Sjećate li se još uvijek svojih vrtićkih dana?

Moji su prošli krajem osamdesetih i kad vidim kako danas stoje stvari, preživio sam “Igre gladi” a da nisam to ni znao.

Dođem ujutro, kuharica mi u metalni lončić pljusne griz, do ručka su mi tenisice pune vode, a džepovi pijeska i kamenja. Triput tjedno, svaki tjedan, na meniju je bolonjez, s dva lista zelene salate u kojima kasnije švercam pikule i mijenjam ih za mjesto na jedinoj hrđavoj ljuljački u dvorištu.

Tamo negdje u Voltinom na tadašnjoj periferiji Zagreba, u vrtiću nazvanom po nekom narodnom heroju, na livadi sam ostavio i dva mliječna zuba, a neki stariji klipan odmah drugi dan ukrao mi je novi ping-pong reket. Adaptacija? Ako mislite na djecu koja satima na ogradi plaču za majkama, onda je postojala i tada.

Izranjavana koljena, obuća iz Borova, i He-Man prije spavanja. Bili su to divni dani. I svi smo ih preživjeli.

U međuvremenu stvari su se, čini se, promijenile.

Prije koji dan čitam dramatični tekst na jednom domaćem news portalu o roditeljima koji dižu bunu nakon što je u jednom gradskom vrtiću nestalo papirnatih čaša za vodu.

Jedno dijete bilo je “toliko” malaksalo da kad je stiglo kući je, citiram: “Popilo pola litre vode”. Drugog su pak roditelji u panici prvo nafilali Ventolinom, a onda je mali uspio objasniti da je samo žedan.

- Na rubu dehidracije - pojasnio je otac, dodavši da je odgajateljica djeci rekla da piju vodu iz ruku, što neka od njih nisu znala. Škandal.

Dogodi li nam se stvarno invazija onih gigantskih metalnih štokrla iz “Rata svjetova”, neće nam pomoći ni Tom Cruise. Sudeći po ovim ispovijestima, zagrebački će klinci prvi umrijeti, i to od žeđi, jer ne znaju čemu služi slavina.

Dan kasnije raspitujem se kod odgajateljica iz nekoliko gradskih vrtića. Na što se sve žalimo i kako se s time nose? Jesmo li mi roditelji ustvari izgubili razum?

Roditeljska knjiga žalbi debela je i dobro bi došla ekipi s News bara, šteta samo što su svi prigovori istiniti. Evo probranih:

- Molim vas ne puštajte mi dijete toliko često u pješčanik, svaki put kad idemo kući uprlja nam cijeli auto.

- Možete li malo bolje pripaziti na tenisice od sina? Stare su tek dva dana i već su izgrebane.

- Otkad je moj sin krenuo u vrtić, kod kuće me stalno grize za ruku. Pa čemu ga to ovdje učite?

- Mom ste djetetu prekjučer skinuli potkošulju jer mu je kao bilo vruće i sad se prehladilo. Nisam znala da vrtić plaćam da bi doma dolazilo bolesno. Danas joj niste promijenili uprljanu majicu, a taman smo htjeli do grada.

Mislite da ne može gore? Idemo dalje.

- Dođi, Marko, da ti zavežem tenisicu, vidim da ti ova zločesta teta ne želi pomoći.

- Zašto svake godine mijenjate tete? Moje dijete sad ne želi u vrtić jer više nema one od lani. Istraumatizirano je.

- Čitala sam kako je pretilost među djecom uzelo maha. Predlažem da se djeci zabrani da na svoj rođendan u vrtić donose tortu.

- Molio bih da mom sinu ne poslužujete piletinu. Alergija? Ne. Jednostavno ne podržavamo nehumani uzgoj peradi na svijetu.

- Moje dijete zakinuto jer u grupi ima i mlađe djece. Bojim se da zbog toga neće dovoljno brzo napredovati.

- Jučer sam slučajno opsovao pred kćerkom i ona sad to stalno ponavlja. Molim vas da to ispravite, ja sam po struci inženjer i ne razumijem se u te stvari.

- Sin je jučer izgubio svoju igračku u vrtiću, mi ćemo posuditi ovu tuđu koja mu se sviđa. Ne brinite, vratimo je kad mu dosadi.

Odgajateljice se doista svega naslušaju - od toga da su samo glorificirane dadilje čija je dužnost da hrane tuđu djecu i mijenjaju im pelene, da su dulje na praznicima nego na radnom mjestu ili da rade u smjenama od “samo pet sati”. Međutim, ako niste Angelina Jolie i Brad Pitt, teško da ste ikad imali priliku brinuti se odjednom za grupu od 20-ero djece. I svako je gladno, žedno, mora na WC i penje se preko ograde, a jedva je naučilo hodati.

I zato nemojte se brukati, ne šaljete dijete u kaznionicu u Lepoglavi, preživjet će čak i ako mu strgaju igračku, dobije trisku od prijatelja ili pojede malo glinamola.

Za ovo zadnje kažu da je zdravo za probavu.

(imate horor priču iz vrtića ili škole? Javite se na tnovak66@gmail.com. Lakše je kad nas je više)