Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2026
Danu media d.o.o. Beograd
Ne znam ni sama kada i kako, ali jedne nedelje ujutro, kada smo mislili da još uvek spava, pored našeg kreveta pojavila se najmlađa. Velikim očima nas je gledala.
Plašim se da ćeš ličiti na mene. Da ćeš nositi ovu istu tvrdoglavu crtu, kao beleg na čelu, da će te po tome poznavati i govoriti ti kako si “ista majka”. Plašim se da ćeš zbog toga neke škole skupo platiti, a lekcije učiti po više puta. Plašim se i da nećeš ličiti na mene. Da nećeš umeti da grliš onako kako ja grlim. Da se raduješ životu onako kako se ja radujem. Da ćeš u želji da što dalje pobegneš od mene, dosadne, naporne, posesivne majke – pobeći i od sebe i da neću stići da ti kažem koliko te volim. Eto, toga se mama plaši. I to, onako – baš baš.
Bol zbog gubitka bebe je ogromna, čak i kad se radi o gubitku bebe u prvim nedeljama trudnoće. Svaka žena se sa ovim gubitkom nosi na svoj način. Tuga lomi, posebno ako je i dalje prisutna jaka želja za detetom, odnosno novom trudnoćom. Mame na forumima svoje izgubljene bebe često nazivaju anđelima, a o svojim osećajima nakon spontanog pobačaja pisale su i korisnice Ringeraje u temama na forumu. U nastavku teksta možete pročitati emotivne ispovesti Ringerajki nakon gubitka njihovih beba.
Genetičari su primetili da se veliki nos ili bilo koja druga izrazito upadljiva crta fizičkog izgleda često prenosi iz generacije u generaciju. Tako će i vaše dete s velikom verovatnoćom naslediti, recimo, kratke prste na rukama, ili kriv mali prst, ili isturen palac na stopalima.
Genetika je komplikovan posao. Jedina stvar koju znamo je da smo uvijek priklonjeniji jednom roditelju, što ponovo zavisi od kombinacije gena koju dobijamo preko roditelja.
Ne volim majčin dan otkad uz cvijeće ide i svijeća. Nije fer. Tada samo dođem iznad hladnog kamena i pričam sama, bez povratne informacije. Nije fer. Prerano je.
Kad spozna tu tajnu, kad vidi što sve žensko tijelo mora podnijeti, svaki će imalo normalan muškarac, krenuti u potragu za kamenom, kako bi ženi koja mu je rodila djecu, isklesao spomenik. Kažem, ako je imalo normalan i produhovljen.
Hajde da se potrudimo, da promenimo stvari dok se još promeniti mogu. A promene su najlekše ako krenemo dok su mali...
Nije da ste vi samo puki sakupljač smeća, ne! Vi ste čuvar prirode i zemlje koju ostavljate u amanet budućim pokolenjima. I kakva je to uostalom torba ako nije makar jednom glumila kantu za đubre?
Nekih 10 do 20 minuta pre priprema ide faza - krenite da se spremate. Iz nekog, neutvrđenog razloga, deca su mi gluva u toj fazi. Najčešće to sad već ponavljam kao retoričku konstataciju čim primetim senku nekog od njih, dok špartam po stanu u pripremi šta treba da obuku.