|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Milice, sine moj

Zoran Milivojević, 30.5.2016
Nije retko da se roditelji obraćaju svojoj ćerki ili da joj tepaju, govoreći: „Sine moj”. Takav roditelj poručuje: volim te isto kao da si mi sin. Ako ćerka mora da bude „sin” da bi bila voljena, onda izražavamo jednu u kulturi ukorenjenu diskriminaciju prema ženskoj deci. Jedino je ispravno da svako dete treba voleti bez obzira na njegov pol.
Ključne reči:

image
/11


Postoje roditelji koji očekuju, a nekada i zahtevaju, da dete koje treba da se rodi bude određenog pola. Kada su tipične porodice bile sa više dece, bilo je mnogo verovatnije da će takva roditeljska očekivanja biti ispunjena. Danas, kada mnoge porodice imaju jedno, ili dvoje dece, osujećenje želje za rođenjem deteta određenog pola može da postane velika roditeljska patnja.

Tradicionalna kultura najviše vrednuje sina, tačnije najstarijeg sina. Koreni želje za sinom su povezani sa zemljoradnjom i kultom zemlje. Još od rimskog doba postoji princip da zemlju, to jest imanje, ne nasleđuju sva deca ravnopravno jer bi u tom slučaju za nekoliko generacija došlo do toga da brojni potomci budu vlasnici zanemarljivih delova istog imanja.

Zato je bio običaj da zemlju nasleđuje isključivo sin i to najstariji, ma koliko to bilo nepravedno prema ostaloj deci – ćerkama i mlađim sinovima. Pored nasleđivanja zemlje, u tradicionalnoj kulturi je postojao još jedan razlog da je rađanje sina imperativ, a to je da će on nastaviti da nosi porodično prezime i time produžiti porodičnu „lozu”.

S druge strane, u tradicionalnoj kulturi se na ćerke gledalo kao na decu koja će se udati i otići. Za tu priliku roditelji su morali da pripreme i da zetu „plate” miraz. Reč udaja dolazi od „dati u” u smislu da je neko iz Petrovića dao svoju ćerku u Jovanoviće.

U skladu sa tim je čin promene prezimena na venčanju kojim devojka normativno postaje članom nove porodice. Sve to ukazuje da su ženska deca u tradicionalnoj kulturu imala manju vrednost.

Iako su odjeci zemljoradničkih predaka u našem kolektivnom nesvesnom i dalje jaki, danas roditelji po pravilu žele da im se rodi dete istog pola kao što su oni. Razlog je što veruju da se sa istopolnom decom mogu bolje igrati i kasnije kada odrastu, družiti. Rezultat su dečaci koji su razočarali svoje majke i devojčice koje su razočarale svoje očeve.

Za pravilan razvoj deteta je najvažnije da bude prihvaćeno i voljeno od strane roditelja.

Problem nastaje kada roditelj ne prihvata i odbacuje dete zato što je ono rođeno sa „pogrešnim” polom.

Kako svako dete želi da bude voljeno i prihvaćeno, njemu ostaje da bude frustrirano i da prihvati da zaista „manje” vredi zato što je žensko ili muško, ili se ono može boriti protiv odbacivanja tako što će se truditi da zadobije roditeljsku ljubav, razvijajući osobine koje ima suprotni, od roditelja željeni pol.

Nije retko da se roditelji obraćaju svojoj ćerki ili da joj tepaju, govoreći: „Sine moj”. Takav roditelj poručuje: volim te isto kao da si mi sin. Ako ćerka mora da bude „sin” da bi bila voljena, onda izražavamo jednu u kulturi ukorenjenu diskriminaciju prema ženskoj deci. Jedino je ispravno da svako dete treba voleti bez obzira na njegov pol. 

 

Izvor: Politika

AddThis Sharing Buttons

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Dečji dijabetes – kako prepoznati simptome
Prvi znaci mogu se javiti dva do tri meseca pre nego što se bolest ispolji u svom pravom obliku. Svakom detetu koje čest...
8
SAMOPOUZDANJE zavisi od ova 3 faktora
Dopadati se sebi ili imati visoko samopouzdanje, kako to obično zovemo, od presudnog je značaja za naš osećaj blagostanj...
4
Zašto ne biste napravili svoju vaskršnju k...
Razmišljate o organizovanju uskršnjeg lova na jaja? Zašto ne bi deca prvo napravila sopstvene korpe.
4
Kada se farbaju jaja za Vaskrs?
Jaja se u Srbiji farbaju još od 16. veka. Kroz nekoliko vekova usavršavale su postojeće tehnike, izmišljale nove, ali je...
4





"ŠKOLICA" - dečija igra koju smo v...
Umesto da igraju igrice na kompjuteru, svako dete će biti srećnije i zdravije na svežem prolećnom i letnjem vazduhu.
Kako naučiti dete da vozi bicikl bez pomoć...
Dete će naučiti da vozi bicikl bez pomoćnih točkića tek kad to samo poželi...



image
Sanidej
Želela bih da podelim svoje pozitivno skustvo sa Cortinat kremom.
Cortinat sam počela da koristim kada je beba imala problem sa pelenskim ojedom. Delovao je brzo i posle nekoliko mazanja ublažio crvenilo i regenerisao oštećenu dečiju kožu. Nije prošlo mnogo i ponovo sam se vratila ovoj sjajnoj kremi. Stres i hronični umor bili su uvod za muku koja me je zadesila-seboreični dermatitis na licu. Koža je bila ispucala i ljuspasta, svrbela je i crvenela se. Izgledala sam uzasno, tako sam se i osećala. Cortinat mi je posle svega 3 dana terapije doneo olakšanje- svrab je prošao, crvenilo se smanjilo, kao i perutanje kože. Problem sa ovom bolešću je što se često vraća, ali znam da ću uz pomoć Cortinat kreme uspeti da ublažim simptome. Ova sjajna krema mi je pomogla i nakon ujeda komaraca smanjivši otok i crvenilo. Zbog toga je moj izbor uvek Cortinat krema, boljeg prijatelja koža nema.  Više >>
image

Anketa

Трудноћа.
пеперутка16

Који део трудноће вам се највише допао или Најлакши?

Click Here