|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Jess021: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 30.1.2016
Sva ljubav koju sam čuvala za nju je izašla iz mene. Tu smo se konačno upoznale. Gledala me svojim okicama kao da kaže da se isplati svaki momenat čekanja za prethodnih 5 godina, da sve suze i nerviranja više nisu bitni i da je ovo bilo njeno vreme da dođe. Suze same idu, čak i sad dok ovo pišem. Taj moment, dok su nas vozili u sobu, nikad neću zaboraviti. Tu je moj život dobio jednu sasvim novu dimeziju.
Ključne reči:

image
/11



DETALJI


Ringerajin korisnik: Jess021 

 
Datum: 05.10.2015.
 

Tip porođaja: prirodni porođaj
 
Broj dana u porodilištu: 3

Porodilište: GAK (Betanija), Novi Sad

Ocena porodilišta: 5 

Komentar ocene: Najbitnije da je moj porođaj prošao u najboljem redu i da je Lenka stigla živa i zdrava, ostalo nisam ni primećivala




PRIČA O MOM POROĐAJU


Januar 2015.

 

Treća vto, treće iščekivanje. Stomak me bolucka, očekujem da dobijem menstrauaciju svaki čas, agonija se nastavlja.

26.01.2015., 11. dan transfera idem da izvadim betu jer ne mogu više da živim u neznanju.. Dolazimo po rezultate, sestra na šalteru se smeje, beta pozitivna, kaže trudni ste. Oči mm pune su suza, a ja ceo dan nisam uspela da shvatim šta se dešava. Narednih dana beta se lepo duplira i sve ide svojim tokom. Cela trudnoća je bila super, sve školski.

 

04.10.2015.

 

Iako sam prethodne nedelje, svaki dan imala bolove u krstima, a nemam ni sad pojma da li su to bile kontrakcije, u nedelju poslepodne osetim isti bol, ali malo jači. Oko 20h se istuširam, uzmem torbu i pravac Betanija, koja mi je, ruku na srce, na 5 min od stana, ali za svaki slučaj da sam ja tamo.

Mm naravno sa mnom. Niijedno ne paniči, vrlo dobro sam pripremljena za porodjaj, znam da će sve biti u redu.

Moram napomenuti da doktorica malo zacudila kad sam rekla da idem na prirodan porođaj, ali ja sam tako htela od samog početka trudnoće i kad se Lenka okrenula glavicom na dole, nisam uopšte više imala sumnju, kao što sam zamišljala da ce proći porođjaj tako je i bilo, prevarila sam se samo u jednoj stvari, dužini trajanja istog.

Na prijemu doktorica koju baš ne obožavam, ali nema veze, ja sam došla da upoznam svoju ćerku i ništa mi neće pokvariti dozivljaj, pa ni ona. Na ctg-u kontrakcije, ali grlić čvrst i zatvoren. Obzirom da je u pitanju vto ostavljaju me na patologiji gde sam dobila injekciju bensedina  ne bi li pomogao da se otvaram, ali ništa. Urade mi dva pregleda, dotična doktorica, nakon kojih sam odmah prokrvarila, ali nema veze i dalje sam pozitivna skroz. Grlić otvoren čitav 1 prst.

Dok sedim u sobi na vezi sam sa mm, sestrom...sve je i dalje pod kontrolom.

Oko 1h me šalju na pripremu, sledi klistir, tuširanje, kreću malo jači bolovi i ja sva bitna počinjem školski da dišem, nemajući pojma šta me čeka, tj. kakvi su bolovi na koje se tako diše. Tu sam šetala nekih sat i po, nazvala mm i rekla da gasim telefon dok se ne porodim, euforija i kod mene i kod njega i dalje traje.

Nakon toga me vode u  pretporođajnu salu gde me prikljčuju na ctg, nekih pola sata bolovi su stali da bi, oko 3h kontrakcije bile na minut i toliko bolne da sam mislila da neću preživeti. Kad sam bila otvorena 3 prsta dr mi je probušila vodenjak, ali nista nije ubrzala. Svaka naredna vizita je bila slična, grlić i dalje čvrst, a otvaranje za pola prsta više., a beba se skroz spustila za izlazak. Bolovi su bili toliko jaki, a iskreno imam visok prag tolenrancije na bol, da me je oko 7h ujutro dr pustio da prošetam jer više nije bilo šanse da ležim, nisam više mogla izdržati i 100 puta sam pomislila zašto sam bila tako tvrdoglava kao mazga kad su mi svi lepo govorili da idem na cr.

U 8h sam bila otvorena 6 prstiju i nagoveste mi da će otvaranje sad ići brže, da ću biti gotova za dva sata. DVA SATA!!!

Pa ja to neću preživeti, pomislih.

Sledeći pregled u 8:30h, dr reče da se pripremam da spuštam bebicu da bi joj videli čuperak. Išla sam u školicu sve znam šta treba da radim.

U 9h kažu to je to, idemo na porođaj. Ustajem, obuvam papuče i tražim gumicu za kosu jer su nam u školici rekli da na porođaju visoko zavežemo kosu, babica me gleda u fazonu vidi ove lujke oko čega ona brine.

Ležem na sto i slušam babicu koja kaže da čim osetim bol guram najjače što mogu, slušam je i tako radim, bol prolazi. Uzimam vazduh i spremam se za sledeći napon koji već nailazi, guram još jednom i osećam njen svaki deo tela kako izlazi. Porođaj je bio gotov za minut. Sve je prestalo u sekundi. Odmah sam je čula kako plače. Stavljaju mi je na grudi, traže da pročitam ime i prezime i broj i da potvrdim da je žensko. Sve se dešava tako brzo, samo sam stigla da je poljubim i odnose je pod grejače. Kreće ušivanje, pitaju me da li boli, na šta je moj odgovor bio da to nije ništa nakon onog što sam prošla.

Kad su završili daju mi telefon. Zovem mm i u suzama mu govorim da je stigla Lenka, on sav izbezumljen od straha jer se nisam javljala nekih 8 sati, govori dobro dobro i u glasu mu osećam drhtanje, još uvek ne shvata šta sam mu rekla.

Narednih sat vremena telefoniram, zatim me prebacuju na sto da me voze u sobu i stavljaju mi Lenku na grudi.


Sva ljubav koju sam čuvala za nju je izašla iz mene. Tu smo se konačno upoznale. Gledala me svojim okicama kao da kaže da se isplati svaki momenat čekanja za prethodnih 5 godina, da sve suze i nerviranja više nisu bitni i da je ovo bilo njeno vreme da dođe. Suze same idu, čak i sad dok ovo pišem. Taj moment, dok su  nas vozili u sobu, nikad neću zaboraviti. Tu je moj život dobio jednu sasvim novu dimeziju.


 

Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

 

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
8
13 znakova da očekujete dečaka
Da li je moguće da postoje očigledni znaci koji nam mogu reći da ćemo biti ponosni roditelji malog dečaka? Čitajte dalje...
6
Dobijanje na težini po nedeljama trudnoće
Koliko je preporučljivo ugojiti se u trudnoći i zbog čega kilogrami tako naglo rastu?
6
Ultrazvučni pregledi u trudnoći
Ultrazvučni pregled je jedan od važnih elemenata kontrole i praćenja trudnoće.
6





Priče malih junaka: tvrdoglav kao mama, ti...
U 32. nedelji, moja vena je pukla, a posteljica se pokidala. Nikada neću zaboraviti kako stojim u sali u lokvi krvi i ra...
24 moćne fotografije ožiljaka od carskog reza
April je mesec podizanja svesti o carskom rezu. „Sve smo majke - nije važno kako smo donele svoje bebe na svet“.



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here