Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Foto: Freepik.com
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slušamo ih kako plaču i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Očekujemo da jedu, spavaju, rastu, pužu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo da prepoznamo šta znači njihov plač.
Očekujemo da zaspu kad mi želimo, prestanu plakati kad mi želimo, probude se kad mi želimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene štence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Više vremena provedemo pred ekranom nego u igri sa decom, a onda se durimo kad se deca ne zele družiti sa nama.
Mi imamo pravo na pogreške, nervozu, deranje i ispade besa, ali detetu to isto ne tolerišemo.
Živimo da bi radili, ne radimo da bi živeli.
Više vremena u danu provedemo sa kolegama nego sa članovima svoje porodice.
Daćemo xy para na kucu sveznalicu i autić na daljinski, ali nemamo vremena za zajednicki ručak.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Kasnije se čudimo gde smo to fulali.
Fulali smo kao čovečanstvo. Ceo fudbal.
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slusamo ih kako placu i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Ocekujemo da jedu, spavaju, rastu, puzu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo prepoznati sto znaci njihov plac.
Ocekujemo da zaspu kad mi zelimo, prestanu plakati kad mi zelimo, probude se kad mi zelimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Vise vremena trosimo na treninge, jezike, tecajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene stence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Vise vremena provedemo pred ekranom nego u igri s djecom, a onda se durimo kad se djeca ne zele druziti s nama.
Mi imamo pravo na pogreske, nervozu, deranje i ispade bijesa, ali djetetu to isto ne toleriramo.
Zivimo da bi radili, ne radimo da bi zivjeli.
Vise vremena u danu provedemo s kolegama nego sa clanovima svoje obitelji.
Dati cemo xy kuna na pelice, psica sveznalicu i autic na daljinsko, ali nemamo vremena za zajednicki rucak.
Placemo za svojim djetinjstvom, a djecu usutkujemo, strasimo, usporavamo, prijetimo.
Kasnije se cudimo gdje smo to fulali.
Fulali smo kao covjecanstvo. Ceo fudbal.
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
Mališani skidaju kilograme u Čigotici
"Čigotica" je novi poseban program mršavljenja koji je Specijalna bolnica za lečenje štitne žlezde "Čigota" ...
28
Moje dete ima vaške!
Kada se spomenu vaške svi prevrnemo očima. Vrlo lako se prenose sa glave na glavu, pa se može desiti da ih dobijemo i vi...
28
Mladeži kod dece: Kada je potreban pregled?
Mladeži su uobičajene promene na koži, prisutne kod većine ljudi, uključujući decu. Iako su obično bezopasni, roditelji ...
28
Kada se farbaju jaja za Vaskrs?
Jaja se u Srbiji farbaju još od 16. veka. Kroz nekoliko vekova usavršavale su postojeće tehnike, izmišljale nove, ali je...
28