|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

PRIČA JEDNE MAJKE: KAKO JE BITI U DRUGOM STANJU NAKON TRI POBAČAJA

Lolamagazin.com, 31.8.2017
Nakon svakog pobačaja Laura bi svom mužu govorila: “Nikad više.” Svaki put kada bi ostala u drugom stanju govorila bi mu: “Ovo je zadnji put. Ako ne uspije, to je to.” No, nešto joj nije dalo da odustane i uporno je iznova i iznova prolazila kroz šokove, tugu i uvijek bi njene suze i očaj pobijedila nada koja se tvrdoglavo probijala kroz sve prepreke.

image
/11


Laura Gaddis danas je majka četvoro djece, ali u jednom periodu života bojala se da nikada neće osjetiti šta znači držati svoju bebu u rukama. Tri puta je ostajala trudna i sva tri puta je pobacila. Otac joj je napola u šali, a napola ozbiljno rekao da je ili luda ili hrabra, a ona je shvatila koliko ljubavi su nosile te njegove riječi. Većinu vremena se osjećala kao da je luda, a često je željela da bude hrabra.

Nakon svakog pobačaja Laura bi svom mužu govorila: “Nikad više.” Svaki put kada bi ostala u drugom stanju govorila bi mu: “Ovo je zadnji put. Ako ne uspije, to je to.” No, nešto joj nije dalo da odustane i uporno je iznova i iznova prolazila kroz šokove, tugu i uvijek bi njene suze i očaj pobijedila nada koja se tvrdoglavo probijala kroz sve prepreke.

Sama pomisao na život bez djeteta bi je rastužila. Bila je svjesna da joj se možda nikad neće pružiti prilika da rodi svoje dijete, gleda ga kako raste i uči ga kako da ide kroz život. Čeznula je da na svijet donese malo ljudsko biće, da ga uči da voli, saosjeća sa drugima i doprinosi društvu. Nije imala snage da odustane od te ideje i željela je da zna kako to izgleda da jednog dana bude i baka.

Prvo dijete je izgubila u 20. sedmici trudnoće i mislila je da će je ta trauma zaustaviti u želji i namjeri da ima bebu. No, ostala je trudna i drugi put, ali beba u njenom stomaku nije preživjela više od devet sedmica. Treća trudnoća je završila nakon 12 sedmica kada je ultrazvukom utvrđeno da bebino srce ne kuca. Van sebe od tuge i boli, Laura je mislila da više nikad neće rizikovati da prođe kroz sve to.

No, prevarila se.

Kada je četvrti put ostala u drugom stanju Laura je bila van sebe od straha, no nije željela dopustiti strahu da je pobijedi.

“Ovog puta bi moglo biti drugačije”, rekla je svome mužu.

Svaki dan je bio izazov. Svake sedmice je išla na preglede, radila analize krvi, a strah od pobačaja je bio sve jači i jači. Pitala se hoće li i ovoj bebi stati srce, hoće li i ona prestati da raste? Danju je bila nervozna, noću je jedva spavala.

Došao je i dan da na ultrazvuku po prvi put vidi svoju bebicu. Njeni dlanovi okupani znojem grčevito su stisnuli prostirku na kojoj je ležala. Primila je svog muža za ruku i oboje su čekali da ultrazvuk pokaže njihovu bebu.

Dočekao ih je nevjerovatan i predivan prizor.

“Ova bebica se kretala mnogo više od ostalih. Plesala je i mrdala svojim sićušnim ručicama i nožicama. Rasla je”, sa suzama radosnicama u očima priča Laura.

Svako čekanje na novi pregled ultrazvukom je nju i njenog muža ostavljao paralizovane od straha, no čim bi se na ekranu pojavila njihova beba, sve to bi nestajalo. Doktori su bili skeptični, ali Laura i njen suprug nisu mogli da ne budu radosni zbog toga što je trudnoća dobro napredovala.

“Trudnoća se igrala sa našim emocijama, vukla nas je kroz isto blato kroz koje smo prošli tri puta prije toga. Ponekad bih došla kući s posla i plakala na kauču. Bilo je dana i kada sam se svom snagom borila da se ne rasplačem na poslu. Na silu sam se smiješila. Nijedan normalan čovjek neće proći kroz svu ovu muku osim ako to ne želi toliko jako da ga sve boli”, iskreno priča Laura.

Sva tuga, suze i bol su nestali kada se napokon rodila njihova beba. Danas kada se sjeti svega toga Laura priznaje da su ona i njen muž bili i uplašeni, ali i hrabri. Išli su kroz sve to zajedno i bili oslonac jedno drugome. Zajedno su bili na tom najmračnijem i najvažnijem putovanju njihovih života i na kraju puta su izašli kao pobjednici – sa svojom bebicom u naručju.

Tekst: Vesna Drakulić
Preuzeto sa: Lolamagazin.com
Izvor: Scary Mommy

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Tumačenje ultrazvučnih nalaza u trudnoći
EDD, BPD, TCD, GS... pomažemo vam da razumete šta znače sve te skraćenice koje ginekolozi koriste za tumačenje razvoja v...
13
Trudnička vakcina protiv gripa štiti i bebe
Novorođenčad čije su majke tokom trudnoće dobile vakcinu protiv gripa su pod manjim rizikom da se zaraze ili da budu hos...
6
Rh negativna krvna grupa - rizik za majku ...
Ukoliko u krvi imate Rezus protein onda ste Rh pozitivni (+), kao i većina ljudi, a ako ga nema onda ste Rh negativni (-...
5
7 vrsta trudnica!
Dok neke žene već na samom početku prihvataju trudnoću kao najnormalniju stvar na svetu, neke sve vreme pate od mučnina,...
3





Zašto mnogo žena pobaci pre 12. nedelje?
U prvim nedeljama trudnoće većinu žena izbezumljuje statistika: od tri trudnoće jedna će se spontano okončati u prvom tr...
Gubitak bebe - Kako se osećaju mame anđela?
Bol zbog gubitka bebe je ogromna, čak i kad se radi o gubitku bebe u prvim nedeljama trudnoće. Svaka žena se sa ovim gub...



image
pamaja
Fitolat je obavezni deo moje torbe za porodilište.
Fitolat sam otkrila u prvoj trudnoći. Pošto imam blizance, veoma mi je bilo važno da uspostavim pravilnu laktaciju. Još dok sam bila u porodilištu suprug mi je doneo Fitolat. Ja sam bila oduševljena. Mleko je pravilno nadolazilo, nisam imala mastitis niti bilo kakvih tegoba. Koristila sam ga tokom čitavog perioda dojenja. Moji blizanci su dojene bebe, bez adaptiranih mleka zahvaljujući Fitolatu. Sada su to zdravi sedmogodišnji dečaci. Uskoro nam stiže i seka, tako da će Fitolat biti obavezni deo moje torbe za porodiliste.  Više >>
image

Anketa

Да сазнате...
пеперутка16

...да носите тројке, шта бисте радили?

Click Here