|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.
Skinuti se go i ogoliti se , nije isto. Ni približno! Razlika je drastična. Skinuti se go je fizička radnja, a ogoliti se , pa možemo reći psihička...Može biti bolno, a može i oslobađajuće...Sve je stvar ličnih afiniteta-da li više volite da vas sažaljevaju ili da vam se dive, da vas tapkaju po ramenu ili vam dignu palac na gore, da vas drže kao rezervu kada je njima loše, pa kažu: “aha, ima i gore“...ili da vam kažu divim se tvojoj hrabrosti... Ja po svom rodoslovu, horoskopu, vaspitanju i mentalnom sklopu, spadam u ove druge...

image
/11


Već sam pisala o Marini, mojoj Marini...Ne znam zašto, ali uvek imam potrebu da dodam i tu prisvojnu ( inače se zove i posesivna) zamenicu  MOJA!

Mislim da to i jeste prava definicija mene kao majke POSESIVNA! Ali, sa razlogom... I ne ovo nije pravdanje, kada kažem sa razlogom, nego istina, puka istina...

Lažu svi koji kažu da je lako pomiriti se sa istinom i u isto vreme sa sudbinom, da vam dete ime poteskoće u razvoju. To je borba, neprestalna i nepravedna borba, jer vi u svakom slučaju nećete izaći kao pobednik...gubite, a ja ne volim da gubim, pa s'tim u vezi sve je još mnogo teže! Pa, mi je onda kriv svako...lekari, bolnice, roditelji koji imaju zdravu decu, a to ne cene,  sudbina, Bog...pa i sama Marina, a najviše krivim sebe! Ne pitajte me zašto, jer ne znam, ali krivim - što sam se udala, što sam zatrudnela, što nisam sumnjala da nešto može da ne bude kako treba, što sam joj ja mama, jer kod neke druge bi se možda rodila kao zdrava, što sam možda u nekom drugom, trećem, petom životu uradila nešto loše, pa sada ona ispašta...verujte mi, nema kraja iskrivljenim mislima, kada ste nesrećni!

A ja jesam nesrećna, iz dubine svoje duše.

Malo ko to zna, oseća...verovatno samo oni kojima sam srcu bliža, čije misli i želje su uvek sa mnom... ali, i oni ćute, jer je teško izgovoriti, jer kad izgovorite, onda postaje stvarno!  

 


A, ja, ja se uvek smejem, za one koje ne puštam dalje od svoje ljušture, za one koji su me nebrojeno puta ranili svesno ili nesvesno, za one koji ne shvataju da je smeh, vapaj očajnika... Ali se smejem i zbog moje Marine, jer ja sam njen putokaz,  turistički vodič kroz njen život, jing i jang, njeno Sunce i njen Mesec... Toliko puta sam sebe prekorila i pomislila da sam nezahvalna, jer imam divnog muža, divnu malu Lenu, divne roditelje, brata...divnu moju Marinu koja je postigla nemoguće...

Ali, ne vredi...ubi me tuga! Tuga koja ne prolazi i koja je postala moja druga polovina! Tuga, jer moja Marina neće imati prvu simpatiju, prvu pravu ljubav, koja bi joj slomila njeno malo srce, neće ići na eksurzije i skakati kroz prozore, kada nastavnici zaključaju sobe, neće se noću kradom uvlačiti u krevet, jer je zakasnila iz diskoteke, neće bušiti pupak ili obrvu, niti skrivati tetovažu... Bože, što bih volela da istetovira najružniju tetovažu na svetu, zbog koje bi se stideli i najgori.. Ja, ja bih tada bila presrećna, jer bih znala da je zdrava i da diše punim plućima... I da živi život koji je ona odabrala i koji želi, a ne koji joj je nametnut... A, nametnut joj je život pun razočaranja, usamljenosti, malog broja ljudi koji pokušavaju da prodru do nje, do njene blistave duše koja sija najiskrenijim sjajem... Život koji živi neko drugi za nju! Mi smo njena jedina porodica i tako će i ostati...Mi smo njena prošlost, sadašnjost i budućnost...Njena nada i osuda...Njen prozor u svet i vrata koja se zatvaraju...Njen raj i njen... Ne, neću izgovoriti, ali sam pomislila...


Neću vam se baš toliko ogoliti, jer će previše boleti...

A, duša je već umorna...

 


Pročitajte SMEH..

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Veliki petak, najtužnija godišnjica i vera...
Godinu dana kasnije bol je i dalje tu. Veo tuge i dalje viori oko škole, na hodnicima, u učionicama ali i nad celom Srbi...
9
Moja mama divno priča svake noći
Autor: Svetislav Sveta Vuković, Peva: Dečiji hor Kolibri
8
OŠ "Dr Dragan Hercog": Škola u koj...
Ne, ovde nema učionica i đačkih klupa. I to sa valjanim razlogom.
7
“U životu najviše žalim što nisam rodila t...
Zatvorila sam oči i videla nas za 10 godina. Videla sam porodične odmore sa planinarenjem kroz kozje staze i igranje na ...
6





Kako naučiti svoje dete šta da radi ako se...
Ovo nije nešto što deci govorite samo jednom i to je to. Ovo je nešto na šta deca moraju stalno da se podsećaju.
Roditelji koji uvek imaju izgovore za zlob...
Odvojite trenutak, zatvorite oči i zamislite da je to vaše dete, vaša devojčica. Kako biste želeli da drugi roditelj odg...



Anketa

Нос.
пеперутка16

Како чистите нос мале деце?

Click Here