eugenija
|
Joj lude teme OTI Sad kad se setim tog dana, joj, hahaha... sve mi je kao neki san u glavi.. Odzvanja. Zaista se svi sećaju tog dana nekako posebno, jer tih dana u bolnici ležiš i samo razmišljaš da dođeš kući. Moj lola je taj dan flipnuo skroz. Dao mami da nosi bebu liftom, a mene zgrabio, digao me i spustio u naručju sa četvrtog sprata bolnice do prizemlja skrozzz.. Nosao me, ja sam vrištala, on se dernjao i urlikao i ponavljao : Volim te.....! Volim te.....! Volim te.....! Smejala sam se što od muke što od scene koja mi je bila za film, eboteee.. Kako bih volela da vam to mogu dočarati... Ljudi moji, koji je to bio flip.. kako silazimo sa spratova, tako ljudi okolo i one neke sestre i doktori sa drugih odelenja imaju face svi ko jedan.. Začuđujuće, zbunjujuće i mnogo su me podsetili na Gustava u nekoj sceni kad se sav zbuni (Kako ovo??? ).. Joooj, hahahaha.. Dole kad smo sišli, scena neočekivana skroz - tamburaše doveo i počeše da sviraju "Na morskome plavom žalu"... Ako zanemarimo to da baš nisam bila za tamburicu, (MENI SE SAMO IŠLO KUĆIII), i bila sam malo luda totalno, gledajući jel mama dobro drži bebu, ipak mi je prijalo, ne mogu reći da nije. Drugari su mi iskočili iza kioska koji se nalazi tu ispred bolnice i kupili sve banane koje su tu bile, jer sam pre u trudnoći još, ukebala taj kiosk sa bananama i rešetkama, ima negde slika tih banana na temi Porodilište Paprikovac, pogledajte ako vam se bude dalo... Oni su sve te banane pokupovali, i oslobodili taj mnogo smešan izlog, tako da je ostao praz prazan.. Joj ... Nisam očekivala da će društvo da dođe, ali mi je naišao baš neki olakšavajući osećaj slobode kada sam ih ugledala. Osetila sam ponos i radost što su uz mene. Posle sam, dok su svirali "Zaustavite Dunav" već lagano pizd*la, jer sam se nameštala kako da sednem u kola, a da rana što manje boli..
_____________________________
ŽENA JE STENA!
|