QueenJ
|
Moja drugarica je skoro prošla kroz razvod. Imaju ćerkicu, 1,5 god. Sada pokušava da joj nadonadi ljubav i sve tako što joj dopušta sve. Ma, na glavu joj se penje. Pre neki dan smo bili u šetnji, seli na piće, ja na sto stavila stavila novo, tek kupljeno pakovanje vl. maramica, da mi budu pri ruci dok hranim E. A ova mala uzela maramice (pre svega, bez pitanja, ali 'ajde), otvorila i vadi li, vadi... Drugarica joj kaže da ostavi, da to nije njeno. I na to se sve svelo, nastavila da ispija svoju cedevitu... A mala nastavila da čereči moje maramice. I ja joj otmem i kkažem kako to nije lepo, kako su to Emine maramice i da su njoj potrebne i da neće imati ako sve pobaca, bla, bla... Kada se zacenilo dete.... Kao da sam joj šamarčinu odvalila. Moja E. se izgubila, nikad nije čula takav plač. Ali, ja sam nastavila da je smirujem sa šššššš i mirnim tonom da objašnjavam zašto to što je radila nije u redu. Mala se smirila i pažljiivo me slušala. Posle toga nije više dirala maramice. Niti bilo šta Emilijino. Drugarica mi čestita, kao-Svaka ti čast, daj da se menjamo malo sa decom, da je prevaspitaš, bla, la... Meni je tu već svega bilo preko glave, pošto ovo nije jedini ispad, a vidi se da je dete željno pažnje, priče, disciplinovanja, autoriteta. Samo sam rekkla:"Neka hvala, pa da i ovu moju upropastiš?"
_____________________________
Shvatio je da mu je ona ne samo bliska, već da sada ne zna gde prestaje ona, a počinje on.
|