/11 /11

U vreme pisanja Devojčice od leda bili ste buntovna tinejdžerka. Teme su tipične - buntovničke, ali ima i nesvakidašnjih? Da li se sećate šta vam je bio pokretački momenat pri stvaranju bajki?

Mislim da nikad nisam prerasla tu buntovnu tinejdžerku i valjda zato, u ovom svijetu koji ne pogoduje umjetnicima, još uvijek pišem. Ne sjećam se više točnog pokretačkog momenta i mnogi od tih momenata nisu objašnjivi racionalno. To se jednostavno javi kao neka potreba, potreba da pišem.

- Zašto baš bajke?

Forma bajke mi je bila zanimljiva jer je na neki način vrlo zadana, pa mi je bilo super kako se poigrati s tom zadanom formom i očekivanjima čitatelja.

- Kome se obraća ova zbirka? Koga ste zamišljali kao čitaoca?

 Nisam svoje čitatelje nužno zamišljala samo kao djecu i mlade. Ja, na primjer, još uvijek čitam knjige za djecu i nadala sam se da će moje bajke privući i starije. Bilo je svakakvih reakcija, od onih da to nipošto nije knjiga za djecu, do djece koja su bila oduševljena.

- Dobra vila voli stanovnike svoje zemlje i daruje ih srećom i blagostanjem, ali traži zauzvrat ono što je svakom najdraže.

Zbog čega je to tako? Da li se dobra dela čine samo s predumišljajem? Ili ste želeli da se svako sam za sebe zapita šta je njemu lično najvažnije u životu? 

Zapravo htjela sam reći da tipski likovi kao što su “dobre vile” nisu nužno dobre, a “ljudožderi” nisu nužno zli. Ove bajke ispituju te apsolutne kategorije.

- U jednoj bajci pominjete poštene državnike, zlu maćehu, emigrante, prodaju besmrtnosti. Tu su i feministkinje sa svojim pravima. Odakle ti pojmovi u mislima tinejdžerke? Da li ste već tada promišljali svoju stvarnost?

Kao što sam rekla, nisam puno napredovala od te tinejdžerke.

- Svaki put kad umre klovn, njegov crveni nos pretvori se u zvezdu, a ovog našeg klovna ujela je zmija dok je sedeo na dini i postao je najsjajnija zvezda u sazvežđu. Reminiscencija na Malog Princa? Da li vam je ta knjiga i danas važna kao i tada?

Zanimljiva interpretacija. Nikad nisam voljela Malog Princa. Možda se baš uvukao u tu bajku kao znak otpora prema toj knjizi. Tko zna.

- Koliko ljubavi daš, toliko je dobiješ nazad, kantar je jasan. Već tada vam je to bilo jasno? 

Da. To je nešto valjda što me i roditeljski odgoj naučio.

- U Zlatnoj sireni svaki dan je isti, odrasli se svađaju, a deca se igraju. Deca razmišljaju neuporedivo brže od odraslih. I zahvaljujući njihovoj želji svi žive srećno i nedosadno. Kakav je to nedosadan život? 
Djeca promišljaju svijet na drugačiji način od odraslih. Strahovi, tjeskoba, diskriminacija, ambicija, stvari su koje naučimo od odraslih i kroz sustav u kojem živimo. Djeca se su znatiželjna, rado se otvaraju prema novo mi nepoznatom, manje se boje. To znači živjeti nedosadno – biti spreman za nove avanture.

- U jednom gradu, u jednoj bajci, neko nije pazio šta želi, a želje mogu i da se ostvare. I tako je sirena bez snova postala čovek, a njena krila dobili su likovi kojima ona nisu pristajala. I šta sad? Ništa, živeti najbolje što možeš s onim što imaš. I paziti ubuduće šta želiš. Ili nešto drugo?

Ne treba nužno paziti što želimo, ali se treba nositi s posljedicama. Uostalom, tko kaže da će čovjeku biti lose od sada?

- A kad u nekoj zemlji nema drugih stanovnika do konja, a oni nemaju želja, u pomoć odraslima priskaču deca. Deca-konji. Jer deca znaju sve tajne sveta, koje se otkrivaju samo onima koji umeju da ih čuju. Kako glasi tajna?

Kako za koga.

- Šta radi Mila danas?

Živim u Berlinu i još uvijek pišem. Puno radim u kazalištu i suvremnom plesu. Pokušavam ostati dijete što više mogu.

- Da li verujete u bajke?

Da.

ProPolis BOOKS

Facebook stranica: ProPolis BOOKS

Promo objava