Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
Mutna slika. Neki čudan hodnik. Toliko lica oko mene. Ko su ovi ljudi? »Gospođo! Gospođo!«. Otvaram oči. Spuštaju jednu bebu: »Ovo je vaš sin«... Spuštaju drugu bebu: »A ovo vaša ćerka«.
Anesteziolog me zasmejava, pita koliko imam kilograma i kaže "Laku noć Đina, lepo spavajte, vidimo se kad se probudite". Sećam se da sam skupljala snagu da kažem "Laku noć". To je poslednje čega se sećam iz sale.
Babica mi je na grudi stavila tek rodjeno, rozo, zdravo i rasplakano, MOJE dete, i sve je prošlo. Kao da mi je telo obamrlo, i više nisam osetila ništa, osim brige za to majušno stvorenje, i tog momenta su svi bolovi prestali.
Evo i sada kada ovo pišem samo mi je slika pred očima kako babica diže moju bebu i pokazuje i moje suzne oči od radosnica...uh!
Mislim da niko na svijetu nije bio srećniji nego ja kada sam prekročila prag bolnice pri izlasku.
Minuti kao godine, svi su skupljeni oko bebe nedaleko od mene, ništa ne govore, panika je prisutna, ja sam u nekom polusnu, polubunilu, poluočaju, vičem sebi: MORA BITI SVE U REDU! ...
... i u tom svemu, ja ne dočeka te jake bolove. I to je porođaj? Pih! Ovako bih mogla još 17 - toro da rodim!
Ne znam da li sam bila srećnija kad sam je čula da kmeči, da li kad sam videla muža kako je srećno drži u rukama ili kad su je meni dali u ruke.
Dugo vremena mi je trebalo da smognem snage i ispričam vam moju priču...Jako me je bolelo i još uvek me boli...mislim da nikada neće nestati ta tuga..a trebalo je da to bude nešto najlepše na svetu..Imala sam divnu trudnoću,bez ikakvih problema.
Vidim sestru kako približava vakum, podseća me na aparat za gašenje požara, doktor ga uzma i vidim glavicu i rukicu kako izlazi. Bebac plače! Doktor ga rukom izvadi celog. Kaže "dečak!" Ja neznam šta da kažem.