I ne, ne poredite nikakvu ljubav s onim kako voli majka. Foto: Freepik.com

/11 /11

Jer to za šta su majke sposobne za ono što rode, taj osjećaj da bih se i vazduha odrekla evo sad, na pola ove rečenice, samo da bi ona disala, to mogu samo majke.

Mogu i očevi, ne galamite, ali na drugi način.

Majke znaju kako dišeš.
Majke vide tri koraka ispred.
Majke su i lavice i slonice i kokoške.
Majke te vole samo zato što si živa.

Ponekad je pogledam i doslovno osjetim divljenje samo zato što postoji i diše. Dovoljno je.

Mnogo sam se bojala da će me to što sam odrastala bez majke kao uzora oštetiti na način da ja neću znati da budem majka njoj, da ću nekako dio tog mog tereta prebaciti na nju i učiniti njeno odrastanje uz mene koja tražim to mamino krilo - mnogo težim.

Ali nije. Nije nimalo.

Jer sam se ja, dok se ona dizala na noge, dizala na sve svoje emocionalne kapacitete (hvala terapiji).

Ne možeš ni sa kim biti u dobrom odnosu ako nisi zakrpila sebe, barem toliko da ne hodaš otvorenih rana po svijetu čekajući da ti neko bude flaster.

Ne ide.

Mnogo bih voljela da imam majku.

Da me ta jedna osoba na svijetu voli kao što ja volim Lolu.

To mora biti sasvim poseban osjećaj. Znati da je nečija ljubav zauvijek tvoja.
U šta god te život pretvori.

I ne, ne poredite nikakvu ljubav s onim kako voli majka.

I da te sad, ovog trenutka, voli svaka živa osoba na svijetu - majka te ipak voli nježnije. Jer u njoj si rasla, u njoj ti je srce zakucalo prvi put, njeno tijelo ti je pravilo hranu, milion puta je boljelo, a ona se smijala. I opet bi.
I opet bih.

Za sve dobre majke koje svojom ljubavlju čine živote lakšim.

O onim ženama koje su rodile pa se u toj ulozi nisu snašle ćemo neki drugi put. Ni njima nije lako.

Večeras samo o ljubavi.

Brankica Raković

Izvor: Instagram/brankicarakovic