Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Šta su male boginje?
Uzročnik morbila je RNK virus, familija Paramyxoviridae, rod Morbillivirus. Virus je neotporan u spoljašnjoj sredini, a nalazi se u nazoferingealnom sekretu, urinu i krvi 2-3 dana pre pojave simptoma bolesti i jedan dan nakon pojave simptoma bolesti. Morbili su kosmopolitsko oboljenje i javlja se u svim delovima sveta. Novorođenčad su zaštićena u prvih 6 meseci života pasivnim, transplacentarnim putem prenetim imunitetom od majke, ukoliko je prebolela morbile. Rezervoar infekcije je čovek, izvor infekcije je nazofaringealni sekret obolele osobe. Put širenja infekcije je kapljični, a ulazna vrata infekcije su sluzokože konjuktiva i gornjih partija respiratornog trakta. Javlja se u endemoepidemijskom obliku najčešće kod dece predškolskog i ranog školskog uzrasta. U našoj sredini pokazuje sezonski karakter javljanja, sa maksimumom oboljevanja u jesen, zimu i proleće.
Kako se bolest prenosi?
Rezervoar infekcije je čovek, izvor infekcije je nazofaringealni sekret obolele osobe. Put širenja infekcije je kapljični, a ulazna vrata infekcije su sluzokože konjuktiva i gornjih partija respiratornog trakta. Javlja se u endemoepidemijskom obliku najčešće kod dece predškolskog i ranog školskog uzrasta. U našoj sredini pokazuje sezonski karakter javljanja, sa maksimumom oboljevanja u jesen, zimu i proleće.
Inkubacija kod morbila je ustaljenja i iznosi 10 - 11 dana. Protiče bez simptoma, a u poslednjoj trećini inkubacionog perioda bolesnik je infektivan.
Bolest protiče kroz tri stadijuma:
-kataralni stadijum - predstavlja početak bolesti i odlikuje se kataralnim promenama na sluzokoži konjuktiva, nosa i nižih delova disajnih puteva. Traje 3-4 dana, počinje postepeno sa znacima opšte infekcije. Temperatura postepeno raste, bolesnik je malaksao, umoran, neraspoložen, bez apetita. Tegobe se svakog dana pojačavaju i pri kraju kataralnog stadijuma javljaju se specifični znaci bolesti. Koplikove mrlje se javljaju na bukalnoj sluzokoži i imaju izgled posutog griza na hiperemičnoj sluzokoži, neskidaju se i čvrsto su spojene sa sluzokožom. Javljaju se pri kraju kataralnog stadijuma, obično 36 časova pre pojave ospe, održavaju se 11-24 časa. Objektivnim pregledom, nalazi se konjuktivitis, rinitis, koža lica je bleda, sluzokoža ždrela i tonzila je hiperemična. Nije prisutna ospa po koži, ali ne mekom nepcu se može videti enantem.
-osipni stadijum - pri kraju kataralnog stadijuma nastaje kratkotrajno poboljšanje, a zatim pogoršanje sa porastom telesne temperature i opštim znacima bolesti. Ospa je vodeći klinički simptom. Javlja se najpre na koži glave iza ušiju, a zatim istog dana zahvata kožulica i vrat. Širi se od glave prema donjim partijama tela kao kapi vode iz tuša, izbija dva do tri dana, eflorescencije su makule i papule, pojedinačne, a između eflorescencija vidi se nepromenjena koža. Koža je na dodir prijatna, topla, meka i vlažna, baršunasta. Nisu prisutne subjektivne smetnje. Povlači se istim redom kojim je izbijala, od glave i lica prema vratu, trupu, gornjim ekstremitetima i nogama, tako da se može dogoditi da na licu ospa bledi i povlači se a da na stopalima izbija. Bolesnik je visoko febrilan, adinamičan, rinitis je intezivniji. Oči su suzne sa izraženim konjuktivitisom. Lice je zažareno i opisuje se kao plačna maska ili facies morbillosa. Prisutno je pooštreno vezikularno disanje praćeno vlažnim bronhitičnim šušnjevima. Srčana radnja je ubrzana i prati visinu temperature. Osipni stadijum traje 5-6 dana, a zatim nastupa stišavanje bolesti u postepeni pad temperature.
-stadijum rekonvalescencije - se karakteriše povlačenjem ospe. Na mestima ospe se javlja prolazna hiperpigmentacija i brašnasto perutanje. Opšte stanje bolesnika se poboljšava i ovaj stadijum traje 4-5 dana, u zavisnosti je od pojave komplikacija. Morbili traju oko 2 nedelje, ali stadijum rekonvalescencije može se produžiti i na nekoliko nedelja.
Treba napomenuti da postoje više kliničkih oblika malih boginja kao i da u sklopu ove bolesti mogu nastati i različite komplikacije.
Komplikacije morbila zavise od terena na kome se bolest razvija, a nastaju usled velikog intenziteta virusne replikacije, bakterijske superinfekcije na terenu oštećenom virusnom replikacijom, i poremećenog imunskog odgovora.
Najčešće komplikacije su otitis media, sinuzitis, pneumonija (počinje kao virusna, a može nastaviti kao bakterijska). Kod osoba sa slabim ćelijskim imunitetom može da se razvije gigantocelularna pneumonija koja ima lošu prognozu.
Neurokomplikacije morbila su akutni morbilozni meningoencefalitis (javlja se u toku akutnog stadijuma bolesti kod 1 od 1000 obolelih, bez faktora rizika), akutni progresivni morbilozni meningoencefalitis (javlja se kod imunosuprimiranih, a morbilozna infekcija se ponaša kao oportunistička infekcija). Od neurokomplikacija jedino se u slučaju akutnog meningoeneefalitisa može govoriti o preboljevanju sa manjim ili većim posledicama.
Klinička slika morbila u toku trudnoće nema posebne karakteristike, iako je trudnoća imunosuprimirano stanje.
Smatra se da virus morbila ne izaziva kongenitalne malformacije, ali da može da izazove spontane abortuse i prevremene porođaje, prvenstveno usled burnih zbivanja u organizmu majke.
Zdravo novorođenče majke obolele od morbila treba zaštititi gama globulinima, jer morbiii odojčadi variraju od lakih do veoma teških. U toku prodromalnog stadijuma nije moguće postaviti dijagnozu, sem pred kraj, kada vide Koplikove mrlje.
Kako se najčešće bolest ispoljava u praksi kod dece?
Deset do dvanaest dana od prodiranja virusa u organizam (inkubacija) ova bolest počinje veoma burno sa temperaturom 38 do 40 stepeni Celizijusa. Dete ima glavobolju, jezu, malaksalo je i uznemireno. Posle 2 do 4 dana počnu da mu suze oči i smeta mu svetlo, nos curi, boli ga i grebe u grlu. Počinje da kalšlje suvo i uporno. Pošto mogu da budu zahvaćena i creva može da ima bol u trbuhu i proliv.
Tipično za ovu bolest je da dete izgleda kao da je uplakano. Lice mu je zajapureno i natečeno. Očni kapci su otečeni crveni, vežnjače (konjuktive) su crvene, a oči suze. Nosić curi, grlo je crveno, a na plućima se čuju znaci bronhitisa. Tipično za male boginje je da se na mekom nepcu vide crvene mrlje zvezdastog oblika i nejasnih granica (enantem). Koplikove mrlje ne moraju uvek da se vide, ali ako ih ima to je siguran znak da su u pitanju male boginje. One se nalaze na sluzokoži unutrašnje strane obraza. Izgledaju kao griz posut po jako crvenoj sluzokoži. Te bele mrlje su veličine čiodine glave i ne mogu da se skinu špatulom. Sada se svi simptomi bolesti ublažavaji, temperatura pada i ako se ne vide Koplikove mrlje, može se pomisliti da detetu prolazi jedan običan nazeb.
Koplikove mrlje “sačekaju” izbijanje ospe i zadrže se 2 do 3 dana. Temperatura, koja se spustila, ponovo raste do 38 - 40 stepeni i ostaje visoka 2 do 3 dana, to jest sve dok ospice izbijaju. Važno je da znate, ako je i posle toga temperatura visoka ili ako je skočila po treći put, to znači da je došlo do komplikacija. Ospe su ovalne, veličine sočiva i jasno ružičaste boje. To izgleda kao da je dete poprskano svetlo crvenom bojom po licu i telu. Nekada su ospe retke, a nekada toliko guste da se dodiruju. I kada su izuzetno guste, uvek ima izmrđu ospica i zdrave kože.
Ospe imaju svoj red izbijanja. Prvo se javljaju iza ušiju, zatim na kosmatom delu glave, vratu i licu. Za 2 - 3 dana ospe se “spuštaju” naniže po trupu i nogama. Blede istim redom kako su se i javljale, tako da na licu postaju bakarne, pa žućkaste, dok su na nogama još uvek ružičaste. Zadržavaju 3 do 6 dana. Na njihovom mestu ostaju tamne mrlje, koje će perutanjem da se izgube za nedelju do dve. Nekada je perutanje slabo pa se ne primeti.
Bolesnik je zarazan 2 - 3 dana pre pojave ospe i sve dok ona ne počne da bledi.
Dijagnoza morbila se postavlja na osnovu anamneze, epidemioloških podataka, kliničke slike i toka bolesti. Međutim potrebna je serološka dijagnoza koja je najpouzdanija. Koriste se inhibicija hemaglutinacije (IH), reakcija vezivanja komplemenata (RVK), test neutralizacije kao i ELISA test koji se radi 10 dana od infekcije kada se javljaju IgM antitela. Promene u krvnoj slici su karakteristične. Javlja se leukopenija sa limfocitozom.
Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir sve osipne groznice, druge virusne infekcije kao i promene alergijske prirode.
Terapija kod morbila je simptomatska. Primenjuju se lekovi za smanjenje sekrecije iz nosa, konjuktiva i ublažava kašalj. U slučaju nastanka komplikacija koriste se lekovi u zavisnosti od nastale komplikacije. Neophodna je izolacija bolesnika i primena higijensko dijetetskog režima, mirovanje u postelji, ishrana bogata vitaminima i mlečnim proizvodima.
Dakle, kod malih boginja je potrebno mnogo više nege nego lekova. Dete treba da leži u svetloj i provetrenoj prostoriji. Svetlo se prigušuje samo ako detetu smeta. Bolesno dete se presvlači i kupa kao i inače. Ne treba silom da se tera da jede. Važno je da unosi dovoljno tečnosti. Dajte mu sokove voće i supice. Detetu će da se vrati apetit čim mu bude bolje. Daju mu se srestva protiv temperature, obično Paracetamol, sirup protiv kašlja, obično biljni, čisti mu se nosići i po potrebi stavljaju kapi za nos. Antibiotici se daju samo kod komplikacija .
Aktivna imunizacija (vakcinacija) protiv morbila obavezna je za svu decu nakon prve godine života. Potrebna je revakcinacija za 4-5 godina. Moguća je i primena imunoglobulina.