|
RE: Zaljubili se, a u braku ste 13.7.2011 9:02:53
|
|
|
|
Anoniman
|
9 Evo piše treća anonimna...Sorry, ali ne mogu drugačije... Jao, cure, gdje me nađoste sa temom... Neću vam puno detaljisati o svemu, samo ukratko moje iskustvo...I sve je još svježe, desilo se prije par dana, pa mi je teško i pisati o tome... Ja sam u braku, mama dvoje djece. Brak solidan,jedini problem oko kojeg smo se svađali je bio taj što mm voli da izlazi i da popije, i to se dešavalo dva tri puta sedmično. Ja sam se borila da to promijenim, ali nije mi polazilo za rukom, samo smo gore pravili svađama. Mm još dosta radi, pa ga i tako nije bilo često kući. Moja djeca su mi bila sav život, sve je njima bilo i sad je podređeno. Čim dođem sa posla, šetnja sa njima, kupanje, uspavljivanje, sve sam ja radila i uživala u tome. Za drugarice bih našla vremena jednom mjesečno za kaficu, pa možda i ne tako često. Ali, nije mi nedostajalo.... Poslije drugog porodiljskog, počelo je nešto sa kolegom kojeg znam već godinama i uvijek smo bili u super prijateljskim odnosima. Kad sam se vratila, odjednom se nešto promijenilo, u načinu na koji me gledao i pričao sa mnom, jednostavno se osjetilo... Počeo mi je pisati poruke, dijelio komplimente, a vremenom došao i do priče o tome koliko me želi, kako sam sexi itd. Jednom je na poslu došlo i do poljupca, ali brzo sam to prekinula i rekla da se ne smije ponoviti. Cijelo vrijeme dopisaivanja sam se borila protiv toga, grizla me savjest, stidila sam se sebe, znala da radim lošu stvar, ali mi đavo nije dao mira. Ni njemu... Da vam ne dužim dalje, mm je saznao za poruke, htio da me ostavi, i na kraju rekao da će pokušati preći preko svega. U toj smo fazi, i tako je teško...ćutimo kad god smo skupa, ja ne znam šta bih mu od sramote rekla, nemam obraza da ga poljubim ili mu prva priđem... Sa druge strane, kolega mi je priznao da je zaljubljen u mene, da će poštovati moju odluku da više ne kontaktiramo, ali da mu je teško. On je oženjen i ima dvoje djece. Meni srce puca...puca zbog mm, kojeg sam tako jako povrijedila i što sam nam upropastila život, i što je opet ispao veći čovjek od mene. I puca zbog kolege, jer sam se zaljubila, i najradije bih ga poljubila i zagrlila, a znam da je gotovo sa svime. Nema i ne smije dalje... Pitam se ovih dana kako se sve ovo desilo, kako je ovo moguće? Imati osjećaje prema dva muškarca.... Mm je otac moje djece i volim njega i sex sa njim,ali ako je sve tako idealno, kako me je onda privukao drugi muškarac? I u toj mjeri da se nisam mogla kontrolisati i da sam umalo upropatila svoj brak zbog flerta? Jesi li naši neki problemi i problemčići doveli do toga? Ili sam ja jednostavno loša osoba? morala sam sa nekim podijeliti, nikom nisam rekla, ali baš nikome... I slobodno napišite šta mislite, osuđujte me ili ne, ali mi iskreno recite...
|
|
|