|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  3 4 5 6 [7]
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:15:55   
Ana RR
Duplirah Dučića.. ali nema veze user posted image

_____________________________

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines, Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.

Jer smo tako u mogućnosti!

(odgovor članu Ana RR)
Direktna veza do poruke: 151
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:17:39   
Ana RR
Opomena

Vazno je,
mozda, i to da znamo:
covek je zeljan tek ako zeli.

I ako sebe celog damo,
tek tada i mozemo biti celi.

Saznacemo tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi trazimo,
moci ce neko i nas da sretne.

M.Antić


_____________________________

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn't do than by the ones you did. So throw off the bowlines, Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream.

Jer smo tako u mogućnosti!

(odgovor članu Ana RR)
Direktna veza do poruke: 152
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:21:18   
mamamikka
Moj omiljeni
Vladislav Petković Dis
Rob
Knjigo moja sviju snova, evo roba!
Oko duše, zoro dana, boje zraka,
ja sam tebe pronašao do svog groba
da te gledam, da te volim iz svog mraka.

I dok stara ponoć nosi moje dane,
i dok lanac muka steže i okiva,
bol, padanja i potresi da sarane -
moja glava na tvom krilu nek počiva.

I dok dubi verna slutnja strah jezivi,
i jedina pesma dok je još krik sova,
moje srce, jadno srce, neka živi,
nek još kuca, knjigo moja sviju snova.

Čelom mojim i danas je splet od bora.
Al' su oči ozarene uvek tobom;
ti si izvor i slobode i odmora,
izmirenje sa pustinjom i sa grobom.

Knjigo moja sviju snova, evo roba!
Oko duše, zoro dana, boje zraka,
ja sam tebe pronašao do svog groba
da te gledam, da te volim iz svog mraka.

Ti nikada možda nisi znala da je
tvoja mladost meni život, moja snaga,
što obilno pruža meni zagrljaje,
i zaborav i pijanstva tako draga.

Da li ti je kadgod na um mis'o pala,
bujnu kosu kad prgavo sama splećeš,
kad u vrtu bereš ružu što je cvala,
Ružu bereš i na grudi svoje mećeš,

kad haljinu svoju držiš s puno pošte,
i ti prsti, i te ruke - da l' si znala,
kol'ku radost meni nose i milošte -
da li ti je kadgod na um mis'o pala?

I dok imam ruke, grudi, usne tvoje,
i te oči pune sreće i neznanja,
ja osećam kako diše leto moje
i moj suton u kome se toplo sanja.

Nebo mi je tvoja ljubav, tvoja soba,
vera mi je tvoje lice bez oblaka -
knjigo moja sviju snova, evo roba,
da te grli, da te voli iz svog mraka.

Divna, predivna tema...

_____________________________

Aleksa, 13.10.2008.
David, 29.07.2011.
Mamine sreće najveće!

(odgovor članu mihi)
Direktna veza do poruke: 153
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:27:06   
Anoniman
Iiiii idemo dalje DIS

Pijanstvo


Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

(odgovor članu mamamikka)
  Direktna veza do poruke: 154
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:33:23   
Anoniman
I sada

ПАР ГОДИНА ЗА НАС

Мој пријатељ и ја
седимо на клупи,
гледамо звезде,
слушамо вести
што су управо стигле.
Кажу да имамо
још само пар година за нас.

Имали смо играчке,
и живели смо све,
све оне игре на срећу,
оне игре за људе
што је смислио неко
пре само пар година за нас.

Да ли знаш како желим да те нађем?
Да ли знам шта треба да знам?
Воли ме како никад ниси волела.

Живимо у причама.
Бранимо се,
ходамо и славимо
неке безвезне ствари,
неке безвезне приче
што је смислио неко
у само пар година за нас.

Нису довољне речи,
само обичне речи
да ме врате у живот.
Није довољан додир,
ни да знам да те имам,
још само пар година за нас.

Да ли знаш како желим да те нађем?
Да ли знам шта треба да знам?
Воли ме како никад ниси волела.

Воли ме онако
како никад ниси волела...

Расте као нада,
као море,
као говор,
као покрет,
као зора,
као дете,
као крв,
као жеља,
међу нама.
Расте као бол
и гризе све пред нашим очима.

Воли ме онако
како никад ниси волела...


Милан Младеновић и Маргита Стефановић

< Poruku je uredio Zenetina -- 26.3.2012 23:34:22 >

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 155
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:37:48   
mihi
I još jedna meni omiljena malo poznatog srpskog pesnika, Rade Drainac:
 
Erotikon
Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne.
Noću niz ulice gradske na prstima nosim mesec
i tugu ostavljam pod prozorima izgubljenih žena.
Dao bih sve a ništa nemam.
Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne.
***
U aprilske noći ja sam mesečar pijani
od meseca punog duša mi se žuti
u čežnju cvetova rani.
A kad usnim
plašim se da me ne sahrani
vizija neke žene i tamni sobni kuti.
… Čudni su aprilski dani…
Izgubio sam pojam vremena na plavom krugu neba,
na dlanu bore ocrtavaju pređene puteve.
na ogledalu spazih jesen i lišće u jezeru očiju.
Ne plačem:
oko mene šume besmrtne strofe ljubavi.
Još jednu pesmu,
mala rađajuća ptica sutra će me natpevati
i ja ću utonuti u crne šume prolaznosti…

< Poruku je uredio mihi -- 26.3.2012 23:39:53 >

(odgovor članu mihi)
Direktna veza do poruke: 156
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:37:53   
Anoniman
DUM DUM

Dugo se pitam, vredi li truda
ali sigurno da ti se svidja
zato zelim da sacekam malo u odluci ovoj
ne bih hteo da stradam

Necu da kopam po djubristu srece
ne bih da zaprljam ruke
moc pociva negde iza debelih vrata
ja bih hteo da vladam

Zaboravicu potrebe i unutrasnje glasove
samo jedan je put koji vodi do trona
mi cekamo tvoj znak
mi cekamo tvoj znak
samo jedan je put koji dotice nebo
ja bih hteo da vladam

Mogu poznati bolji trenutak
mogu birati pogodno vreme
mogu cekati momenat srece
ne zelim da stradam

Ja cu mrzeti ledeno hladno
srcem sa sedam kora
ja cu pucati pravo u ledja
ja sam rodjen da vladam


Milan Mladenovic

< Poruku je uredio Zenetina -- 26.3.2012 23:38:25 >

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 157
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:43:56   
mamamikka
JUTARNJA IDILA
(Mihailu Petkoviću, mome bratu)

Imao sam i ja veselih časova,
Nije meni uvek bilo kao sada;
Imao sam i ja sate bez bolova,
Osmejaka vedrih i radosti, mada

To je davno bilo… Na grudi sam ruke
Prekrstio svoje. Gledam kako tama,
Nečujno i tiho, ne praveći zvuke,
Po zidu se penje u čudnim slikama:

Ko ljubavna čežnja, kao tuga znana
Preko mrtve drage, preko groba lednog;
I nasuprot tami iz ranijih dana,
Javlja mi se slika srećnog jutra jednog.

Ustao sam rano, preko običaja;
Otvorio prozor. Izgledaše kao
U prirodi da je bilo okršaja
Nekog groznog, strašnog. Vazduh mokar
pao.

Neba nigde nema. Možda je propalo.
Elementi strasti negde se još bore.
Možda je i sunce ropstva nam dopalo.
Znam, tog jutra zemlji nije bilo zore.

Oblaci se sivi uplašeno nagli
Ispred moga oka, i kao da mole
Za pomoć, spasenje njima, kiši, magli,
Od nečije ruke što ih tera dole.

Naglo odoh k njima. Tamo videh kako
Zalaze sva bića, i propast ih nosi;
Videh da se gasi i svetlost i pako,
Neku mutnu utvar da maše i kosi.

U trenutku jednom ne znam šta se desi…
Kada se probudih, udarahu zvona,
Uz očajni ropac umirahu gresi,
Kupljeni životom: to mre vasiona,

Zemlja, njeno vreme. Umirahu boje,
S njima duše ljudi i grobovi njini;
Sazrevahu zvezde, al da ih opoje
Ne ostade niko, ni noć u crnini.

I nesta planeta i životu traga;
Izumire i smrt. Više nema ljudi;
Sa mene se poče da otkida snaga,
Svi udovi, redom, i pogled što bludi.

Minu sve što beše, htede biti ikad.
Tama se uvuče u ideju snova:
Raskošnije smrti nisam gledao nikad.
Imao sam i ja veselih časova.


Evo toliko od mene, volim poeziju uopšteno, ali Dis... za mene je uvek neprikosnoven.

_____________________________

Aleksa, 13.10.2008.
David, 29.07.2011.
Mamine sreće najveće!

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 158
   RE: Poezija u meni
26.3.2012 23:46:57   
MicinaMama
Svaka cast onome ko je napravio ovu temu,odlicno,ako ista volim je poezija rado je citam i citajuci uspavljujem svoju bebu...kada joj citam zaspi za 5min,idem sada redom da iscitavam.user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu mamamikka)
Direktna veza do poruke: 159
   RE: Poezija u meni
27.4.2012 18:23:04   
Anoniman
Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

Edgar Allan Poe


Lepse u originalu user posted image

ALi evo

Annabel Lee

U carstvu na žalu sinjega mora -
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beše na umu
da se volimo mi.

U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.

I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar nocu sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dodjoše od mene da je odnesu
njezini rodjaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da vecni sanak sni.

Andjele zavist je morila što su
tek upola srecni ko mi
da! zato samo ( kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.

Al mi nadjacasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li

Jer vecite snove, dok Mesec sjaj toci,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud vidjam ja oci
prelepe Anabel Li
po svu noc ja tako uz dragu pocivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buci i vri.


ne znam koje odradio prevod i adaptaciju

< Poruku je uredio Zenetina -- 27.4.2012 18:25:41 >

(odgovor članu MicinaMama)
  Direktna veza do poruke: 160
   RE: Poezija u meni
6.8.2012 22:40:13   
Anoniman
Popodne, bilo kog dana, bilo gde,
cutim, sedim, premotavam film,
moj život i šta cu sa njim,
sumiram i zumiram, sumiram i zumiram.

Razmetiljio si se razmetljivko,
to je sve što mogu da ti kažem,
razmetiljio si se razmetljivko,
to je sve što mogu da ti kažem.

I napravim se da je sve u redu

Sad, kad se ruši i puši,
Sad, kad se covek lomi,
Jeziva java pod nogama gori.

Da li si hteo ovako da živiš,
kao što živis sad,
Da li si hteo ovako da živiš,
kada si bio mlad.

Sad, kad se ruši i puši,
Sad, kad se covek lomi,
Jeziva java pod nogama gori.

I tako prode još jedan dan ...

Zoran Kostic- Cane

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 161
   RE: Poezija u meni
6.8.2012 22:47:31   
Anoniman
Neki nemir,
odbegli leptir
luta besmislom mojim
zarobljen
dok ja samo stojim
u trenutku zatočena
otkucaje više ne brojim
čekam
da prestanem da postojim
u prošlosti
i da mi Bog oprosti
sadašnjosti
da prozor otvorim
leptira oslobodim

(odgovor članu Anoniman)
  Direktna veza do poruke: 162
   RE: Poezija u meni
21.4.2014 0:18:14   
Verolina
Nadosla mi inspiracijauser posted image :

Mislija,to, vraticu!

Nemirni duhovi lutaju svetom
krvare im zubi zarom smrti
i u paklu sopstvenom, kletom
od sujete krti
zaklinju se:
Vraticemo ti!
I da li je noc poplasila dan
nejakim udarcem maca
da li je djavo rasturio san
od smeha i placa
i opet:
Nadaju se povracaju!
Duhovi nemirni, udarajte glavom
o zid sujetom satkan i bled
samarate nemire mojom slavom
i znate koji je sled:
Vratiti mi ne mozete!
jer nemate sta, duhovi bedni,
ili da kazem, duse,
sto pakao ti u utrobi grca
jednino grozna, mozak svoj stegni
kad vec nemas srca
kad nisi imao srca
kad neces imati srca!
Gledaj kako ti se slutnje ruse.

_____________________________

Sve zelje su izasle iz mene. Potrosila sam ih na druge. I sad vise ne znam kako se zeli. Ne znam kako se nada.Zelim da mi se vrati ista kolicina dobra koju sam drugima zelela. Zelim ponovo zelju u sebi. Zalim da budem sebicna.

(odgovor članu Anoniman)
Direktna veza do poruke: 163
   RE: Poezija u meni
21.4.2014 1:34:26   
Verolina
U delu Milosa Crnjanskog koje se zove "Ljubav u Toskani" postoji jedan segment u kome on prica o pesniku Ceku Andjoleriju i nacinu na koji je on spevao majku i oca u psece sonete zato sto su ga primorali da se ozeni devojkom koju on nije hteo i koja se bila nepristojna sa muzicarima. Zvali su je "devojcica" i zbog nje se Ceko nije mogao ozeniti sa devojkom koju je voleo.
"Kerusina lica bila mu je majka
a da je srece da mu pseca smrt
zadesi uskoro i babajka"user posted image
Toliko o umetnosti Sijene 14. veka. Keva, cale i pohotna devojcica mu dosli glave. Soneti su mu jako smesni, ako imate prilike procitajte ih.
Lako je sad diviti se Anticu i Disuuser posted image Pogledajte ovu umetnost.user posted image

_____________________________

Sve zelje su izasle iz mene. Potrosila sam ih na druge. I sad vise ne znam kako se zeli. Ne znam kako se nada.Zelim da mi se vrati ista kolicina dobra koju sam drugima zelela. Zelim ponovo zelju u sebi. Zalim da budem sebicna.

(odgovor članu Verolina)
Direktna veza do poruke: 164
   RE: Poezija u meni
21.4.2014 19:05:28   
superm
Ova misao mi se vrti ovih dana po glavi... Mahatma Gandi- Prvo ce ti se smejati, potom ce te ignorisati, onda ce se boriti protiv tebe, zatim ces pobediti.

_____________________________

3 je moj srećan broj!!!

(odgovor članu Verolina)
Direktna veza do poruke: 165
   RE: Poezija u meni
20.1.2018 21:15:50   
dunja RR

Pismo majci

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.



_____________________________

310 poljubaca vrelih
prosuću po licu tvom
310 poljubaca nježnih
...



Bitku dobija onaj koji je čvrsto odlučio da je dobije.

Šekspir

(odgovor članu superm)
Direktna veza do poruke: 166
   RE: Poezija u meni
23.1.2018 8:43:29   
IvanaSK RR
Dunja, predivnouser posted image

_____________________________

Jer smo tako u mogućnosti!

(odgovor članu dunja RR)
Direktna veza do poruke: 167
   RE: Poezija u meni
23.1.2018 11:27:17   
dunja RR
Iv, volim nekakao više ovaj prevod, na ijekavici, nego na ekavici. Baš se razlikuju.
Uvek se rasplačem na ovaj user posted image

_____________________________

310 poljubaca vrelih
prosuću po licu tvom
310 poljubaca nježnih
...



Bitku dobija onaj koji je čvrsto odlučio da je dobije.

Šekspir

(odgovor članu IvanaSK RR)
Direktna veza do poruke: 168
   RE: Poezija u meni
23.1.2018 22:31:00   
Didy
Nedeljko Popadić - "Neki te ne vole ljudi"

Postoje ljudi, moj sine,
koji te ne vole, tako...
Al' nemoj da te to brine,
ne može voleti svako...
~
Svejedno da li ih koriš,
ili im daruješ cveće.
Predaš se ili se boriš...
Neki te voleti neće...
~
Zajedno teku vam dani.
Za isti sto ćete sesti.
Ali ste svetovi strani
koji se ne mogu sresti.
~
I možeš pružiti ruku,
vaditi srce iz grudi,
priznati patnje i muke...
Neki te ne vole ljudi.
~
I možeš brod kad im tone
džinovskom snagom ga dići,
opet će da te se klone!
I svom će ostrvu ići...
~
I zato nastavi dalje.
Neodlučni su slabi...
Gospod ti vetar šalje!
Ne osvrći se i grabi!
~
Razapni jedra i maštaj.
Pobeđuj metar po metar.
I praštaj. Praštaj im.
Praštaj.
Nije im naklonjen vetar!
~
A kada stigneš do duge
i svet kad pronađeš novi,
nek' te ne pobede tuge.
Opet ih, opet pozovi...

_____________________________

Na pučini je mir... I mir će nas udaviti...

(odgovor članu dunja RR)
Direktna veza do poruke: 169
   RE: Poezija u meni
23.1.2018 23:48:20   
MamaNecaVo
Dunja,predivno.
Bravo za ovu temu.

(odgovor članu Didy)
Direktna veza do poruke: 170
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  3 4 5 6 [7]
Stranica: <<   < Prethodna stranica  3 4 5 6 [7]
Idi na:







Moje putovanje kroz vantelesnu oplodnju
Zaista ne znam odakle da počnem. Vraćam se u mislima godinu dana unazad...bila sam ljuta, frustrirana, beznadežna. Nikak...
VIDEO: Za vas mame, koje ste se porodile c...
videophoto
Ima li među vama onih koje se osećaju nesavršeno jer je vaše dete rođeno carskim rezom? Da li ti je teško jer nisi mogla...
Prirodan izbor za miran san vaših mališana
Odabir pravilne i kvalitetne ishrane kojom ćete omogućiti da vaši mališani utonu u miran san predstavlja izazov za svako...
Moja mama divno priča svake noći
Autor: Svetislav Sveta Vuković, Peva: Dečiji hor Kolibri
HOTEL "FONTANA" - na raskrsnici lj...
photo
Dođite i doživite nezaboravne trenutke i kreirajte najlepše porodične uspomene koje će vas uvek podsećati na ljubav, sre...



image
Sanidej
Želela bih da podelim svoje pozitivno skustvo sa Cortinat kremom.
Cortinat sam počela da koristim kada je beba imala problem sa pelenskim ojedom. Delovao je brzo i posle nekoliko mazanja ublažio crvenilo i regenerisao oštećenu dečiju kožu. Nije prošlo mnogo i ponovo sam se vratila ovoj sjajnoj kremi. Stres i hronični umor bili su uvod za muku koja me je zadesila-seboreični dermatitis na licu. Koža je bila ispucala i ljuspasta, svrbela je i crvenela se. Izgledala sam uzasno, tako sam se i osećala. Cortinat mi je posle svega 3 dana terapije doneo olakšanje- svrab je prošao, crvenilo se smanjilo, kao i perutanje kože. Problem sa ovom bolešću je što se često vraća, ali znam da ću uz pomoć Cortinat kreme uspeti da ublažim simptome. Ova sjajna krema mi je pomogla i nakon ujeda komaraca smanjivši otok i crvenilo. Zbog toga je moj izbor uvek Cortinat krema, boljeg prijatelja koža nema.  Više >>
image

Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here