Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Tekst ispred vas je nastavak teksta Razvoj motorike kod dece sa Daunovim sindromom (1. deo), i u njemu ćemo dati pregled razvoja motornih veština od pete godine do adolescencije.
5-8 godina
U ovoj fazi kada vaše dete krene u školu trebalo bi da bude sposobno da pokreće i koordiniše manje mišićne grupe i zglobove u šaci i prstima, kao i zglobu ruke. Počeće da obavlja rutinske poslove samostalnije kao što je oblačenje i odlazak u toalet, a nastaviće da jača osnovne bazične sposobnosti koje će mu pomoći u novim aktivnostima kao sto su sport i rekreacija. Imaće bolju kontrolu i korrdinaciju ruku, pa će moći da uživa u aktivnostima sa loptom.
Stabilnost: baca i hvata loptu, otvara i pridržava vrata, preskače konopac i čisti pod;
Bilateralna koordinacija: slaže stvari, savija peškir…briše sudove, evidentna je dominanatna ruka, niže perle na žicu;
Čulna obrada: koristi, nosi ranac i služi se kompjuterskim mišem;
Manipulativna spretnost: otvara posude, pokreće svaki prst pojedninačno, uključuje lampu (koristi prekidače), igra se sa kockicama duplo, lego… drži olovku sa tri prsta;
Samopomoć: koristi viljušku i kašiku sa lakoćom, sam sebi sipa piće u čašu, češlja se sam, pere zube, oblači se i svlači uz podršku i počinje samostalno da otkopčava dugmad;
Vizuomotorna koordinacija: počinje da crta jednostavnije crteže, seče makazama po liniji i pokušava pod uglom, koristi lepak;
Slobodne aktivnosti: boji bojanke, sluša muziku, ide na sport, plivanje, učestvuje u aktivnostima sa loptom, aktivnosti u kući- pomaže prilikom raspremanja stola, čisti i briše prašinu.
9-12 godina
Usavršavaće životne veštine koje zahtevaju više spretnosti, takođe verovatno će moći brže da obavlja poslove. Sve do ovog doba fine motoričke sposobnosti kao što su pisanje i kopčanje odeće će zahtevati dosta koncentracije i verovatno će ih raditi sporo. Do adoloscencije pokreti šaka za određene rutinske aktivnosti bi trebalo da bivaju sve više automatizovani i da zahtevaju manje napora i koncentracije. Iako će vaše dete možda imati poteškoća sa vezivanjem pertli, dugmadima na rukavima i ostalim sličnim aktivnostima, ono će najverovatnije biti sposobno da se samostalno obuče uz manju fizičku podršku. Fina motorika bi trebalo da bude dovoljno razvijena da mu omogući upotrebu tastature, sviranje muzičkog instrumenta, učešće u jednostavnim aktivnostima crtanja i pravljenja stvari (plastelin, glina, makaze, lepljenje, sklapanje).
Stabilnost: koristi snagu ruku, podiže i nosi, čisti npr sneg lopatom, ljulja se viseći sa šipke;
Bilateralna koordinacija: vezuje čvor, meša i deli karte;
Čulna obrada: igra video igrice, ume dobro da koordiniše prstima i pogodi potreban tajming, može da stavi rukavice, pere kosu;
Manipulativna spretnost: otvara pakete, drži olovku pravilno, koristi zreo troprsti hvat, lista knjigu razdvajajući prste;
Samopomoć: koristi dugmad i rajsfešluse, skroz samostalno obavlja ličnu higijenu (kosa zubi kupanje), koristi nož za sečenje;
Vizuomotorna koordinacija: piše ili koristi kompjuter za pisanu komunikaciju, koristi makaze;
Slobodne aktivnosti: individualni i timski spotovi razvija hobije, kreativno stvaralaštvo;
Životne veštine: priprema jednostavniju hranu, ume da namaže namaz na hleb i obavlja jednostavnie kućne poslove.
Tim Centra Viva Verbum je vođen uverenjem da je podrška detetu sa teškoćama u razvoju onoliko uspešna koliko i mreža podrške njegovim roditeljima, a to znači celoj porodici. Stoga smatramo da je ključno za uspešan tretman osnažiti roditelje, obezbediti im mesto i vreme samo za njih, u kojem će moći da iskažu svoje strahove, brige, otpuste teške emocije i postave pitanja.
Telefon: 064-953-44-16 Email: office@vivaverbum.rs Adresa: Miloša Zečevića 8, Beograd
|
Nekoliko saveta za roditelje
· Obratite pažnju na to da li je vaše dete spremno za aktivnost koju pokušavate da ga naučite tj. da je stepen zrelosti nervnog sistema, kognitivnih sposobnosti i motorne kontrole dovoljan da bi učilo određenu veštinu;
· Da li je pažnja dovoljno razvijena, tj. da li dete može dovoljno dugo da održi pažnju na zadatku da bi naučilo veštinu, jer mogu biti lako ometeni različitim distraktorima;
· Počnite od trenutnog nivoa na kojem je dete, postavite kratkoročne ciljeve i imajte na umu da ono što pokušavate da ih naučite, za njih treba da ima smisao tj. da dete vidi poentu u tome što radi. Jer ako je za njih smisleno biće i motivišuće. Na primer uvežbavanje stavljanja štipaljki na ram ili konopac možda im neće biti zanimljivo ali kačenje njihovog kupaćeg kostima ili veša na kanap verovatno hoće;
· Multisenzorno okruženje i pristup olakšavaju učenje. Istraživanja pokazuju da deca sa Daunovim sindromom imaju sužen kapacitet auditivne memorije i da teže usvajaju informacije primljene samo auditivnim putem, pa će vizuelna, senzorna i motorička podrška olakšati učenje;
· Razložite zadatke na manje celine i savladavajte jednu po jednu;
· Radujte se zajedno sa detetom svakom malom koraku, ohrabrite i pohvalite ga za svaki uloženi napor, i budite strpljivi jer će vaše dete neke veštine učiti i poboljšavati tokom celog svog života, pa je važno da bude motivisano.
Mariane Bruni, Fine motor skills in children with Down Syndrome
Sahagian, Sandra D. A Fine Motor Program for Down Syndrome Preschoolers: A pilot study University, Hamilton, Ontario 1985.
PROČITAJ JOŠ: Razvoj motorike kod dece sa Daunovim sindromom (1. deo)
Autor: Viva Verbum
Kada ste roditelj deteta koje ima problem, nedostatak, dijagnozu ili bilo koju drugu poteškoću u svakodnevnom funkcionisanju često dođe trenutak kada i samo dete zatraži odgovore, jer primeti da se možda razlikuje od ostale dece u njegovom okruženju. Tada na scenu stupamo mi- roditelji, odrasli.
Međutim, to sto smo odrasli ne znači da uvek znamo sve, niti da imamo prave odgovore, pa iako za našu decu želimo najbolje, često se dogodi da se i sami spotaknemo i osetimo zbunjeno. U tekstu koji je pred vama, možda pronađete neke smernice ili savete koji bi mogli da vam olakšaju suočavanje sa pitanjem : „Mama, jesam li ja drugačiji?“ i nekim drugim sličnim pitanjima.
Dete shvata da se razlikuje od ostalih, a ako se o tome ne govori ili se izbegava tema, vrlo lako bi moglo razumeti da se radi o nečemu što je “loše” ili “nepoželjno”. Samim tim bi se moglo osetiti manje vredno , nepoželjno , nesigurno ili odbačeno.
Za decu mlađeg uzrasta dečije knjige o određenoj vrsti nedostatka mogle bi na jednostavniji i detetu bliži način objasniti njegovo stanje, a takođe mu pokazati da postoje i druga deca koja se bore sa istim problemima. Ako ne postoje knjige sa takvom tematikom , pokušajte da osmislite sami priče na neku od sličnih tema.
Razgovarajte sa detetom o izazovima sa kojima će se susretati, načinima na koje je moguće prevazići poteškoće i pokažite mu da postoji način da se poteškoće savladaju.
Ukažite detetu ili zajedno sa njim otkrivajte šta je to što ga interesuje , u čemu je dobar i negujte te veštine. Osećaj da je u nečemu dobar ili bolji od ostalih utiče pozitivno na njegovo samopouzdanje i sliku o sebi.
Vi kao roditelji igrate važnu ulogu u tome kako vaše dete sebe vidi i doživljava. Možete ga na primer pitati da vas nešto nauči i posle toga ga ohrabriti sa rečima: “ Znao sam da ti to možeš!” i sl. Deca treba da se osećaju važno i kompetentno da bi imali motivaciju za učenje i napredak.
Omogućite vašem detetu a i vama da se izbegne frustracija kad god je to moguće. Ukoliko dete ima teškoće sa rešavanjem određenih zadataka pokušajte pojednostaviti aktivnost pre nego što se dete naljuti ili odustane. Takođe je važno da postavite realne ciljeve koji su lako dostižni , što će vašem detetu omogućiti da izgradi samopouzdanje i veru u sebe.
Pohvalite ga ukoliko je njegov uspeh ili ponašanje za pohvalu, ali isto tako ukažite na ono što je nepoželjno ili neprihvatljivo u ponašanju. Budite jasni i dosledni u tome što radite.
Promo objava