Ringeraja.rs je specijalizovani portal, namenjen budućim roditeljima, trudnicama i roditeljima predškolske dece.
Copyright 2008-2024
Danu media d.o.o. Beograd
I eto. Toliko stresa, bola, tuge, suza, ni zbog čega. Znala sam da će moja beba doći na ovaj svet. Nemate pojma koliko boli kada čujete otkucaj srca vašeg deteta u stomaku, deteta koje je zdravo, lepo napreduje, a tamo neko vam govori da se toga morate odreći i ubiti to dete, zarad vašeg života.
Jedna mlada mama na svet je donela blizance, međutim brat i sestra neće slaviti rođendane istog dana, ali ni iste godine!
Da, možda ćete im zakomplikovati dan, jer toliko žena čeka na porođaj, a vi zahtevate neki poseban tretman i 'ne razumete' baš zašto vam treba indukcija (naravno, jer je to 'najbolje' za vas, a najbrže za njih). Neka, zakomplikujte, imate pravo na to.
Zamislite, moje godine, sitne sam konstitucije, pa još blizanci. Samo sam rekla onako ne razmišljajući: "Šta ću sad"!
Prognoze su bile loše. Rekli su da je Mia imala epileptične napade, da nije uspostavila kontakt očima i da je imala problem sa hranjenjem.
Danas, dok mislim na tebe, držim tvoju sestru u naručju. Ona je lepa, ona je savršena, ja sam srećna i ... istovremeno neizmerno tužna. Jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer bih volela da si i ti sa mnom.
Sećam se da nisam želela da kažem osoblju u porođajnoj sali kako će se zvati sin, jer sam želela najpre da se porođaj završi i da dečak dobije ime nakon što živ i zdrav dođe na svet. U 13 časova pridružio nam se Maks, težak samo 1450 grama.
Pakujte stvari i na kliniku. Drž'te se! Oko 4 stižemo tamo i doktor koji me je primio kaže otvoreni ste 6 prstiju, pukao vam je vodenjak!!! A ja kao da sam sa Marsa pala. Pukao vodenjak!?
Kako bih napravila neki uvod u sam blog i priču, prvih nekoliko tekstova biće u vidu kratkih priča. Osećam da ću tako lepše i detaljnije dočarati sva osećanja i situacije u kojima smo se našli suprug i ja, a i naše porodice. Verujem da će se bar jedna žena, majka, pronaći u ovim pričama i da će joj možda biti lakše, kao što bi i meni bilo da sam, u najtežim trenucima, bar na internetu pronašla istu, sličnu priču, koja bi mi dala nagoveštaj da ima nade i da će sve biti u redu.
Šetam hodnikom ispred porodilišta. Jedna ista ruta: gore, dole. Pokušavam sebi da vratim onaj osećaj pozitive od pre pola sata, s obzirom na to da je sestra koja je došla po mene bila potpuno smirena. „Sigurno se ovo često dešava čim je sestra tako smirena”, tešim se. Ne sećam se koliko dugo sam tako mehanički šetala, uz povremeno privijanje uza zid kad naiđe kontrakcija.
Да сазнате...
пеперутка16
...да носите тројке, шта бисте радили?