|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Pre nego što potvrdiš svoju odluku, upoznaj se sa detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (26.04 -30.04.2021) prilikom dolaska na portal prepoznamo i omogućimo ti neometano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvek želiš da odustaneš od takmičenja?
Ringeraja.rs koristi "kolačiće" u cilju pružanja boljeg korisničkog iskustva, praćenja posećenosti i prikaza oglasa. Postavke prihvatanja kolačića podesite u vašem internet pretraživaču.
Nastavkom korišćenja smatra se da se slažete sa korišćenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Dužnost roditelja nije da konstantno udovoljava detetu!

Milica Dobrijević, 17.7.2018
Svako ko ima dete ili radi s decom zna da nas „veliku decu“, ta ista mala deca mogu mnogo čemu naučiti. Znate li čemu? Nečemu što smo i mi znali, da cenimo i poštujemo, ali što smo s vremenom, pod uticajem iskustva, zapostavili ili zaboravili. U svakom slučaju ima puno onih koji ne žele od dece da uče već je fokus roditelja da udovoljava detetu.
Ključne reči:

image
/11


 

Iskreno prijateljstvo. Deljenje, pomaganje prijatelju u nevolji. Govorenje istine, pristupanje drugom ljudskom biću bez loše namere. Želja za igrom, poverenje i praštanje. To su samo neke od vrednosti koje postoje u dečjem svetu, a koje mi odrasli često zaboravljamo.
Problem su uvek odrasli, deca nikada nisu kriva. Deca najčešće uče po modelu, a njihovi modeli su roditelji. Svi oni imaju drugačiji način vaspitanja shodno svom sistemu vrednosti, uverenja i nasleđenih obrazaca i uloga.
Poteškoće nastaju onda kada u načinu odgoja prevladava udovoljavanje. Tačnije to je  fokusiranje isključivo na zadovoljenje dječjih želja odmah i po svaku cenu.
Deca čuvana „pod staklenim zvonom“ često se jako teško uklapaju u grupu. Plaču ako ne postoji mogućnost da se njihove potrebe odmah zadovolje, vrlo retko se znaju izboriti za sebe. Postaju ranjivi i asocijalni. Neretko imaju osećaj da ih druga deca ne vole i da ih niko ne razume osim roditelja.
Zaštitnički nagon roditelja prema detetu je biološki opravdan i svakom detetu vrlo potreban. Ono što ni jednom detetu nije potrebno je preterivanje u brizi.
Vrlo često vidim da roditelji dovoze i odvoze decu iz škole, mešaju se u njihov odabir prijatelja, traže od nastavnika da se djetetove potrebe uvijek i odmah zadovolje. Traže od drugih ljudi da ih učine sretnim, ne shvatajući da uloga škole i nastavnika nije da decu čini sretnima nego da ih pripremi za realan život. Da ih uči kako da se bore za sebe i pronađu svoje mesto u društvu u kome žive.
Najbolje je kada škola i roditelji sarađuju i zajedno uče decu preuzimanju odgovornosti. Takođe je korisno decu učiti razboritosti, prilagođavanju, druženju, radu u timu, radnim navikama i disciplini. Koliko god postojale nesuglasice u odnosu i komunikaciji roditelja i nastavnika, dobrobit deteta mora uvek da bude na prvom mjestu!
Budimo realni. Roditeljska pomoć i briga su uvek potrebni pa i kada odrastemo, ali onaj roditelj koji se povuče kada vidi da se dete snalazi može biti siguran da radi pravu stvar. Jako je bitno dopustiti detetu da upozna život kakav jeste. Pomoći mu da ovlada veštinama koje će mu služiti da postane stabilan i zreo čovek i kada ode iz obiteljskog gnezda.
Na ovaj način deca će izrasti u odgovorne, zadovoljne i emocionalno zrele ljude kadre da se uhvate u koštac sa životom! Dužnost roditelja nije da uvek i po svaku cenu učini svoje dete sretnim, već da ga nauči da samo sebe čini sretnim.
Olivera Kovačević

Iskreno prijateljstvo. Deljenje, pomaganje prijatelju u nevolji. Govorenje istine, pristupanje drugom ljudskom biću bez loše namere. Želja za igrom, poverenje i praštanje. To su samo neke od vrednosti koje postoje u dečjem svetu, a koje mi odrasli često zaboravljamo.

Problem su uvek odrasli, deca nikada nisu kriva. Deca najčešće uče po modelu, a njihovi modeli su roditelji. Svi oni imaju drugačiji način vaspitanja shodno svom sistemu vrednosti, uverenja i nasleđenih obrazaca i uloga.

Poteškoće nastaju onda kada u načinu odgoja prevladava udovoljavanje. Tačnije to je  fokusiranje isključivo na zadovoljenje dječjih želja odmah i po svaku cenu.

Deca čuvana „pod staklenim zvonom“ često se jako teško uklapaju u grupu. Plaču ako ne postoji mogućnost da se njihove potrebe odmah zadovolje, vrlo retko se znaju izboriti za sebe. Postaju ranjivi i asocijalni. Neretko imaju osećaj da ih druga deca ne vole i da ih niko ne razume osim roditelja.

Zaštitnički nagon roditelja prema detetu je biološki opravdan i svakom detetu vrlo potreban. Ono što ni jednom detetu nije potrebno je preterivanje u brizi.Vrlo često vidim da roditelji dovoze i odvoze decu iz škole, mešaju se u njihov odabir prijatelja, traže od nastavnika da se djetetove potrebe uvijek i odmah zadovolje.

Traže od drugih ljudi da ih učine sretnim, ne shvatajući da uloga škole i nastavnika nije da decu čini sretnima nego da ih pripremi za realan život. Da ih uči kako da se bore za sebe i pronađu svoje mesto u društvu u kome žive.

Najbolje je kada škola i roditelji sarađuju i zajedno uče decu preuzimanju odgovornosti. Takođe je korisno decu učiti razboritosti, prilagođavanju, druženju, radu u timu, radnim navikama i disciplini. Koliko god postojale nesuglasice u odnosu i komunikaciji roditelja i nastavnika, dobrobit deteta mora uvek da bude na prvom mjestu!

Budimo realni. Roditeljska pomoć i briga su uvek potrebni pa i kada odrastemo, ali onaj roditelj koji se povuče kada vidi da se dete snalazi može biti siguran da radi pravu stvar. Jako je bitno dopustiti detetu da upozna život kakav jeste. Pomoći mu da ovlada veštinama koje će mu služiti da postane stabilan i zreo čovek i kada ode iz obiteljskog gnezda.

Na ovaj način deca će izrasti u odgovorne, zadovoljne i emocionalno zrele ljude kadre da se uhvate u koštac sa životom! Dužnost roditelja nije da uvek i po svaku cenu učini svoje dete sretnim, već da ga nauči da samo sebe čini sretnim.

Olivera Kovačević

 

Izvor: passarela

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Novorođenče: da li brat ili sestra treba d...
Kada stigne novi član porodice, mi majke se često pitamo da li bi naše starije dete trebalo da nastavi da ide u vrtić to...
9
Izvodite decu napolje i kada je hladno
Izlazak na vazduh je važan u svako godišnje doba, pa i u jesen.
8
"NEMA VIŠE RADNIH SUBOTA"
Minisar prosvete Mladen Šarčević poslao je obaveštenje svim direktorima osnovih i srednjih škola u Srbiji u kojima im pr...
8
Mojoj kćeri!
Tvoj put je pred tobom. Koračaj! Ja to ne mogu da učinim umesto tebe, a ni ne želim! Nadaću se da nećeš praviti greške k...
5





Najstrože mame prema horoskopu, znate li k...
Roditeljski stil varira od osobe do osobe, ali neki su poznati po svom strogom pristupu vaspitanju.
HOROSKOP: Kako se slaže tvoj, sa znakom tv...
Može li kompatibilnost znakova zodijaka odrediti odnos majke i deteta? Kažu da su ovo kombinacije koje se najbolje slažu...



Anketa

Drugo dete
VVVV

Posle prvog porođaja, koliko vremena je prošlo pre nego što ste pomislile: ''Želim ponovo da prođem kroz sve ovo :)''

Odmah posle porođaja (20%)

Posle nekoliko dana (0%)

Posle mesec dana (0%)

Posle nekoliko meseci (14%)

Posle godinu dana (34%)

Jos se ne usuđujem da mislim o tome :( (32%)


Ukupan broj glasova: 100

Hvala za glasove. Glasao/la si za sve aktuelne ankete. Izradi svoju anketu!
Click Here