|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Tolika devojčura, a hoće da se nosa...

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 19.9.2021
Lekcije života nude nam se na svakom ćošku ovog našeg pulsirajućeg grada. Ipak, ponekad je potrebno zastati i "pročitati" ih.

image
Neki ljudi su zaboravili da ljubav, ako je čista i iskrena, nikad ne može biti teret koliko god godina da ima. Foto: Freepik.com
/11


Jedna od takvih predstavljena je na Facebook stranici "Beleške sa psihoterapije", kao autorka je potpisana Jovana Kešanski, a mi vam prenosimo u celosti njen opis scene u kojoj su glavne uloge ponele jedna mama s ćerkom, jedna baba i gomila "slučajnih prolaznika" koji će je verovatno zauvek zapamtiti.


Jedna od takvih predstavljena je na Facebook stranici "Beleške sa psihoterapije", kao autorka je potpisana Jovana Kešanski, a mi vam prenosimo u celosti njen opis scene u kojoj su glavne uloge ponele jedna mama s ćerkom, jedna baba i gomila "slučajnih prolaznika" koji će je verovatno zauvek zapamtiti.
"U Ulici Kralja Petra Prvog, ispred ulaza u glavnu poštu, devojčica sa velikom štrikanom kapom na glavi, levim obrazom se mazila o maminu desnu ruku. Umiljavala se ko mače. Svakim pokretom pomerala joj se kapa na glavi, otkrivajući sve više malo uvo sa srebrnom minđušom. Kad je kapa skroz skliznula sa uva, devojčica je onda i obraz i uvo trljala o maminu golu ruku.
Tako su hodale nekoliko koraka ispred mene. Nespretno, jer je devojčica oslonjena na maminu ruku, usporavala obema kretanje. Nigde se njoj nije žurilo, ona je htela da se mazi, baš tu, sada, i samo to je važno.
Posle desetak metara, mama je čučnula kraj nje u dugačkom sivom kaputu, ne mareći što je staza mokra i blatnjava. Zagrlila je devojčicu kao da ju je tek iz sebe porodila, tom silinom i nežnošću, istovremeno, i podigla u zagrljaj.
Rasplačem se. Nisam jecala, ali su mi suze krenule i nisu stale sve dok na tri metra od mame i ćerke i pet od mene starija žena sa kupljenim novinama nije rekla:
„Tolika devojčura, a hoće da se nosa“. Prelomila je novine na pola i stavila ih u torbu pored hleba i mleka.
„Svako nosi ono čime se hrani“, odgovorila je mama i zaustavila svet u 10:47 nedaleko od Pošte, blizu supermarketa iz kog su izlazili ljudi koji su se, tako sam ja to videla, ukočili kada je ova rečenica izašla u vazduh. Svako onako kako je njome zateknut.
I baba je ostala ukočena, otvorenih usta. I ja iza babe. Mozak mi je razumljivo radio, samo telo nije moglo korak ni napred ni nazad. I srce je radilo, i baš zbog toga što je radilo, ja sam ponovo počela da plačem, ali sad sam jecala. Nisam mogla da pomeram ukočena usta, ali je zvuk jecaja izlazio nekako iz njih.
Prvo, jer sam čula lepotu koju je mama devojčice rekla u samo šest reči. Drugo jer mi je u tom momentu falilo moje dete u rukama. I treće jer je baba potvrdila koliko su neki ljudi zaboravili da ljubav, ako je čista i iskrena, nikad ne može biti teret koliko god godina da ima.
Ne može biti teret čak ni kad joj se noge vuku po podu, a ti je prigrljapio i nosaš je u zagrljaju, skoro veću i od tebe samog. Jer nije ti teška.
Onaj ko živi čistu ljubav zna da ona voli da se nosa, čak i kad izgleda da je prerasla nosanje, kad izgleda omatorelo čak i za držanje za ruku. Voli da joj se obraduješ ko prvog puta i da je tako pomaziš, kao prvi put, a možda je hiljadustoti.
Ona voli kad ništa u vezi nje ne brojiš i ne računaš i ne ponašaš se kao matematičar već kao alhemičar, na primer.
I nju baš briga, kad je iskrena i čista, što neko njeno nosanje vidi kao teret, jer ljubav zna da onaj ko nju vidi kao teret, takvu je i živi.
Zamislila sam kako, u tom momentu, ova rečenica mame, ulazi u uši svih ovih ukočenih ljudi (jer da nisu ukočeni možda je ne bi čuli ili bi je prečuli ili bi je odgurnuli ko muvu od sebe) i kako će oni sad kad se odkoče svi videti zagrljaj ove mame i njene petogodišnje ćerkice kao nešto najlepše što su tog dana mogli da vide".

"U Ulici Kralja Petra Prvog, ispred ulaza u glavnu poštu, devojčica sa velikom štrikanom kapom na glavi, levim obrazom se mazila o maminu desnu ruku. Umiljavala se ko mače. Svakim pokretom pomerala joj se kapa na glavi, otkrivajući sve više malo uvo sa srebrnom minđušom. Kad je kapa skroz skliznula sa uva, devojčica je onda i obraz i uvo trljala o maminu golu ruku.


Tako su hodale nekoliko koraka ispred mene. Nespretno, jer je devojčica oslonjena na maminu ruku, usporavala obema kretanje. Nigde se njoj nije žurilo, ona je htela da se mazi, baš tu, sada, i samo to je važno.

 

PROČITAJ JOŠ: Šta će detetu igračka od 4.000 dinara

 

Posle desetak metara, mama je čučnula kraj nje u dugačkom sivom kaputu, ne mareći što je staza mokra i blatnjava. Zagrlila je devojčicu kao da ju je tek iz sebe porodila, tom silinom i nežnošću, istovremeno, i podigla u zagrljaj.


Rasplačem se. Nisam jecala, ali su mi suze krenule i nisu stale sve dok na tri metra od mame i ćerke i pet od mene starija žena sa kupljenim novinama nije rekla:
„Tolika devojčura, a hoće da se nosa“. Prelomila je novine na pola i stavila ih u torbu pored hleba i mleka.
„Svako nosi ono čime se hrani“, odgovorila je mama i zaustavila svet u 10:47 nedaleko od Pošte, blizu supermarketa iz kog su izlazili ljudi koji su se, tako sam ja to videla, ukočili kada je ova rečenica izašla u vazduh. Svako onako kako je njome zateknut.


I baba je ostala ukočena, otvorenih usta. I ja iza babe. Mozak mi je razumljivo radio, samo telo nije moglo korak ni napred ni nazad. I srce je radilo, i baš zbog toga što je radilo, ja sam ponovo počela da plačem, ali sad sam jecala. Nisam mogla da pomeram ukočena usta, ali je zvuk jecaja izlazio nekako iz njih.


Prvo, jer sam čula lepotu koju je mama devojčice rekla u samo šest reči. Drugo jer mi je u tom momentu falilo moje dete u rukama. I treće jer je baba potvrdila koliko su neki ljudi zaboravili da ljubav, ako je čista i iskrena, nikad ne može biti teret koliko god godina da ima.

 

PROČITAJ JOŠ: Imaš zdravo i srećno dete, zar to nije dovoljno da i ti budeš srećna?

 

Ne može biti teret čak ni kad joj se noge vuku po podu, a ti je prigrljapio i nosaš je u zagrljaju, skoro veću i od tebe samog. Jer nije ti teška.

Onaj ko živi čistu ljubav zna da ona voli da se nosa, čak i kad izgleda da je prerasla nosanje, kad izgleda omatorelo čak i za držanje za ruku. Voli da joj se obraduješ ko prvog puta i da je tako pomaziš, kao prvi put, a možda je hiljadustoti.


Ona voli kad ništa u vezi nje ne brojiš i ne računaš i ne ponašaš se kao matematičar već kao alhemičar, na primer.
I nju baš briga, kad je iskrena i čista, što neko njeno nosanje vidi kao teret, jer ljubav zna da onaj ko nju vidi kao teret, takvu je i živi.


Zamislila sam kako, u tom momentu, ova rečenica mame, ulazi u uši svih ovih ukočenih ljudi (jer da nisu ukočeni možda je ne bi čuli ili bi je prečuli ili bi je odgurnuli ko muvu od sebe) i kako će oni sad kad se odkoče svi videti zagrljaj ove mame i njene petogodišnje ćerkice kao nešto najlepše što su tog dana mogli da vide".

 

Autor: Jovana Kešanski

Izvor: noizz.rs

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Za sve nas koje ne volimo da peglamo!
Mnogim ženama se želja ostvarila! Mašina za peglanje i slaganje veša. Ova čudo-mašina će se 2018. godine naći u prodaji.
10
15 fotografija žena na poslu za praznik rada
U čast Dana žena, NATIONAL GEOGRAPHIC je prikupio 15 fotografija koje prikazuju žene tokom rada širom sveta.
3
VEGETA U NOVOM RUHU NA POLICAMA U SRBIJI
Ikona domaće kuhinje dobila je savremeni dizajn, zadržavajući prepoznatljiv ukus i tradiciju.
3
Božić, Božić blagi dan
Božić, Božić, blagi dan, Blagog Hrista rođendan, Božić, Božić, svetli dan, Sav svetlošću obasjan.
3





Sestra je blago, a to dokazuje i nauka!
Ako imate sestru, onda znate da imate blago - nekoga ko vas uvek podržava, savetuje vas i ponekad je previše iskrena, al...
13 znakova da imaš najboljeg muža na svetu
Ako tvoj suprug radi stvari sa ovog spiska, osvojila si najveći dobitak na "bračnoj lutriji".



image
Sanidej
Želela bih da podelim svoje pozitivno skustvo sa Cortinat kremom.
Cortinat sam počela da koristim kada je beba imala problem sa pelenskim ojedom. Delovao je brzo i posle nekoliko mazanja ublažio crvenilo i regenerisao oštećenu dečiju kožu. Nije prošlo mnogo i ponovo sam se vratila ovoj sjajnoj kremi. Stres i hronični umor bili su uvod za muku koja me je zadesila-seboreični dermatitis na licu. Koža je bila ispucala i ljuspasta, svrbela je i crvenela se. Izgledala sam uzasno, tako sam se i osećala. Cortinat mi je posle svega 3 dana terapije doneo olakšanje- svrab je prošao, crvenilo se smanjilo, kao i perutanje kože. Problem sa ovom bolešću je što se često vraća, ali znam da ću uz pomoć Cortinat kreme uspeti da ublažim simptome. Ova sjajna krema mi je pomogla i nakon ujeda komaraca smanjivši otok i crvenilo. Zbog toga je moj izbor uvek Cortinat krema, boljeg prijatelja koža nema.  Više >>
image

Anketa

Како се решити цуцле?
пеперутка16

Моја ћерка (23 месеца) користи цуцлу само ноћу када иде на спавање. У вртићу је одвикавана од цуцле поподневном дремком, тако да мислим да је време да се потпуно реши цуцле. Како сте помогли детету да се реши цуцле?

Click Here