|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Ivana.stosic: Moja porođajna priča

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 18.8.2010
Dođe babica, dere se što zovem telefonom, pa kad ja dreknem na nju, pa počnem da psujem, sad kad te do'vatim ovako gabaritna i plus trudna neće ostati od tebe, zovi doktorku. Dođe dežurna doktorka, da vidi koliko sam otvorena.

image
/11




DETALJI
 
Ringerajin korisnik: Ivana.stosic
 
Datum: 27.02.2010.

Tip porođaja: prirodni porođaj sa indukcijom, sa epiziotomijom
 
Broj dana u porodilištu: 5

Porodilište: GAO Vranje

Ocena porodilišta: 1
 
Komentar ocene: Užasno prljavo, toaleti ne rade, voda curi na sve strane, svi nenormalni počev od čistačice preko sestara do doktora

 



PRIČA O MOM POROĐAJU

 

Termin je bio 25.02. ali sam ja mislila da cu se poroditi ranije. Radila sam do dve nedelje pre termina i svaki put kad bih se penjala uz stepenice na poslu mislila sam da će beba ispasti već na pola puta, pogotovu kad bih potrčala da što pre stignem na sprat. Kad ono CTG redovno na kontroli pokazuje NIŠTA.

Doktor kog sam izabrala u bolnici odlučuje da me tog dana kada mi je termin ostavi u bolnici jer tobože tu sam sigurna i sigurno ništa ne može da krene naopako. Bolje tako nego da si kući, kaže. OK, šta ću prihvatam, uzimam svoju torbu i pravac soba gde žene održavaju trudnoću. Smeštam se, polako svi zovu i pitaju šta je i kako je. Smeštaj užasan, posteljina pocepana, kreveti visoki, i uopšte mi nije jasno ko ih izmisli kad trudnica ne može da se popne normalno na takve krevete. Pregled + CTG i ode moj doktor. Od 14h ne možete videti medicinsku sestru a kamo li doktore i zato mi nije apsolutno jasno doktorova konstatacija da je bolje da budem u bolnici nego kod kuće, a na kraju da stvar bude jos gora, devojka koja je prošla termin kao i ja i čak bila otvorena 2 prsta, izgubila je svoju bebu, nažalost umrla je a da to nije nije ni primetio. I tako ja već pet dana u bolnici kao budala a nista se ne dešava.

Moj doca kaže da me ne uključuju na indukciju jer mi je jak grlić i da nema šanse da se otvorim i na kraju cu završiti sa bolovima na stolu, a onda verovatno će mi odraditi i carski rez pa ću proći duple muke, bolje da sačekamo i stavio mi trećinu vaginalete za otvaranje PROSTIN. Ništa ni sutra dan, vaginaleta ne deluje, kaže on je ceo dan dežuran ako možemo negde da kupimo te vaginalete da mi stavi još jer njemu više ne daju trebovanje za tu nedelju. Okrenusmo sve i jedino nadjosmo u Beogradu al' će stići tek sutra pa na kraju nista od toga. 19H, odlazi moj doktor.

Posle pola sata dobijam bolove. Ništa strašno al' ih osećam, na po dvadesetak minuta. 23h javljam se dežurnoj sestri da imam bolove jer su sad već krenuli da bole... ohoho. Vode mene u pripremu, kače na CTG, i jedna od dve dežurne babice kaže da idem da spavam jer se neću poroditi do jutra, tek kad prodje jutarnja vizita pa će videti šta će sa mnom. Ponoć... ostadoh sama. Ležim ja u krevetu, tišina i samo ja koja dišem kao životinja na samrti. Javim mužu da nema ništa od poradjanja i kao legnem da spavam.

Aha... malo sutra što bi rekla moja baba. Dišem ja tako, dišem, boli... zovem babicu, dodje žena, prodra se da legnem da spavam i ode. Sto puta idem u wc, dišem, hladno mi, drhtim, a znojim se. Bože šta mi je sve ovo trebalo. Pogledam na sat, 2 sata....a uuuuuu al' vreme leti. Ma boli ovo kao đavo, ja da izdržim nema šanse ovako do ujutru, sad ću da ih zovem pa nek' me seku al' bar neću osetiti najjači bol jer ako ovo nije za porađanje onda ja dalje ne mogu.

Zovi, deri se, nema nikog... Korak na mogu da pustim. Odjednom, teči......... puko vodenjak, osetim neki čudan nagon da sve izbacim iz sebe....... gotovo je, kreće.... deri se i dalje niko. Pa mobilni u ruke pa zovi centralu, pa tražim porodilište, i javi se babica posle duge zvonjave telefona. Reko, dolazi ovamo, zovem iz pripreme, ne mogu da se pomerim, porađam se sama. Dodje ona, dere se što zovem telefonom, pa kad ja dreknem na nju, pa kad počnem da psujem, sad kad te do'vatim ovako gabaritna i plus trudna ništa neće ostati od tebe, zovi doktorku. Dođe dežurna doktorka, pa ajde popni se ovde, da vidi koliko sam otvorena. Ja jedva se popeh, morale su da mi dižu noge jer ja nisam mogla. Žena samo reče brzo na sto.

Gurnuh jednom, drugi put, treći....olaksanje. Njen plač, moja Melanija. Gotovo. Ocena 10, ne mogu da verujem. Posle par minuta još jedan napon da bih izbacila posteljicu. Doktorka me ušila, samo me malo secnula a ja to uopšte nisam osetila i ode. Odoše svi. Ležim tako sama na stolu. Dođoše babica i još jedna koja je bila tu dok sam se porađala. Uzimaju podatke i ja opet ostajem sama da ležim tako dva sata. Daju mi mobilni. Zovem sve redom, šaljem poruke, logujem se na face i kucam.... 3:05h, devojcica, 3400gr, 52cm.

Sve ovo nije bilo toliko strašno. Odlučujem rodiću bar jos četvoro. Iz ove perspektive, mogu da kažem da odluka ipak nije konačna.


Želite da nam pošaljete svoju porođajnu priču?
Pročitajte kako - na forumu Porođajne priče!

 

VTP. Pomalo sam razočarana dok taj dan idem od doktora. Ništa se ne dešava. Kontrakcije nisu dovoljno jake, grlić zatvoren. Ne znam šta sam očekivala, valjda zato što sam se danima šalila kako moja je bebana kao Švajcarac i čeka baš termin, pa sam se navikla na tu pomisao. I opet celo popodne i veče sam u šetnji ne bi li se nešto desilo. Ništa.
Veče provodim ispred kompjutera ćaskajući sa ekipom na Ringeraji, a malo i igrajući Kaladonta. Oko pola deset počinje da me peku leđa i ustajem da se razmrdam. I kao svaka trudnica, odmah moram do WC-a. I dok se brišem, imam šta da vidim: krvava sluz. Onako uzbuđenja izlećem iz kupatila i mlatim papirom ispred muža i govorim: “Ispao mi sluzni, ispao mi sluzni!”. Čovek me gleda kao da sam jela bunike, i zbog toga se smirujem i odlazim da javim vest na RR. Svesna sam da se dalje čeka. Istuširala sam se i legla da spavam. Oko dva počinju bolovi koji mi remete san. Merim na koliko, budim muža i govorim mu: „Krenule su mi kontrakcije. Sad su na 10 minuta, ne mogu da spavam, odoh u dnevnu sobu da peglam, a kad budu na 5, budim te da idemo u Betaniju.“ Jadan čovek, ne verujem da je uspeo više da zaspi. Ja dišem, peglam, ne jedem, ne pijem ništa, i dišem, dišem. Oko pola sedam muž ulazi u sobu i gasi mi peglu (ja u panici – ostalo mi još veša) i kaže da više ne može da me sluša i da me vodi da budem pod nadzorom doktora. Pokušavam to da odgodim, bojim se da neću biti dovoljno otvorena i da mi ne gine indukcija, ali on ne popušta.
Nešto posle sedam dolazimo. Čekam, smena je. Subota. Uzimaju mi mere i odrađujem proces klistiranja. Dok čekam, šaljem redom ljudima obaveštenje mobilnim gde sam i šta se zbiva. Oko 8.20h dolazi babica po mene i vodi me u pretporođajnu sobu. Tri kreveta, nas dve. Doktorka me pregleda, 5cm sam otvorena i raspara mi vodenjak. Priključuju infuziju (a kasnije pokontam da je to stimulacija) i CTG. Vreme prolazi mirno. Kontrakcije sve duže i jače, leđa peku. Ja samo dišem i držim oči zatvorene. I dišem. Neću da budem glasna, obećala sam sebi. Ova cimerka vrišti, ustaje, mene hvata nervoza, ali samo govorim sebi: diši, diši. Spavam između kontrakcija. Vreme brzo curi. 9 sati. Počinje faza mešanja sa naponima. Zastenjah, pomislih: „Ne mogu ja ovo“, a zatim: „Još samo malo, beba je tu, diši, još samo malo.“ 10h. Doktor me pregledava i kaže da sam spremna, naponi su tu, potpuno otvorena, ali babica sugerira da prvo probamo da spustimo bebu, jako je visoko. Slušam sve šta govori, ali beba ne mrda. Usput me kritikuju što sam bila previše fizički aktivna u trudnoći, mišići karličnog dna su mi suviše jaki.
11.15h. Doktorka kaže da pređem na tvrdi sto. To mi je inače profesorka i umesto da šutira iz sale prisutne studente na internatu, koristi priliku da me upoznaje sa njima. Babica mi kaže da guram i činim to. Zaseca me, kaže da joj se beba čini suviše velikom u odnosu na ono što su mi rekli na UZ. Idemo, napon, i eto je glavica. Ponovo, ajmo,  napon, ali ja ne osećam donji deo tela. Doktorka i sestra naležu na moj stomak i osećam kako se olakšanje širi mojim telom. Gledam moju bebi kako se rađa. Plače. 11.31h. Stavljaju mi je na grudi i ona pronalazi moj pogled i, za nepoverovati, smiruje se u momentu. Kažem joj: “Hej, pa zdravo ti!”. Uzimaju je da je kupaju i mere. Ja se izvinjavam babici što nisam bolje sarađivala, ona mi se u neverici smeje. Kaže da se meni treba čestitati što sam bila toliko racionalna sve vreme. A i da je ovo bilo za carski rez, jer je beba kilogram teža od predviđenog.
A ja sam samo srećna. Babica mi dodaje mobilni da podelim vest, zovem muža i kažem: „Mi smo se rodili!"

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
7
Rh negativna krvna grupa - rizik za majku ...
Ukoliko u krvi imate Rezus protein onda ste Rh pozitivni (+), kao i većina ljudi, a ako ga nema onda ste Rh negativni (-...
6
Da li je sigurno uzimati aspirin tokom tru...
Da li je uzimanje lekova u trudnoći sigurno jedno je od najčešćih postavljanih pitanja među trudnicama, a danas vam odgo...
5
Proširene vene u trudnoći
Šta su proširene vene?
4





Epiduralna anestezija – prednosti i nedostaci
Epiduralna anestezija je ono o čemu sve trudnice ili žene koje razmišljaju o bebi razmišljaju, bilo da su stare i mlade,...
Spisak porodilišta u Srbiji - Beograd
U Srbiji trenutno postoji 76 zdravstvenih ustanova u kojima se naše buduće mame mogu poroditi. Pogledajte spisak za Beog...



Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here