|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Anitaaa: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 16.4.2010
Začudo, više me ništa nije bolelo samo sam htela da se više završi. U jednom momentu su me secnuli ali osetila sam samo pritisak. Moja doktorka je legla meni na stomak da pomogne bebi da izadje i ja sam na momenat ostala bez vazduha.
Ključne reči:

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Anitaaa
 
Datum: 08.05.2009.
Tip porođaja: prirodan porodjaj, uz indukciju-bez epiduralne
 
Broj dana u porodilištu: 5

Porodilište: GAK Narodni Front, Beograd
Ocena porodilišta: 2, 4
 
Komentar ocene: 2-za osoblje, čast izuzecima,
 4-za higijenu, stvarno je bilo pristojno, često se menjala posteljina i spavaćice
 


PRIČA O MOM POROĐAJU
 
Od početka trudnoće imala sam dva porodjajna termmina. Po poslednjoj menstruaciji kako lekari računaju termin mi je bio 27.04 a po ultrazvuku 11.05.
Tokom cele trudnoće strašno sam se plašila porodjaja, konkretno bola ali i pored toga kad je došao momenat nisam mogla da se odlučim za epiduralnu. Pomisao na tu iglu i anesteziju me je plašila više od porodjaja.

Čim sam ušla u deveti mesec spakovala sam torbu za porodilište. Ja sam bila ubedjenda da ću se poroditi ranije. Došao je i taj 27. Ležim ja u krevetu i ne mrdam. Mm me posmatra ceo dan i popodne me pita
- Je li bre, šta radiš majke ti?Jel ti je dobro?
-Čekam da mi počne porodjaj-kažem ja
Naravno, ništa se nije desilo, ni taj dan, ni sutradan, ni prekosutra. Odem ja u Narodni front na pregled i CTG i moja doktorka mi kaže da nema nikakve promene, da je grlić materice još uvek tvrd. Ja se naravno razočarala i otišla kući. Posle toga sam išla još dva puta na pregled ali ništa se nije bitnije promenilo.

Na sledećem pregledu u sredu 06-og maja kaže meni doktorka da sam otvorena dva prsta i da dodjem još jednom u petak da proverimo situaciju i da u nedelju ujutru dodjem sa stvarima da se poradjam. Ja sam bila presrećna što je konačno počelo nešto da se dešava, već mi se bilo smučilo da budem trudna.

Na putu od bolnice do kuće mene malo, malo pa zaboli stomak-kao pred menstruaciju ali nisam o tome mnogo razmišljala budući da mi je doktorka rekla da je to normalno posle pregleda. Celog tog dana me je stomak povremeno boleo ali sam ja to slabo primećivala pošto mi je misija bila tog dana da se dobro najedem pre nego što zaglavim sa bolničkom hranom.

U ponoć me je probudio oštar bol u predelu donjeg stomaka i ledja. Isprva nisam bila sigurna šta me je tačno probudilo. Nakon pola sata ponovo sam osetila bol. Otišla sam u kupatilo da proverim da mi nije ispao onaj sluzavo-krvavi čep. Nije ga bilo. Sad ja stojim tako nasred sobe i razmišljam da li da budim muža. Bilo mi je glupo da to uradim u slučaju da to nije to pa sam ponovo legla i počela da čekam sledeću kontrakciju. Počele su da stižu sve učestalije. .. na 20min. .. 15. .. .10. Probudim ja muža, mislim to je to. On se jadničak sav unervozio, pita me šta da radimo, kako ćemo da idemo u bolnicu. .. .Ja mu kažem da se smiri i da me ne pravi nervoznom. Podsetim ga naravno da imamo auto i da će on da nas vozi he he. Rekoh daj da još malo merim kontrakcije pa da idemo. Eto njih na 5 min već pola sata kad odjednom počnu da stižu na sve duže. .. .10, min. .. .15. .. .20. .. .

Ja sad već ne znam šta da radim, glupo mi da zovem doktora u tri ujutru, tako da sam legla i dremala do pola sedam. Kad sam se čula sa doktorkom ona mi je rekla da odmah dodjem u Front.

Kad smo stigli i obavili papirologiju odvela me neka jako neljubazna sestra na odelenje gde je trebalo da ležim do sutradan kad mi je bio zakazan porodjaj. Zveknuli su mi neku inekciju i dali neku tableticu da mi stabilizuju kontrakcije. Smarala sam se ceo taj dan, pošto sam bila u sobi samo sa još jednom ženicom koja je tu bila na održavanju trudnoće i nije bila raspoložena za razgovor.

Ceo dan su mi stizale poruke tipa-Šta se dešava, Jesi li se porodila i sl, dok mi nije pukao živac pa sam isključila telefon. Kontrakcije sam imala na 20 min ceo dan i noć.
Ujutru u pola šest me je probudila sestra rečima: Šta, još spavaš, ajde požuri da te pripremimo.

Odvela me u malu sobicu gde me je jedna fina sestra obrijala (iako nije bilo skoro nijedne dlačice-redovno sam brijala taj deo) i uradila klistir. Zatim je došla druga sestra koja me je bez reči odvela i priključila n CTG i ostavila me tamo onako razgolićenu punih pola sata dok su doktori, sestre i studenti samo prolazili pored mene. Nekako je prošlo i tih pola sata i došla je moja doktorka, pogledala CTG i uradila pregled. Bila sam otvorena tri prsta pa su me odveli u salu i prikačili me na indukciju. Sa mnom u sobi je bila jedna ženica, moje godište odprilike koja je urlala od bolova i ponavljala kako hoće epiduralnu. Sve sale su bile zauzete i sa svih strana se čulo stenjanje, vikanje i plakanje. Ja sam se zaklela da neću ispustiti nijedan zvuk jači od stenjanja.  
Bolovi su bili užasno jaki, imala sam utisak da i nema razmaka izmedju kontrakcija, na mahove sam ostajala bez vazduha i imala sam osećaj da ću da se onesvestim. Piškilo mi se jako ali za sat i nešto niko nije došao da nas obidje. Pokušavala sam da se skoncentrišem na disanje iako me je dekoncentrisala devojka do mene koja je tako urlala da nisam mogla da razmišljam. Napokon je ušla moja doktorka da me pregleda, rekla je da sam otvorena 5 prstiju i uzela neku džinovsku pincetu. Ja nisam mogla da ćutim nego sam morala da pitam šta joj je to i šta planira sa tim da uradi. Ona meni kaže da će sad da mi probuši vodenjak. Kad je i to bilo gotovo opet su svi otišli i opet smo ostale same. Još nekih pola sata sam se previjala od bolova kad sam odjednom osetila kako je beba krenula napolje. Naponi su se dešavali sami od sebe kako mi se činilo i nikako nisam mogla da zaustavim svoje telo da se ne napinje. Počela sam da dozivam sestre ali niko nije dolazio. Zvala sam čitavu večnost kako mi se činilo i već sam se uplašila da ću morati sama da se porodim kad je ušla jedna sestra i rekla mi da prestanem da se dernjam pošto nisam sama u bolnici(tim rečima)

Na trenutak sam zaboravila na pristojnost i rekla joj da svoj bezobrazluk može da nabije sebi u . .. hm. .. .i da ode po moju doktorku pošto je beba krenula da izlazi. Za 2 min se vratila sa mojom doktorkom, babicom i 8 devojaka koje su bile na praksi. Svi su se okupili ispred mene i ja sam počela da guram. Začudo, više me ništa nije bolelo samo sam htela da se više završi. U jednom momentu su me secnuli ali osetila sam samo pritisak. Moja doktorka je legla meni na stomak da pomogne bebi da izadje i ja sam na momenat ostala bez vazduha.

Nakon samo nekoliko napona začula sam najlepši zvuk na svetu. Moja mala bebica, moj sin je bio rodjen i derao se iz sveg glasa. Bio je modar što me je uplašilo ali babica je rekla da je sve u redu. Stavili su mi ga na grudi i ja sam gledala to malo stvorenje i nisam mogla da poverujem da konačno mogu da ga zagrlim. Bio je tako mali, još onako savijen. .. 2900g i 49cm kako su mi rekli posle. Odneli su ga i moja doktorka je prišla sa onom udicom da mi zašije ranu. Najgore mi je bilo što su me oni sa prakse posmatrali kao zamorče a kad su dve devojke prišle kad je počelo ušivanje, otelo mi se -Neće valjda ove dve da me ušivaju. .. Nisu naravno, samo su posmatrale ali više me nije bilo stid, nisam ni o čemu više razmišljala sem da je konačno gotovo. Samo ušivanje nije bilo bolno budući da su mi dali lokalnu anesteziju, samo sam osećala slabo bockanje. Kad su završili premestili su me na onaj pokretni kreveti ostavili me u hodniku dva sata pre nego što su me prebacili u sobu. Nakon sat ipo doneli su mi mog malog Mateju i nisam mogla da prestanem da ga gledam. Pošto je već bio nahranjen zaspao je za 5 min a i ja sam. Bila sam iscrpljena iako je moj porodjaj trajao samo sat ipo.

O boravku u bolnici neću da pišem opširnije pošto sam imala par okršaja sa sestrama koje su bile krajnje neljubazne-čast izuzecima.

Sada moj mališa ima 8 meseci i pravi je nemirko. Vreme mi brzo prolazi, kao da sam se juče porodila. Svaki dan je novo iznenadjenje. Pozdrav svima

 
Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!
  

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
16
Uobičajeni pregledi i analize u trudnoći
Pred vama je spisak svih uobičajenih pregleda i analiza koje se rade u trudnoći i približni period kada se oni rade.
8
Magnezijum za zdravu trudnoću i zdrav razv...
Reč je o elementu koji učestvuje u razvoju kostiju i zuba, normalnom funkcionisanju nervnog sistema i mišića. Budući da ...
6
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
5





Maja Mačak Joldžić: Moja porođajna priča
Prebaciše me na operacioni stol. Govorim hirurgu da mi spasi dijete, on odgovara to nam je i cilj i to je zadnje čega se...
Milena: Moja porođajna priča
I eto. Toliko stresa, bola, tuge, suza, ni zbog čega. Znala sam da će moja beba doći na ovaj svet. Nemate pojma koliko b...



image
AnaTamara
Preporuka budućim mamama!
Porođaj je sve bliže, pripremaju se stvarčice, između ostalog i Fitolat, koji mi je mnogo pomogao sa prvim detetom, uspeli smo da uspostavimo laktaciju!  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here