|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Priče o malim herojima: Potvrđena je sumnja na ahondroplaziju

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 13.2.2021
Sećam se da nisam želela da kažem osoblju u porođajnoj sali kako će se zvati sin, jer sam želela najpre da se porođaj završi i da dečak dobije ime nakon što živ i zdrav dođe na svet. U 13 časova pridružio nam se Maks, težak samo 1450 grama.

image
Nedonošče Maks sa hobotnicom (FOTO: Privatna arhiva)
/61



Moj partner i ja smo se dogovorili da, ako se to ne dogodi ranije, počnemo raditi na tome da dobijemo naslednike, nakon što navršimo 30 godina. To se nije dogodilo nakon dve godine pokušavanja, pa su nas oboje uputili na pretrage.


Vantelesna oplodnja

Ispostavilo se da je partner imao problem koji se mogao hirurški otkloniti. Nažalost, to se nije desilo, ali je tokom postupka uskladišteno dovoljno spermatozoida kako bi smo mogli započeti postupak vantelesne oplodnje. Došao je red na mene i nakon niza pretraga, pregleda i dva neuspela pokušaja vantelesne oplodnje, zatrudnela sam tek u trećem. Trudnoća je potvrđena na prvom pregledu kod mog ginekologa. Od samog početka (bar mi se tako čini) slao me je na razne preglede, zbog malo povišenog šećera i krvnog pritiska, ali i zbog godina: imala sam tada 34 godine. Šećer sam regulisala uravnoteženom ishranom. Pritisak mi je stvarao probleme tokom pregleda, jer su mi potvrdili hipertenziju belog mantila - kliničko stanje visokog krvnog pritiska u prisustvu lekara ili medicinske sestre (rađen mi je dvadesetčetvorosatni EKG ili takozvani Holter EKG i krvni pritisak mi je bio u redu). Nuhalni nabor je bio u redu.

PROČITAJ VIŠE: Gestacioni dijabetes

Stomak je lepo rastao
 
U principu, na pregledima je bilo sve u redu, a termin je zakazan za 29. februar. I dalje sam trčala prvih nekoliko meseci, prestala sam da trčim u drugom tromesečju, a moj partner i ja smo i dalje puno išli u planine i prilagođavali ture trudnoći. Nakon pregleda morfologije fetusa, bili smo srećni jer je sve bilo kako treba. Saznali smo da čekamo dečaka. Stomak je lepo porastao i budući roditelji su bili srećni.


Ahondroplazija - displazija koja za jednu od posledica ima izrazito nizak rast
 
Nastupilo je poslednje tromesečje, ali tokom rutinskog pregleda kod ginekologa pojavila se zabrinutost jer merenja udova, trupa i obima glave nisu bila u skladu. Upućena sam na dodatni pregled u ljubljansko porodilište, gde su imali isto mišljenje, pa sam dobila uput za amniocentezu, gde nisu našli ništa konkretno. Ispitan je i protok posteljice koji je bio prilično neujednačen. Takođe sam upućena na genetsku konsultaciju, uradili su neke testove i potvrdili sumnju na Ahondroplaziju (izrazito nizak rast). Usledilo je nekoliko dana u suzama, ali radosni udarci u stomak podsetili su me da čekam bebu i učinili da zaboravim na ono, što nije najlepše.

Nakon pregleda, ginekolog je samo rekao: „Da, gospođo, ovo je za hitan carski rez. Danas ćeš roditi ”. (FOTO: Privatna arhiva)


Hitan carski rez 
 
Decembar i januar protekli su duhu priprema, jer smo moj partner i ja aktivno počeli da se dogovaramo i kupujemo stvari koje će našem dečaku biti potrebne. Krajem januara obavila sam još jedan rutinski pregled kod svog ginekologa. Slušali smo protok placente, koji se ginekologu nije dopao, pa me je iste večeri poslao u porodilište da ga bolje proverim. Tamo sam dobila informaciju da protok nije sasvim u redu i da nema puno amnionske tečnosti. Pošto je već bilo veče, a ionako sam već bila zakazana za ultrazvuk sutradan, poslali su me kući. Sledećeg dana u 12 časova čekao me je ultrazvuk i ginekolog je na kraju pregleda rekao samo: „Da, gospođo, ovo je za hitan carski rez. Danas ćeš se poroditi“. Oči su mi se trenutno zasuzile i u glavi mu se stvorila neka vrsta crne rupe, tako da je sledećih sat vremena bilo prilično maglovito.


Rođen pet nedelja ranije

Sećam se da su mi se svi prisutni u sali lepo predstavili, pokušavajući da me uteše, objasnili su mi šta me sve čeka, ali i dalje sam osećala da ih uopšte ne razumem. Partner je bio sa mnom sve vreme, te sam se oslanjala na njega, da razmišlja i deluje razumno, čak i u moje ime, jer u to vreme nisam bila sposobna za to. Sećam se da nisam želela da kažem osoblju u porođajnoj sali kako će se zvati sin (jer sam želela najpre da se porođaj završi i da dečak dobije ime nakon što živ i zdrav dođe na svet).

U 13 časova, Maks nam se pridružio. Dugačak 39 centimetara i težak 1450 grama. Rođen pet nedelja ranije. Zdrav, ali sa statusom nedonoščeta. Glavni problem bio je u pucanju moje posteljice, zbog čega je dečak dobijao premalo hranljivih sastojaka i posledično zaostajao u rastu. U takvom slučaju, majka priroda osigura da deficit prvo osete ruke i noge, tako da samo glava i unutrašnji organi mogu nesmetano da se razvijaju i rastu. U porodilištu je Maksa čekao tata, koji je proveo sa njim prvih sat vremena i napravio nekoliko fotografija za mene. Nakon rutinske procedure, odvedeni smo na intenzivnu negu, svako posebno. Tata je odjurio kući po torbu za porodilište koju tog jutra nisam ponela sa sobom, jer mi nije palo na pamet da ću se taj dan i poroditi.

Sa Maksom su u krevetiću bili bili plišana ovca, koju mi je partner poklonio kada smo započeli prvi postupak VTO (vantelesna oplodnja), i hobotnica koju dobija svaki mali heroj na intenzivnoj nezi. (FOTO: Privatna arhiva)
 

Prva poseta jedinici intenzivne nege

Mogli smo istog dana da posetimo našu malu štrucu na odeljenju intenzivne nege, gde sam ga zaista prvi put videla, dodirnula, pomazila i poljubila. Nisam ga se mogla nagledati i još uvek nisam sasvim razumela šta se dogodilo. Ali bila sam iskreno srećna. Bio je sasvim sićušan, pomalo zgužvan i bio je naše malo čudo.
Prvih nekoliko dana mališa je samo spavao. Hranili su ga na sondu i spavao je u zagrejanom krevetiću. Sa njim su bili plišana ovca, koju mi je partner poklonio kada smo započeli prvi postupak VTO (vantelesna oplodnja), i hobotnica koju dobija svaki mali heroj na intenzivnoj nezi. Maks je bio vrlo miran i prvih dana nije uopšte plakao. Kad je prvi put zaplakao, bilo mi je zaista toplo oko srca. Bio je tako mali da mu je najmanja odeća za novorođenčad bila prevelika i sestre su je sužavale pomoću selotejpa.


Prvi put na odeljenju  

Posle četiri dana zajedno smo otišli na odeljenje i tamo nas je čekala jedna strašna noć. Po prvi put sam se suočila sa brigom o tako malom i krhkom stvorenju. Znala sam da ima problema sa hranjenjem, ali da će biti toliko teško, nisam se usudila ni pomisliti na to. Na tri sata sam ga budila, previjala, a onda je počela muka oko hranjenja. Pojeo je jedva 10 mililitara iz flašice, i iscrpljen zaspao. Zatim sam pokušavala još pola sata, neuspešno, a onda su mi u pomoć priskočile sestre. Takođe su se dobro namučile, da mališa bar nešto pojede.

Ujutro je usledio test šećera u krvi i rezultat je bio toliko loš (0,4) da su ga odmah vratili na intenzivnu negu, a ja sam ponovo bila u suzama: pomalo iz očaja i nemoći, a takođe i zbog podivljalih hormona.

Dogovor sa sestrama je bio da se onog dana, kada budem uspela tri puta uspešno da nahranim Maksa, vratimo zajedno na odeljenje. (FOTO: Privatna arhiva)
 
Sledećih nekoliko dana dečaka su hranili sondom. Obilazila sam ga četiri puta dnevno, mazila, negovala, a vremenom sam i ja počela da ga previjam i takođe hranim. Ponovo je došao dan kada smo zajedno bili na odeljenju. I priča se ponovila. Užasna noć, muke sa hranjenjem, a ujutro loš rezultat šećera u krvi, pa čak i težina. Ponovo je otišao na odeljenje intenzivne nege, na prvi sprat, a svet se opet srušio za mene.

Posavetu sestara, tog dana sam otišla kući. Da se okupam i smirim glavu, ali u trenutku kad me je partner odveo kući, osetila sam krivicu što sam Maksa ostavila samog, iako sam znala da ima odličnu negu. Zatim sam narednih deset dana svako jutro dolazila u porodilište da posetim svog dečaka, u međuvremenu sam izmazala mleko, pa se vraćala kod njega, a uveče odlazila kući da spavam. Dogovor sa sestrama je bio da se onog dana, kada budem uspela tri puta uspešno da nahranim Maksa, vratimo zajedno na odeljenje.


Napokon kući  

Kad sam stigla do tog dana, bila sam nervozna i plašio sam se da opet nećemo uspeti. Ali to se nije desilo. Maks je jeo, a moje srce se smekšalo. Posle tri dana (osamnaestog dana nakon rođenja), Maks i ja smo otišli kući spremni na nove avanture. Sada ima osam meseci, lepo jede, razigran je i srećan dečak, kao što su srećni i mama i tata. Za kraj, iskreno hvala svim medicinskim sestrama i osoblju sa prvog sprata i iz porodilišta na lepim i ohrabrujućim rečima, toplim zagrljajima, a najviše na brizi i negovanju našeg sunca!

Izvor: Ringaraja.net

 

Ako i vi želite da podelite svoju POROĐAJNU PRIČU, punu radosti, sreće,

a takođe plača, nade, možda i tuge, pošaljite nam je na info@ringeraja.rs.

Rado ćemo je objaviti.

 


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Eliminišimo zatvor na prirodan način
Zatvor je danas jedan od najčešćih problema sa varenjem koji muči čak polovinu stanovnika razvijenog sveta, uključujući ...
4
Srna: Moja porođajna priča
I tako sam ja nakon nepuna dva i po sata otprilike ugledala moju bebu. Toplo preporučujem svim trudnicama da se dobro pr...
4
Procedura koja čeka trudnice zaražene koronom
U novom talasu sve trudnice sa simptomima korovavirusa, sumnjom ili potvrđenom zarazom mogu biti hospitalizovane u bilo ...
3
Značaj gvožđa tokom trudnoće
Tokom trudnoće, potrebe za gvožđem se povećavaju jer se volumen krvi povećava radi podrške rastućoj bebi. Takođe, gvožđe...
3





Znate li kada se dešava najviše porođaja i...
Evo koje doba dana bebe biraju za dolazak na ovaj svet. A nauka je objasnila i zašto…
VIDEO: Za vas mame, koje ste se porodile c...
videophoto
Ima li među vama onih koje se osećaju nesavršeno jer je vaše dete rođeno carskim rezom? Da li ti je teško jer nisi mogla...



image
pamaja
Fitolat je obavezni deo moje torbe za porodilište.
Fitolat sam otkrila u prvoj trudnoći. Pošto imam blizance, veoma mi je bilo važno da uspostavim pravilnu laktaciju. Još dok sam bila u porodilištu suprug mi je doneo Fitolat. Ja sam bila oduševljena. Mleko je pravilno nadolazilo, nisam imala mastitis niti bilo kakvih tegoba. Koristila sam ga tokom čitavog perioda dojenja. Moji blizanci su dojene bebe, bez adaptiranih mleka zahvaljujući Fitolatu. Sada su to zdravi sedmogodišnji dečaci. Uskoro nam stiže i seka, tako da će Fitolat biti obavezni deo moje torbe za porodiliste.  Više >>
image

Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here