Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
I pored neizmerne želje parova da se ostvare kao roditelji, ponekad je to apsolutno neizvodljivo. Čak i brojni pokušaji vantelesne oplodnje (VTO), iz nekog razloga, završavaju se neuspehom. Iako preciznih podataka nema, procenjuje se da u Srbiji više od 400.000 parova ima problem da ostvari potomostvo, a izostaju i podaci koliko se beba vantelesnom oplodnjom rodi, jer ne postoji VTO registar. U takvim okolnostima mnogi parovi bi pristali na surogat materinstvo, gde bi druga žena izvela trudnoću do kraja, ali je i to kod nas zakonom zabranjeno.
Zašto se na surogat materinstvo gleda sumnjičavo, da li ga treba odobriti, kako se druge države ponašaju u sličnim situacijama, objašnjava dr medicinskog prava Hajrija Mujović iz Centra za pravna istraživanja Instituta društvenih nauka:
- Zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji iz prošle godine zabranjuje surogat materinstvo kod nas, bez obzira na to što svaka VTO nije uspešna. To, naravno, ne sprečava parove iz Srbije da surogat majke potraže u drugim zemljama gde je njihovo postojanje dozvoljeno. Najčešće se odlučuju za Ukrajinu, Rusiju, Grčku ili neku drugu zemlju, gde je surogat materinstvo zasnovano na humanim i prijateljskim osnovama, a nije komercijalizovano, odnosno ova vrsta usluge se ne plaća.
* Možete li to preciznije da objasnite?
- Situacija je različita od zemlje do zemlje gde je surogat materinstvo dozvoljeno. U Rusiji je, na primer, obavezno da surogat majka ima sopstveno dete, u Ukrajini i Holandiji to nije slučaj, dok se u Engleskoj ova vrsta usluge naplaćuje. U Grčkoj je zakon to rešio na vrlo fleksibilan način. Naglašeno je da je surogat materinstvo kao način prevazilaženja steriliteta žena, dopušteno iz humanih razloga. Da bi se ono i ostvarilo neophodni su zdravstveni nalazi i surogat majke i budućih roditelja. Procenjuje se i psihičko zdravlje surogat majke, pri čemu ona ne sme da bude starija od 50 godina. Može biti srodnička u okviru porodice, gde u obzir dolaze sestra ili majka, a van porodičnih okvira je isključivo iz humanitarnih razloga i besplatna.
* Može li surogat majka ovakvu situaciju da zloupotrebi u smislu osporavanja materinstva druge žene?
- Zakon je jasan, tako da to nije moguće. U Grčkoj se surogat majkom smatra žena koja je za to dobila sudsku dozvolu. Osporavanje materinstva je moguće samo ukoliko bi se uzela jajna ćelija surogat majke. Ali takve situacije se takođe predviđaju i procenjuju. U svakom slučaju, do krivičnog gonjenja dolazi ukoliko se prekrši ma koji propis, naplaćuje ili reklamira surogat materinstvo. Zbog zakonske preciznosti nema zloupotrebe, što bi moglo da posluži kao dobar primer za naše uslove, pošto je Zakon o zabrani ionako usvojen a da nije išao na javnu stručnu raspravu.
* Da li smo mi u manjini među državama koje surogat materinstvo prihvataju?
- Suština je da u mnogim državama regulativa ne postoji ali se surogat materinstvo prećutno prihvata. S obzirom na strmoglavi pad nataliteta u većini razvijenih zemalja, može se razumeti i ovakav način postojanja surogat majki. Zasada je dopušteno u Velikoj Britaniji, Holandiji, Izraelu, Grčkoj, Rusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji, državama SAD i Australiji. Striktna zabrana postoji u Francuskoj, Austriji, Španiji, Nemačkoj, Švajcarskoj i Sloveniji.
* Koliko bi surogat materinstvo bilo od pomoći kod nas?
- Smatram da bi surogat materinstvo kod nas trebalo da se dozvoli, jer se stopa steriliteta kreće od 15 do 17 procenata. Na ovaj način bi se broj rađanja povećao što bi uticalo na natalitet, a istovremeno bi se otklonila potreba odlaska neplodnih parova u inostrane centre. O ovome treba da se izjasne i ginekolozi, jer oni najbolje znaju mogućnosti rađanja žena biomedicinski potpomognutim metodama. Uostalom, oni ionako pomažu parovima da nađu pouzdane surogat majke.
* Koliko je pravo na strani parova, tačnije žena?
- U pravnom smislu surogat materinstvo je opravdano sa stanovišta autonomije pojedinca koji ima pravo da odlučuje o svom porodičnom životu i svom reproduktivnom zdravlju. U ostvarenju tog prava naš Ustav ne uvodi nikakva ograničenja. Postojanje zabrana vređa pravo na slobodno odlučivanje o rađanju dece. Osim toga, surogat materinstvo u pravima gde je precizirano, jasno definiše ulogu surogat majke. To nije žena koja traži trudnoću, niti posle porođaja ima bilo kakva prava na dete koje genetski nije njeno. Ukoliko se država opire i ne želi da prizna ovakav način rađanja, a par se ipak odluči za surogat materinstvo u inostranstvu, postoje razni pravni načini da se dete uvede u državljanstvo matične zemlje. Jedan je da otac zatraži dokazivanje očinstva, a majka pristupi procesu usvojenja, naravno sopstvenog deteta.
* Šta je vaš savet za društveno-odgovorne kod nas?
- Imajući u vidu razna dobra rešenja, kao što je, recimo, u Grčkoj, naše društvo bi na ovu temu trebalo ozbiljno da razgovara i uključi sve pozvane stručnjake, od ginekologa pa nadalje. To je, uostalom, obaveza društva, koje bi se suštinski pokazalo humanim, jer bi se onima kojima je otežan put da postanu roditelji olakšalo. A sa povećanim brojem rađanja uticalo bi se i na popravljanje naše poražavajuće demografske stvarnosti.
NEJASNOĆE I NEDOUMICE
Postoji jedna krajnje čudna situacija - surogat materinstvo se osporava upravo iz lekarskih krugova koji su radili na zakonu, a koji najbolje znaju probleme pacijentkinja u praksi. To tek ne razumem, jer je reč o standardnim metodama za koje se zna koliki su im dometi. Tu se onda i nameće pitanje zašto neplodni parovi ili žene ne nalaze zdravstvenu i pravnu zaštitu u sopstvenoj zemlji, nego moraju da odlaze van Srbije. Mišljenja sam da su ovde prisutni elementi diskriminacije u pogledu mogućnosti rešavanja zdravstvenog problema u sopstvenoj zemlji. Jer, ranije se u inostranstvo išlo, a i sada se ide, za ono što ovde nije medicinski izvodljivo. A ovo je izvodljivo, a i ne iziskuje velike troškove - ističe dr Mujović.
Izvor: novosti.rs