Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2025
Danu media d.o.o. Beograd
I poslije svega jedva čekam da rodim još jedno bebče nadam se već 2017.godine, ipak to iskustvo iz bolnice i pristup bolničkog osoblja puno znači.
Onda mi prilazi moj ginekolog i smirenim glasom mi kaže da se ne plasim da će sve biti u redu samo da će bebu poroditi iz trbuha. Tu babica koja me premesta na sto, me pita zašto sam se toliko ugojila i odmah sam znala da je i to bio jedan od problema.
Jedan napon, drugi napon, nema pomaka, ništa, kaže doktor, moraćemo da te secnemo, rade epizotomiju, i iz sledećeg napona izlazi moja devojčica, sva modra, ali odnose je i ne čujem da plače, u jednom trenutku me prošla jeza i sva ukočena čekam da zaplače, i čujem, plač! Ona je dobro, živa je!
Iz drugog napona bez epizotomije sam rodila moju drugu sreću, malu čupavu devojčicu koja odmah počinje da plače, tako malena a takav glas! Odmah mi je stavljaju na grudi, a ona me pogleda, pa zaplače, pa opet pogleda pa zaplače, srce moje malo, presrećna sam!
Odmah mi ga stavljaju na grudi, a veza koja nas je spajala ovih 9 meseci – pupčanik, je i dalje tu, još uvek neprekinut, pulsira jako pri svakom mom dodiru mog mališe, koji počinje da sisa i i koji me gleda. Direktno u oči, direktno u dušu. Ne postoje reči kojim bi taj trenutak spoznaje mogao da se opiše.
Prva VTO i to uspešna, doktor na UZ vidi dve mrvice, našoj sreći nema kraja! Naravno, kao kod svake trudnoće, velike brige, ali na kraju bez razloga, sve je išlo savršenim tokom, čak skoro bez mučnina, bez i jedne tačkice krvarenja, zaista uživanje.
Poslednjim atomom snage uspevam da se podignem i poljubim tu malu glavicu. Plačem. Bože, uspela sam, Bože hvala ti. Odnose je. Lekovi su učinili svoje, ponovo sam zaspala. Moje sutra se ostvarilo, moje sutra me čeka.
Svima sam javila, mamu sam zvala milion puta, ne znam više ni šta da pričam sa njom, odlazim na fb, da vidim šta ima tamo. Na svom zidu zatičem poruku, nešto kao „Čestitke mama“. A onda mi se konačno upalila lampica u glavi „Ej pa ja sam sad MAMA“.
Porođaj je samo vaš! Nije majkin, tetkin, sestrin…nema potrebe da se raspitujete,a naročito ne da čitate o lošim stvarima i lošim iskustvima. Jer, onda….ko je ludo hrabar da rizikuje da se i njemu dogodi to isto? Zato sam ja sve lakše podnela, verujte mi.
Stavljaju te na moje grudi i ja vidim taj mali osmeh na tvojim ustima, napokon si tu. A ja, ja i dalje čekam. Prvi zubić, prvu reč, prvi korak, te prve malene ručice koje će mi se obaviti oko vrata.
Прање зуба.
Admin
Када сте почели да перете зубе својој деци?