|
RE: Zaljubili se, a u braku ste 4.8.2011 15:07:19
|
|
|
|
mišur
|
IZVORNA PORUKA: Tash IZVORNA PORUKA: mišur Moje srce se sad dijeli na dva dijela...Na mm, kojeg sam strašno povrijedila, i ne znam hoćemo li ovo uspjeti prevazići, a želim da vjerujem i da se nadam da hoćemo, zbog nas i naše djece... I kolege, koji mi nedostaje, a da ne znam ni šta mi je...Ne želim da on povrijedi svoju porodicu, taj teret ne bih mogla nositi na svojoj duši. Najteže je što znam da je i njemu teško, i što ga moram sretati svaki dan, i boriti se sama sa sobom. Da mi je neko rekao da ću doći u ovu situaciju, a biti tuđa žena i majka dvoje djece, nasmijala bih se. Život svašta donese, a kako dalje??? Nigde ne pišeš da ti je teško jer voliš muža, već samo jer si ga povredila, jer postoji mogućnost za raspad braka. Jel ti voliš muža? Nije me bilo neko vrijeme...Ne znam ni šta bih pisala! Tash, ja njega volim, ne zato što je otac moje djece...Volim njegov glas, miris, volim sex sa njim, volim razgovarati sa njim...Volim ga i ne znam kako bih živjela bez njega, kako bih ga gledala sa nekom drugom. I zaista mi nije jasno kako je došlo do ovoga, je li moguće da smo se toliko udaljili, a da nismo ni bili svjesni toga? Jer ako je došlo do svega ovoga, nešto u mojoj glavi nije štimalo-ne kažem da je on za to kriv, ali mislim da smo oboje trebali puno više da uložimo sebe u ovaj brak. Sad je kasno pričati šta je trebalo... Nas dvoje trenutno fukncionišemo kao dva stranca pod istim krovom. On je potpuno razočaran u sve, sve me manje voli, kako kaže, ali je još tu zbog svega što smo zajedno prošli. Uskoro ćemo na odmor, i nadam se da će nas to zbližiti, a ne poptuno udaljiti. Ja sam pokušala da budem nježnija, da ga zovem da nedgje sami odemo, pokušala sam i da ga ostavim na miru, da mu ne prisjedam na muku...Vidim da se sam sa sobom bori i da ni on ne zna kako da se ponaša. Sa kolegom više ne kontaktiram, i nemam ni želje, svaki put kad ga vidim sjetim se svojih problema kroz koje prolazim. Uglavnom, jako mi je teško i nekad stvarno mislim kako je sve neki ružan san, da ću se probuditi i da ćemo opet biti oni stari...
|
|
|