Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Foto: Freepik.com
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slušamo ih kako plaču i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Očekujemo da jedu, spavaju, rastu, pužu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo da prepoznamo šta znači njihov plač.
Očekujemo da zaspu kad mi želimo, prestanu plakati kad mi želimo, probude se kad mi želimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene štence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Više vremena provedemo pred ekranom nego u igri sa decom, a onda se durimo kad se deca ne zele družiti sa nama.
Mi imamo pravo na pogreške, nervozu, deranje i ispade besa, ali detetu to isto ne tolerišemo.
Živimo da bi radili, ne radimo da bi živeli.
Više vremena u danu provedemo sa kolegama nego sa članovima svoje porodice.
Daćemo xy para na kucu sveznalicu i autić na daljinski, ali nemamo vremena za zajednicki ručak.
Plačemo za svojim detinjstvom, a decu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, pretimo.
Kasnije se čudimo gde smo to fulali.
Fulali smo kao čovečanstvo. Ceo fudbal.
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slusamo ih kako placu i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Ocekujemo da jedu, spavaju, rastu, puzu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo prepoznati sto znaci njihov plac.
Ocekujemo da zaspu kad mi zelimo, prestanu plakati kad mi zelimo, probude se kad mi zelimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Vise vremena trosimo na treninge, jezike, tecajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene stence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Vise vremena provedemo pred ekranom nego u igri s djecom, a onda se durimo kad se djeca ne zele druziti s nama.
Mi imamo pravo na pogreske, nervozu, deranje i ispade bijesa, ali djetetu to isto ne toleriramo.
Zivimo da bi radili, ne radimo da bi zivjeli.
Vise vremena u danu provedemo s kolegama nego sa clanovima svoje obitelji.
Dati cemo xy kuna na pelice, psica sveznalicu i autic na daljinsko, ali nemamo vremena za zajednicki rucak.
Placemo za svojim djetinjstvom, a djecu usutkujemo, strasimo, usporavamo, prijetimo.
Kasnije se cudimo gdje smo to fulali.
Fulali smo kao covjecanstvo. Ceo fudbal.
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
Naučite ih da se lepo ponašaju
Sedi konačno mirno, pospremi svoju sobu i ne igraj se hranom dok jedeš! Ovakve ili slične rečenice svakodnevno se mogu č...
7
Kućni poslovi uče decu odgovornosti
Deca rad u kući doživljavaju kao igru, a ujedno se osećaju ponosno jer rade „važne stvari“. Takođe, ako naučite mališane...
5
Roditelji su prvi učitelji
Kada mama i tata često, svakog dana bar sat vremena, kvalitetno razgovaraju sa decom, oni zapravo treniraju njihove neve...
5
Raste broj đaka koji biraju veronauku umes...
Pre 22 godine u Srbiju je uvedena veronauka i građansko vaspitanje, a prema poslednjim podacima koji su potvrđeni u Mini...
5