|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?

Imam ja tako neke đake…

Uredništvo portala Ringeraja.rs, 15.11.2018
U srpskim medijima đaci su na naslovnim stranama kada neko nekoga izbode nožem, kad se šamaraju, kad su zlostavljani, kada ih odnese droga…
Ključne reči:

image
/11


 

Kada osvajaju svetske nagrade i medalje, pomenu ih na šestoj strani, na deset kvadratnih centimetara.
Ko je željan naslovne strane, u bukvalnom ili prenesenom značenju, vidi šta mu je činiti.
 
U školi se, takođe, neuporedivo više bavimo lošim i problematičnim učenicima, nego onim sjajnim.
Najmanje se bavimo decom koja guraju kroz život kako znaju i umeju, ne žale se, ne traže izgovore, podnose život i ćute. O njima ponešto znaju odeljenjske starešine, a predmetni nastavnici malo, ili nimalo. Ne bih da nas branim, ali ipak postoje činjenice koje su i te kako zaslužne za takvo stanje – preobimni programi kroz koje zajedno sa đacima jurcamo ko muve bez glave, premali broj časova, previše đaka u odeljenju. Nemaš kad ni da ih pitaš kako su.
 
E, zato ovaj tekst posvećujem svim našim đacima koje ne stižemo da pitamo kako su.
 
 
Imam ja tako neke đake koji ustanu svakog jutra nešto posle pet, spreme se, pa pešače pola sata do prve autobuske stanice, a onda presedaju i čekaju na drugoj, da bi samo stigli do škole. Često stignu mokri, a do velikog odmora ogladne kao da su juče jeli poslednji put.
Posle nastave ih čeka isti put. Mnogi kući stignu tek oko četiri popodne. Njihov radni dan traje deset, jedanaest sati. Tek onda mogu da rade domaće zadatke i uče.
 
Imam i đake koji unajveće rade s očevima u radionicama. Cela porodica je srećna kad neko kod tate naruči ogradu, ili uvođenje struje u novoizgrađenu kuću. Da bi novac što pre stigao, kupio se ogrev, popravio zamrzivač, kupila zimska jakna, tati treba pomoć. Uskaču naši đaci, pomažu, uče zanat od oca. I redovno pohađaju nastavu. Budu nekad umorni, nekad pospani, nekad nespremni za čas. Mi brzopleto zaključimo da su lenji, da su igrali igrice cele noći.
 
Imam, nažalost, i đake koji su ostali bez majke ili oca.
Neki od njih sami kuvaju, peru, peglaju, održavaju kuću, čuvaju mlađu braću i sestre. To se na njima u školi ne vidi. Čisti, uredni, odgovorni.
 
Imam ja tako i neke đake koji su godinama narušenog zdravlja. Neki su na insulinu, neki su astmatičari, ima ih i sa epilepsijom, srčanim smetnjama… Za njih obično znamo. Odeljenjski starešina nas obavesti i uputi kako treba da reagujemo ako bude potrebno.
 
Imam i đake koji trenutno prolaze kroz velike probleme. Ti će problemi proći, ali su trenutno đaku veliko breme na leđima. Možda je majka sa mlađim bratom u bolnici, ili je baka koja živi sa njima teško bolesna i na samrti… A nama tromesečje, pa pritiskaju da svaki đak mora imati ocene, i mi ih ispitujemo, testiramo, ocenjujemo, procenjujemo.
 
Svima njima odajem priznanje za svaki dan proveden u školi, nekašnjenje na nastavu, za urađen domaći zadatak, za naučeno gradivo, dobru ocenu. I nešto razmišljam – možda bismo mogli u dnevne pripreme da uvedemo deo koji se zove Kako si danas?, pa da tek onda ide uvodni deo i sve po redu. Pune su nam učionice takvih đaka, a njihovi problemi ne stižu na dnevni red. Dok se bavimo onima kojima smanjujemo ocene iz vladanja, ovi nam promiču.
Upoznajte svoje đake pre nego što vam odu iz škole.
Kada vidite da se sporije od ostalih pakuju, da poslednji napuštaju vašu učionicu, pitajte ih, onako uzgred, kako su.
Možda su dobro, a možda su mnogo željni razgovora.

Kada osvajaju svetske nagrade i medalje, pomenu ih na šestoj strani, na deset kvadratnih centimetara.
Ko je željan naslovne strane, u bukvalnom ili prenesenom značenju, vidi šta mu je činiti.
 
U školi se, takođe, neuporedivo više bavimo lošim i problematičnim učenicima, nego onim sjajnim.Najmanje se bavimo decom koja guraju kroz život kako znaju i umeju, ne žale se, ne traže izgovore, podnose život i ćute. O njima ponešto znaju odeljenjske starešine, a predmetni nastavnici malo, ili nimalo. Ne bih da nas branim, ali ipak postoje činjenice koje su i te kako zaslužne za takvo stanje – preobimni programi kroz koje zajedno sa đacima jurcamo ko muve bez glave, premali broj časova, previše đaka u odeljenju. Nemaš kad ni da ih pitaš kako su.
 
E, zato ovaj tekst posvećujem svim našim đacima koje ne stižemo da pitamo kako su.
 


 
Imam ja tako neke đake koji ustanu svakog jutra nešto posle pet, spreme se, pa pešače pola sata do prve autobuske stanice, a onda presedaju i čekaju na drugoj, da bi samo stigli do škole. Često stignu mokri, a do velikog odmora ogladne kao da su juče jeli poslednji put.
Posle nastave ih čeka isti put. Mnogi kući stignu tek oko četiri popodne. Njihov radni dan traje deset, jedanaest sati. Tek onda mogu da rade domaće zadatke i uče.
 
Imam i đake koji unajveće rade s očevima u radionicama. Cela porodica je srećna kad neko kod tate naruči ogradu, ili uvođenje struje u novoizgrađenu kuću. Da bi novac što pre stigao, kupio se ogrev, popravio zamrzivač, kupila zimska jakna, tati treba pomoć. Uskaču naši đaci, pomažu, uče zanat od oca. I redovno pohađaju nastavu. Budu nekad umorni, nekad pospani, nekad nespremni za čas. Mi brzopleto zaključimo da su lenji, da su igrali igrice cele noći.
 
Imam, nažalost, i đake koji su ostali bez majke ili oca.Neki od njih sami kuvaju, peru, peglaju, održavaju kuću, čuvaju mlađu braću i sestre. To se na njima u školi ne vidi. Čisti, uredni, odgovorni.
 
Imam ja tako i neke đake koji su godinama narušenog zdravlja. Neki su na insulinu, neki su astmatičari, ima ih i sa epilepsijom, srčanim smetnjama… Za njih obično znamo. Odeljenjski starešina nas obavesti i uputi kako treba da reagujemo ako bude potrebno.
 
Imam i đake koji trenutno prolaze kroz velike probleme. Ti će problemi proći, ali su trenutno đaku veliko breme na leđima. Možda je majka sa mlađim bratom u bolnici, ili je baka koja živi sa njima teško bolesna i na samrti… A nama tromesečje, pa pritiskaju da svaki đak mora imati ocene, i mi ih ispitujemo, testiramo, ocenjujemo, procenjujemo.
 
Svima njima odajem priznanje za svaki dan proveden u školi, nekašnjenje na nastavu, za urađen domaći zadatak, za naučeno gradivo, dobru ocenu. I nešto razmišljam – možda bismo mogli u dnevne pripreme da uvedemo deo koji se zove Kako si danas?, pa da tek onda ide uvodni deo i sve po redu. Pune su nam učionice takvih đaka, a njihovi problemi ne stižu na dnevni red. Dok se bavimo onima kojima smanjujemo ocene iz vladanja, ovi nam promiču.
Upoznajte svoje đake pre nego što vam odu iz škole.Kada vidite da se sporije od ostalih pakuju, da poslednji napuštaju vašu učionicu, pitajte ih, onako uzgred, kako su.
Možda su dobro, a možda su mnogo željni razgovora.


Izvor: klotfrket

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Nije se vratila kući iz škole. I neće se v...
Pre nego što kreneš da upireš prstom u druge, možda ipak da ga staviš na čelo.
31
Šest razloga zašto je baka bolja od mame
Bez obzira koliko bio ukusan mamin obrok, bakin je uvek ukusniji. Da li zbog više kulinarskog iskustva ili pak zato što ...
21
Mališani skidaju kilograme u Čigotici
"Čigotica" je novi poseban program mršavljenja koji je Specijalna bolnica za lečenje štitne žlezde "Čigota" ...
21
Moje dete ima vaške!
Kada se spomenu vaške svi prevrnemo očima. Vrlo lako se prenose sa glave na glavu, pa se može desiti da ih dobijemo i vi...
21





Nasilan prekid nastave, tražimo povlačenje...
Četiri prosvetna sindikata saopštila su da traže da se predlog o ranijem početku raspusta povuče, ocenjujući da je reč o...
Dr Vladimir Đurić: ZNANJA NIKAD NIJE PREVIŠE
Psihijatar dr Vladimir Đurić na svojoj Facebook stranici redovno deli priče iz svoje prakse, ali i svakodnevnih situacij...



image
Sanidej
Želela bih da podelim svoje pozitivno skustvo sa Cortinat kremom.
Cortinat sam počela da koristim kada je beba imala problem sa pelenskim ojedom. Delovao je brzo i posle nekoliko mazanja ublažio crvenilo i regenerisao oštećenu dečiju kožu. Nije prošlo mnogo i ponovo sam se vratila ovoj sjajnoj kremi. Stres i hronični umor bili su uvod za muku koja me je zadesila-seboreični dermatitis na licu. Koža je bila ispucala i ljuspasta, svrbela je i crvenela se. Izgledala sam uzasno, tako sam se i osećala. Cortinat mi je posle svega 3 dana terapije doneo olakšanje- svrab je prošao, crvenilo se smanjilo, kao i perutanje kože. Problem sa ovom bolešću je što se često vraća, ali znam da ću uz pomoć Cortinat kreme uspeti da ublažim simptome. Ova sjajna krema mi je pomogla i nakon ujeda komaraca smanjivši otok i crvenilo. Zbog toga je moj izbor uvek Cortinat krema, boljeg prijatelja koža nema.  Više >>
image

Anketa

Прање зуба.
Admin

Када сте почели да перете зубе својој деци?

Click Here