Prva mi je trudnoća i to željno očekivana, prvi i drugi trimestar je prošao uredno iako sam od samog početka imala kontrakcije i bila na utrogestanu, u trećem su se pojačale zbog čega sam lezžala u bolnici i primala tokolizu pustili su me kući na moj zahtev uz obećanje da ću strogo mirovati. Nekako smo dogurali do kraja mada je bilo par kritičnih situacija, za porođaj je dogovor bio carski rez, moram priznati na moje insistiranje, doktor je naš prijatelj tako da mi je izašao u susret.
Sedam dana pred termin sam legla u bolnicu da bi me"skinuli" sa lekova za održavanje, odmah sam dobila kontrakcije, ali se nisam otvarala, tako da sam sedam dana trpela bolove nekad jače nekad slabije.
Konačno je i došao dan pred zakazan carski, prebacili su me to veče u pripremu gde su ponovo radili ctg koji je pokazao srednje jake kontrakcije uz to mi je pritisak bio 135/100, pa mi je babica rekla da ako se pojačaju bolovi da zovem lekara da dođe da mi urade hitan carski. Ja sam legla i popila jedan bromazepam i vrlo brzo zaspala, negde oko pet sam ustala, pročistila se, istuširala, onda je došla babica plasirala mi kateter, opet uradila ctg, kontrakcije su bile malo jače nego predhodno veče i polako krenula ka sali. U hodniku me sačekao suprug, pozdravili smo se i sišla sam u salu. Tamo me je sačekao zajednički prijatelj koji radi na anesteziji uradio mi pripremu i ušla sam u salu. Spinal nije strašan, kao ubod injekcije, odmah je počeo da deluje, sve sam u sali poznavala tako da smo ćaskali o koječemu, uglavnom o poslu, bila sam stvarno maksimalno opuštena, što i svedoči podatak da mi puls nije varirao. E sad ja sam psihički bila spremna na činjenicu da ću biti svesna da mi otvaraju abdomen valjda mi zato i nije bilo strašno, sve u svemu trajalo je kratko svega 15 min, prijatelj koji mi je rado pripremu i koji je u sali stajao pored mene mi je rekao 'SPREMI SE STIŽE BEBA', a onda se čuo plač i videla sam je, bila je prekrasna i ISTA JA, svi smo povikali DOBRODOŠLA, nisam plakala, osećaj čiste sreće i mira, smejala sam se, babica mi je donela da je poljubim.
Zatim su me brzo ušili i sve je bilo časkom gotovo. Onda su me prebacili u jedan deo gde su mogli da uđu moji roditelji i suprug i to mi je puno znacilo, malo smo se ispričali i onda sam prešla u sobu za oporavak.
Brzo sam se oporavila, sve pohvale za spinalnu anesteziju ja sam stvarno bila prezadovoljna. Doneli su je popodne da je vidim, baš je ličila na mene, e sad je isti otac :) ne znam kako se tako brzo promenila xe xe xe.
Dane u porodilištu ne bih komentarisala kao ni pojedine zaposlene, tačno je da se sve to zaboravi, ali je sramno da žene tamo budu tretirane kao niža bića.