Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Foto: Freepik.com
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slušamo ih kako plaču i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Očekujemo da jedu, spavaju, rastu, pužu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo da prepoznamo šta znači njihov plač.
Očekujemo da zaspu kad mi želimo, prestanu plakati kad mi želimo, probude se kad mi želimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene štence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Više vremena provedemo pred ekranom nego u igri sa decom, a onda se durimo kad se deca ne zele družiti sa nama.
Mi imamo pravo na pogreške, nervozu, deranje i ispade besa, ali detetu to isto ne tolerišemo.
Živimo da bi radili, ne radimo da bi živeli.
Više vremena u danu provedemo sa kolegama nego sa članovima svoje porodice.
Daćemo xy para na kucu sveznalicu i autić na daljinski, ali nemamo vremena za zajednicki ručak.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Kasnije se čudimo gde smo to fulali.
Fulali smo kao čovečanstvo. Ceo fudbal.
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slusamo ih kako placu i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Ocekujemo da jedu, spavaju, rastu, puzu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo prepoznati sto znaci njihov plac.
Ocekujemo da zaspu kad mi zelimo, prestanu plakati kad mi zelimo, probude se kad mi zelimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Vise vremena trosimo na treninge, jezike, tecajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene stence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Vise vremena provedemo pred ekranom nego u igri s djecom, a onda se durimo kad se djeca ne zele druziti s nama.
Mi imamo pravo na pogreske, nervozu, deranje i ispade bijesa, ali djetetu to isto ne toleriramo.
Zivimo da bi radili, ne radimo da bi zivjeli.
Vise vremena u danu provedemo s kolegama nego sa clanovima svoje obitelji.
Dati cemo xy kuna na pelice, psica sveznalicu i autic na daljinsko, ali nemamo vremena za zajednicki rucak.
Placemo za svojim djetinjstvom, a djecu usutkujemo, strasimo, usporavamo, prijetimo.
Kasnije se cudimo gdje smo to fulali.
Fulali smo kao covjecanstvo. Ceo fudbal.
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
Vežbe za pravilan izgovor glasova
Mališani ponekada govore nerazgovetno. Koliko god nam to bilo simpatično, ukoliko se taj način izgovaranja glasova nasta...
6
Više od polovine dece u vrtiću ne jede kor...
Dr Ranko Rajović objašnjava kako meka hrana utiče na imunitet, zube, vilicu i čak na kičmu dece.
6
25 najlepših citata o sestrama
Veliko je bogatstvo kada imaš sestru. Bilo da je starija ili mlađa, ona je tvoja najbolja prijateljica do kraja života. ...
4
Ljuta sam, jer odgajate djecu koje se plašim
Ja sam bila dijete u godinama kada je izuzetno teško bilo biti dijete, i ne želim da se te godine ponove ikad i ikome. U...
4