečjem razvoju i pravom putu vaspitanja koji t...
HOTEL "FONTANA" - na raskrsnici lj...
photo
Dođite i doživite nezaboravne trenutke i kreirajte najlepše porodične uspomene koje će vas uvek podsećati na ljubav, sre...



image
MamaNecaVo
CortinaT krema je postala obavezan deo naše kućne apoteke!
Porodično smo atopičari i mesečno potrošimo jednu, a mažemo je svuda. Sin mi ima oset_ljivu kožu i generalno je sklon pojavi ekcema čim imunitet ode ka dole ili ako ne namažemo lice cak i kada vetric pirka. Ja imam užasne ekceme često po rukama od pranja sudova, pa izlazak napolje i tako u krug. Stoga slobodno mogu reći da ko god ima sličan problem ili AD da uzme CortinaT kremu, neće se pokajati. U moru krema slične namene, jedino nam se ova pokazala delotvorno i jedino ona održi duže vreme stanje remisije. Miris je sasvim ok, možda malo jači za moj ukus, ali ima efekta i samo to je na kraju bitno. Takođe, krema nije ni gusta a ni retka pa nema problema sa mazanjem. Moj sin se privikao sam na mazanje kože lica konkretno, pa smo tu da nazovem svakodnevnu "terapiju" i nešto bez čega se ne može, pretvorili u zabavu.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here