Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
 
                        				   
                        				 
						        
                        Kažu da anđeli razgovaraju sa bebama kada se smeju u snu. Pretpostavljam da je to možda istina.
 
						        
                        Milo moje, budi dobar čovek. Da, kažu, dobar i lud, ista je stvar. Znam. Nama je to ludilo u genima. Budi dobar čovek, ipak. Nasmej se ljudima. Pomazi psa. Zagrli baku. Voli. Diši. Rasti. I pazi na sebe.
 
						        
                        Čujem tvoje zahteve ceo dan, svaki dan. Oni su poput ptica koje mi cvrkuću u ušima.
 
						        
                        Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao beleg na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “ista majka”. Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti, a lekcije učiti po više puta. Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobegneš od mene, dosadne, naporne, posesivne majke – pobeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim. Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.
 
						        
                        Deca se manje svađaju ako su istog pola. Dobro, ne baš, svakako se svađaju. Dodala sam ovu 13. stavku u nadi da će se jednog dana moji dečaci voleti međusobno puno, baš kao što ja volim svakog od njih. I nije važno kog su pola, ne bih ih menjala ni za šta na svetu.
 
						        
                        Pokušaće da ti prodaju priču da je frajer onaj koji često, a ne onaj koji posvećeno.Šta? Šta god ti je palo na pamet.
 
						        
                        Šta ste pomislili kad ste videli prvi put svoga sina ili ćerku? Da li se danas sećate toga?
 
						        
                        Kako je i sam nekoliko puta ponovio "dobio sam batina koliko 50 ljudi neće dobiti za 10 života". Seljakali su ga kao suvišnu krpu iz doma u dom, obišao je pola Srbije, budeći se sa nepoznatom decom različitog uzrasta, inata, karaktera.
 
						        
                        Čujem i škripu olovke dok učiš da pišeš. I zvuk talasa dok pokušavaš da plivaš. Prvo popiješ malo slane vode, pa se zagrcneš i okreneš ka meni i uz prkosni osmeh dobaciš: “Ovaj nije bio dobar, idemo na sledeći!” I kako se smeješ dok ti sladoled curi po beloj haljini.
 
						        
                        Izvini što sam galamila na tebe iz svih onih razloga kojih se više ni sjetiti ne mogu, a ti ih se sigurno sjećaš, jer kad galamim na tebe ti me gledaš onim bambi pogledom i kažeš mi: Neću više nikad.





